Reprezentacija BiH

Kauč selektor u odbrani Bajevića: Moramo naučiti da se nosimo s boljima od sebe

Piše: Marko Tomaš

Logičan je Bajevićev rizik u utakmici s Poljskom. Oni su bolji od nas ali su najlošiji od tri suparnika u skupini. Domaća utakmica s njima jeste bila naša najveća šansa da izborimo pobjedu u ovakvoj skupini

Izgubili smo utakmicu. Zamislite. Izgubili smo utakmicu od kvalitativno bitno jačeg protivnika. S jednim golom razlike. I to će sada, vjerojatno, jer zašto bi sada nešto bilo drugačije kada je kod nas oduvijek tako, izazvati salve kritika na to kako je izbornik Bajević odlučio odigrati ovu Ligu nacija. 

Nalazimo se u skupini s tri izuzetno jake europske selekcije. Sve tri puno jače od nas i kada postavimo 11 na 11 najboljih igrača, a da ne govorimo o rosteru. Dušan Bajević je u toj situaciji odlučio raditi ono što i svi drugi europski izbornici, iskoristiti Ligu nacija kako bi isprobao što više opcija, dao prigodu igračima koji jedva da su i bili na reprezentativnom radaru. To je ono što i jeste bilo bitno u ove dvije utakmice, kad su se već stvari rasplele tako da ove godine nije odigran Euro. 

ODLAZAK NAJBOLJE GENERACIJE

Džeko i Pjanić su već u poznim igračkim godinama iako još uvijek igraju na vrhunskom nivou. Sa scene će s njima otići najbolja generacija koju imamo u svojoj kratkoj povijesti a iza njih ne smije ostati pustoš i to je još jedan razlog zbog kojeg je dobro što je u ovoj situaciji na klupu reprezentacije sjeo baš Dušan Bajević, čovjek koji je uvijek sa objektivno slabijim ekipama znao parirati vrhunskim momčadima. To je najviše pokazao vodeći AEK i Olympiakos u Ligi prvaka. Osim toga, čovjek je koji je ponikao u jednoj od najboljih nogometnih škola pa zna i odgojiti igrača i korigirati nedostatke onih nebrušenih dragulja koji s naših nogometnih ledina jako rano završe u europskim nogometnim provincijama pokušavajući otuda dospjeti pod neka blještavija svjetla. Kada čovjek pravilno nauči osnovne elemente nekog sporta i kada ga se taktički opismeni i postavi u kontekst gdje njegove mane neće biti ono što dolazi do izražaja onda se može igrati sa svakim. Pokazuju to ponajviše radišne ali talentom često oskudne Skandinavske reprezentacije, njima možemo posljednjih godina pribrojiti i Island a najbliže nama jeste reprezentacija Slovenije koja pokazuje kako funkcionira ta formula da se pametnim pristupom može doći do solidnih rezultata. 

Mi naprosto nismo takvi ali nema nikakvog razloga da takvi ne postanemo i baš zbog toga trebamo na izvršnim funkcijama ljude koji znaju svoj posao. A nama je samo puki slučaj doveo Dušana Bajevića na klupu reprezentacije baš u ovako delikatnoj fazi za tu, u narodu omiljenu, momčad.  Kada bismo usvojili principe koje sam naveo svakih desetak godina dogodio bi nam se i poneki vrhunski talent i tada bismo mogli sanjati ono što svakako sanjamo i kada za to nema podloge ni na terenu ni na klupi. Skloni smo rubnim maničnim stanjima kojima kreiramo atmosferu u kojoj izgore i najpribraniji ljudi. To može biti razlog zbog kojeg mnogi nisu vidjeli, ako nisu, ono što ću izložiti u nastavku teksta. Da se razumijemo, to su amaterska zapažanja ali ako ih preklopite s događanjima na terenu možda u njima pronađete i nešto istine. 

