Sefke Records

Iskustva razvijenog zapada: Kako se protiv zagađenja bore vlasti pitoresknog švicarskog gradića?

FOTO: Adi Kebo/zurnal.info
Piše: Selvedin Avdić

Bilo je to u onoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu, prije nego što smo pretvoreni u tajkunsko igralište. Sjećate se? Prije 57 godina, prije ovog smoga demokratije koji nas je oslobodio jednoumlja i totalitarizma i usput odlučio da nas oslobodi ama baš svih ovozemaljskih radosti

Dok se bosanskohercegovački gradovi ovih dana guše u smogu, naše vlasti su zabavljene ozbiljnijim problemima. U belaju zbog nestalih pečata, rebalansa budžeta i sličnih stvari, jednostavno nemaju vremena da se pobrinu za svoje građane. 

Zbog toga smo odlučili da pokažemo kako se u jednom švicarskom gradiću bore sa problemom zagađenja.

Tamošnje gradske vlasti su odmah, za razliku od naših (a biće tih razlika još do kraja ovog nevelikog teksta) uočili da je njihov najveći zagađivač lokalna fabrika, da za njom slijede rudnik mrkog uglja, termoelektrana i loša konfiguracija zemljišta. Nisu ostavljali prostora za rasprave sa zagađivačima, da se oni pravdaju sumnjivim istraživanjima, kvazilogičkim smicalicama i čistim lagarijama - parlament je tako odlučio i gotovo! 

Iste godine organizirali su i veliki simpozij ljekara na kojem je zvanično utvrđeno da stanovnici tog malog grada više od stanovnika drugih gradova oboljevaju od bolesti disajnih puteva. Uočavate sigurno razliku – kod nas ne samo da nema organiziranih simpozija, nego ljekari organizirano kriju precizne podatke o broju oboljelih. 

Na žalost, tako je kod nas, ali da vidimo šta se dalje dešava u pitoresknom švicarskom gradiću. 

Nakon što su utvrdile štetu i krivce za nju, tamošnje vlasti su se dale u hitnu akciju – donijeti odgovarajuće mjere čije će troškove finansirati najveći zagađivači. Postojao je problem kako da ih u zakonskim okvirima natjeraju da plate štetu, jer švicarsko pravosuđe nije imalo predviđene mehanizme za takve namete. To nije zaustavilo vrijedne gradske vlasti koje su žurno konsultirale pravne i finansijske eksperte kao i nadležne sekretarijate na federalnom i saveznom nivou. Eksperti su prelistali propise i pronašli odgovarajuću zakonsku mogućnost. Naime, kao što znamo, zagađenje između ostalog utiče na rijeke i život u njima. Prema tamošnjem Zakonu o slatkovodnom ribarstvu, općine mogu tražiti naknadu štete od zagađivača ukoliko je ugrožen riblji fond. Na osnovu toga, nameti protiv zagađivača bili su sasvim legalni! Nadležni sekretarijati su se složili sa ovim rješenjem i plan je mogao da se nastavi. 

Odmah je osnovan Fond za zaštitu okoliša u koji su zagađivači uplaćivali sredstva zavisno od toga koliku štetu čine. Lokalna fabrika je uplaćivala čak 75 posto sredstava. Vlasti malog, šarmantnog švicarskog gradića ušuškanog u romantičnu kotlinu, napravile su plan interventnih mjera. Odlučeno je da se izgrade dodatni parkovi i zelene površine na svakom slobodnom pedlju grada, pošumljena je okolina grada a naročito brda oko kotline, izgrađena su izletišta i rekreativni objekti kao i saobraćajnice koje lakše povezuju grad s njima. Također, pojačano je pranje ulica i objekata u gradu. Ovaj plan je trebao da bude na snazi sve dok zagađivači ne pronađu tehnička rješenja kojima bi zagađenje sveli u prihvatljive okvire. Do tada, puniće Fond novcem namijenjenim poboljšanju života građana – gradiće se hoteli, đačka odmarališta, zimovališta...

...

Eto, tako to rade u uređenim sredinama, u visokorazvijenoj Švicarskoj. Šta u istoj situaciji rade naše vlasti?

U Sarajevu su proglasili mjeru “Uzbune” tokom koje su isključili samo jedno vozilo iz saobraćaja. (Volio bih da vidim kako izgleda taj usamljeni arhizagađivač na točkovima.) Doduše, preporučili su i da građani manje koriste usisivače. Zeničke vlasti su, s druge strane, zabavljene novim prostornim planom koji podrazumijeva da se svaka slobodna zelena površina u gradu što hitnije zalije betonom. Ostatak vremena svi zajedno prate vremensku prognozu i čekaju da puhne kakav vjetar koji će im skinuti zabrinute građane s vrata. 

Reći ćete, naravno, “Eeeh, gdje smo mi, a gdje je Švicarska”? 

Da bismo dali precizan odgovor na ovo pitanje, moraćemo na ovom mjestu prekinuti lakrdiju. 


Pomenuti pitoreskni švicarski gradić je Zenica a radnja se dešava 1963. godine prije, blago meni, 57 godina! Bilo je to u onoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu, prije nego što smo pretvoreni u tajkunsko igralište. Sjećate se? Prije 57 godina, prije ovog smoga demokratije koji nas je oslobodio jednoumlja i totalitarizma i usput odlučio da nas oslobodi ama baš svih ovozemaljskih radosti. Eto, tada. 

Ako ne vjerujete meni, iza čijih tekstova uvijek stoji jugokomunjarsko podzemlje, sve ove informacije možete provjeriti na stranici Eko Foruma Zenica. Njima biste trebali vjerovati jer radi se, koliko ja znam, o jedinoj organizaciji u BiH koja se ozbiljno bavi ekološkim problemima.

(zurnal.info) 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Čitaonica Žurnal, Sefke Records, Selvedin Avdić