Kauč selektor

Lige prvaka i kretena: Sanjamo kada nam se mozak zaigra

Piše: Marko Tomaš

O velikim stvarima djeca sanjaju daleko od očiju publike i mogli bismo reći da se utakmice kakve pratimo u posljednje vrijeme na praznim stadionima one koje se zapravo igraju u izvornom nogometnom ambijentu.

Već je srazmjerno dugo svima jasno da su mjeseci u kojima živimo, kao i oni koji su im prethodili, privikavanje na društveni život na kakav nismo naviknuti. Svijet oko nas moramo iznova učiti i simulirati u njemu uobičajen način življenja, privikavati se na okolnosti koje sve više od izvanrednih postaju svakodnevne. Samo je, dakako, u Mostaru sve isto kao i prije. 

NJAKANJE U MJESTU

Predizborni mjeseci podrazumijevaju predizborne navijačke aktivnosti. Hordice golomozgih huligančića daju svoj obol političkom stajanju u mjestu. Nije zato nimalo čudno da ćemo u predizbornoj kampanji uglavnom slušati isto staro magareće njakanje. Tako da bismo, zapravo, situaciju u Mostaru i Bosni i Hercegovini mogli nazvati njakanje u mjestu. Samo mi, da parafraziram Balaševića, žao magaraca. Nije lijepo što ih ponižavam na ovaj način. Magarci su u Hercegovini svete životinje. I za to im se treba ispričati jer jedine životinje magarećeg stereotipa ovog vikenda u Mostaru bili su nekakvi navijačići koji ruše vlastiti grad i uznemiravaju svoje sugrađane. 

Milijun sam puta pisao o tome i već je odavno cijela ta priča dosadila i bogu i narodu. Spominjem je ipak jer je bila uvod u zanimljivu nogometnu subotu u kojoj je utakmicama Lige prvaka prethodio mostarski gradski derbi kojemu su prethodili tradicionalni predizborni „navijački“ incidenti i to u dobu kada se polako navikavamo na gledanje nogometa bez publike. Navijači su komponenta koja trenutačno ne sudjeluje u televizijskim proizvodima vezanim uz sport. No, određenoj vrsti glupana sport i dalje ostaje izgovor za njihove kukavičke pothvate. A valjda je svima jasno da nikakve veze ti mamlazi s nogometom nemaju. Loptanje je njima sporedna stvar i sve je manje jasno zašto im je uopće dopušteno društveno legitimiranje preko leđa jedne divne igre od koje su sastavljeni snovi ili je možda bolje reći da je ta igra sastavljena od snova. 

A te snove sanjaju djeca koja u zanosu trče za loptom po školskim igralištima, parkovima, parkinzima i drugim javnim površinama. O velikim stvarima djeca sanjaju daleko od očiju publike i mogli bismo reći da se utakmice kakve pratimo u posljednje vrijeme na praznim stadionima one koje se zapravo igraju u izvornom nogometnom ambijentu. Tko zna koliko su sati Cristiano i Messi proveli bruseći svoj talent skriveni od očiju publike maštajući o punim stadionima svaki put kada izvedu neki uspio potez. Sada su se vratili u djetinjstvo a to je njihovo putovanje kroz vrijeme zabilježeno televizijskim kamerama i pruženo cijelom svijetu na uvid ovog vikenda tijekom kojeg su odigrane preostale utakmice osmine finala Lige prvaka. 

TRENERSKA SUDBINA

Najinteresantniji ishod, bolje reći posljedica nogometnih utakmica odigranih ovog vikenda jeste imenovanje Andree Pirla za trenera Juventusove momčadi. Mauricio Sarri je smijenjen nakon što je Juventus ispao od Lyona koji je priredio vjerojatno najveće iznenađenje ovosezonske Lige prvaka. Između nogometnog fundamentalista Sarrija i momčadi koju je vodio nikada se nije stvorila kemija. Juventus je prvenstvo Italije osvojio na igrački i klupski autoritet a bez ikakvog identiteta igre. Juve je možda po prvi put u svojoj povijesti postao klub koji se više oslanja na pojedinačni talent nego na jasan plan igre. U takvom okružju mjesta za trenere Sarrijevog tipa jednostavno nema. 

I to možda i objašnjava postavljanje Pirla, trenera s nedostatkom pravog iskustva. Pirlo je ovim u par godina od ostarjele igračke legende postao golobrad u trenerskom smislu i kao takav gurnut na veliku pozornicu. Očito uprava Stare dame smatra da ima igrački kadar sposoban osvojiti sve što jedan nogometni klub može pa od Pirla očekuje da postane inačica Zinedina Zidana koji je kao trener Reala  s isključivo igračkim autoritetom uspio osvojiti tri uzastopne Lige prvaka. Bit će interesantno vidjeti kakva će biti trenerska sudbina Andree Pirla a za Lyon je vjerojatno da je izbacivanjem Juventusa dosegao svoj maksimum u Ligi prvaka. No, u ovim čudnim okolnostima svakojaka su čuda moguća i kada vidimo klubove koji su se plasirali među osam najboljih u Europi matematički je lako izračunati da postoji velika vjerojatnost da nakon final eighta Lige prvaka jedna momčad po prvi put u povijesti osvoji klempavi trofej. 

NEUKROĆENA GLUPOST

Od osam preostalih klubova samo su dva do sada osvajala trofej Lige prvaka a upravo će oni u međusobnoj utakmici tražiti putnika u polufinale. Baš zbog povijesti, u kojoj su kombinirano osvojili deset titula prvaka, Barcelona i Bayern ostaju najveći favoriti za osvajanje ovog natjecanja. A jednog od njih više neće biti u rasporedu takmičenja već koncem idućeg tjedna. 

Svoje putovanje kroz elitno nogometno natjecanje narednog će tjedna završiti ili produljiti Atalanta i PSG, RB Leipzig i Atletico te Manchester City i Lyon. Sve će te utakmice biti odigrane u atmosferi dječjih turnira. Time će se zaključiti prva i nadajmo se posljednja nogometna sezona koja se odigrava u uvjetima pandemije. Ako pak ne budemo te sreće čudno će biti zamisliti klince koji maštaju istrčati na veliki prazan stadion ili klince koji slave svoj dobar potez tako što trče prema zamišljenoj televizijskoj kameri nadajući se otuda čuti huk tribine. Neki navijači tada bi postali tek obični ulični banditi i vratili se svojoj suštini i prirodi imbecila isto onako kako bi nogomet otputovao u svoj izvorni ambijent. U svijetu bez projekcija budućnosti nije zahvalno prognozirati ishode utakmica. Moja sklonost utopijskom razmišljanju rekla bi da će ove sezone Ligu prvaka osvojiti momčad sastavljena od najveće djece. Distopiju je bolje ne konzultirati. Ona u obliku neukroćene gluposti već hara našim ulicama. Stvarnost je to od koje valja bježati a uvijek je to najbolje kroz igru i s igrom u mislima. Sanjamo onda kad pustimo naš mozak da se zaigra. 

(zurnal.info) 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Liga prvaka, Kauč selektor, Marko Tomaš