NAJAVA POBJEDE

U najavi utakmice s Poljacima Bajević je najavio pobjedu. Mnogi su se internetski komentatori smijali govoreći pa što bi izlazio na teren ako ne ideš na pobjedu ne shvaćajući da Bajević govori to što govori svjestan da je Poljska barem tri klase bolja od naše reprezentacije u trenutku kada je jasno da na terenu neće biti Kolašinca, da će se Džeko odmarati barem dio utakmice isto kao i Edin Višća. To je bio razlog zbog kojeg je mene začudila izjava našeg izbornika i zbog koje sam jedva čekao vidjeti kako je naumio poraziti Poljake sa sastavom koji se nikada ranije nije sreo ni u svlačionici a kamoli na terenu. 

Jedno sam bio siguran, svaki igrač na terenu imat će precizne i jasne taktičke zadatke i bit će za njih pripremljen. Jedino što se nije moglo u ovih par dana to je utjecati na tjelesnu spremu igrača. A to je ono što je umnogome presudilo utakmicu i zbog čega je Bajevićev plan bio izrazito riskantan jer nije podrazumijevao racionalno trošenje snage. 

U utakmicu smo ušli na jednak način kao i protiv Italije, bili smo obrambeno sjajno postavljeni i u napad izlazili bez brzanja, upadanja u euforiju i nepotrebnog razbijanja kompaktnosti. A onda je uslijedio trenutak nakon kojeg sam shvatio kako je Bajević odlučio probati odnijeti pobjedu protiv jačeg suparnika. Poveli smo iz jedanaesterca nakon jedne od akcija kakve ćemo često gledati ubuduće. Nakon osvojene lopte preko krila se pokušava doći u situaciju da se ugrozi protivnički kazneni prostor i to tako što sve djeluje kako nemamo nikakvih napadačkih ambicija, sve s igračima koji jednim okom pogledavaju kako će se čim prije vratiti u obranu ako izgube loptu. Odmah nakon što su Poljaci izveli loptu s centra mi smo po prvi put izašli u visoki presing. 

Znači, ako postignemo gol Bajević je naredio presing u trenutku kada je protivnik psihički poljuljan ne bi li ga se natjeralo na nekakvu grešku iz koje bismo došli u poziciju ugroziti protivnički gol. U tom prvom presing valu fizička snaga naših igrača bila je bitno potrošena. To obično vodi u pad koncentracije pa su Poljaci odjednom postali opasniji nakon što smo se povukli u prvobitnu poziciju kompaktne obrane. A to su trenuci u kojima smo mi odmarali kako bismo bili spremni za drugi presing val koji ima uslijediti pri kraju poluvremena. 

FAMOZNI ZADNJI PAS

Računica je slijedeća. Postavljenim napadom mi Poljake ne možemo dobiti jer nam nedostaje kvalitete što se najviše pokazalo u broju izgubljenih lopti u završecima napada pogotovu u drugom poluvremenu. Za taj zadnji pas trebate tu dodatnu kvalitetu i zato je Bajević izabrao presing kao način da natjera Poljake u pogrešku pa da ih po oduzetoj lopti napadne na nepostavljenu formaciju i tako dokusuri. Znamo svi koliko gol primljen u posljednjim trenucima poluvremena zna u potpunosti ubiti utakmicu. Da smo se nekako dokopali lopte, s obzirom na tešku i sporu poljsku obranu, mogli smo s manje problema odraditi i taj famozni zadnji pas kako treba a da smo ih matirali mi bismo bili ti koji bi „ubili“ utakmicu. Ali gol smo primili mi jer je našim igračima nedostajalo snage da se iz presinga vraćaju u obrambenu formaciju pa su pravili greške i šlampavo reagirali zbog čega su Poljaci i izborili korner nakon kojeg su izjednačili. 

U drugom poluvremenu mi smo nastavili igrati taj za nas riskantni presing jer i mi kao i Poljska imamo prilično tromu obranu i kad linije puknu pa obrana ostane na širokom prostoru uvijek imamo probleme. Ulaskom Višće u igru pokazalo se da Bajevićev plan nije bio nesuvisao jer mi smo upravo nakon presječenih lopti stvorili nekolicinu prigoda koje, na žalost, nismo iskoristili. Da jesmo sada bismo pričali o velikom taktičkom umu koji je porazio jačeg od sebe. Ulaskom Džeke u igru namjeravali smo staviti Poljsku obranu pod još veći pritisak i tjerati ih na ispucavanje dugačkih lopti ili riskantna solo iznošenja koje smo trebali presijecati i pokušati doći do gola. Kako rekoh, sve naše prigode došle su nakon takvih situacija. A svaki je naš postavljeni napad završavao izgubljenom loptom, zato je Bajević izabrao presing kao taktiku kojom će pokušati pobijediti Poljake, na terenu nismo imali kvalitetu koja bi isporučila onaj ključni završni pas kako valja. 

LOGIČAN RIZIK

Logičan je Bajevićev rizik u utakmici s Poljskom. Oni su bolji od nas ali su najlošiji od tri suparnika u skupini. Domaća utakmica s njima jeste bila naša najveća šansa da izborimo pobjedu u ovakvoj skupini. Pokazalo se da zapravo nije bitno kakvu postavu šaljemo na teren ako znamo što radimo i imamo jasan plan. 

Višća i Koljić su imali sjajne prigode u drugom poluvremenu. Imali su i Poljaci svoje i zapravo je samo bilo pitanje tko će pokleknuti. S obzirom da su oni bili ti koji su imali loptu u nogama dojam je puno gori od realnosti. Jalovi presing izgledao je kao da uopće ne igramo. Ali ne možemo pobjeđivati bolje od sebe autoritativno, možemo to činiti samo trikovima. Na žalost ovaj protiv Poljske nije upalio a nije da nije mogao. S Pjanićem bismo imali više opcija, ali pokazalo se protiv Italije i Poljske da bismo kroz ovaj ciklus Lige nacija mogli dobiti dva, tri igrača koja će u budućnosti biti opcije s kojima se najozbiljnije računa. Prije svega tu mislim na Cipetića i Saničanina, a jako mi se dopao i Hajradinović. Najviše zamjerki ide na dušu Arminu Hodžiću zbog stalnog carinjenja lopte i usporavanja napada. Nikako da nauči da treba više gristi u prostor a ne stalno čekati da uđe u dribling katkad i čekajući povratak igrača ispred kojeg je već bio. 

S BOLJIMA OD SEBE

Ovo je izvrsna situacija da se naučimo nositi s boljima od sebe. U Ligi nacija ispred sebe imamo još dvije utakmice s Nizozemskom, koje jedva čekam jer to su one utakmice u kojima možeš ući u legendu i nekom dobrom predstavom stvoriti jednu od onih naših priča o nesretnim porazima. A kao mogli smo, a to što nismo i nema veze jer da jesmo ne bismo ni pričali. To je onaj slavenski žal nad propuštenim šansama zbog kojeg nikako da uspostavimo nekakav suvisao sustav sukladan našim objektivnim mogućnostima i kvaliteti. Sanjari smo i što ćeš. Takvu ćemo utakmicu igrati i protiv Italije na domaćem terenu. A ostaje nam i jedna s Poljskom. Utakmice su to u kojima valja učiti jer sada imamo od koga. 

Kada uzmemo u obzir okolnosti i plan igre mislim da su svi igrači sasvim solidno odradili svoj posao. S povratkom senatora i ozbiljnim početkom sezone bit ćemo bitno bolji, bit ćemo sigurno dovoljno dobri da pobijedimo Sjevernu Irsku u Zenici. Drugih opcija nemamo, a to i jeste utakmica zbog koje je Dušan Bajević sjeo na klupu bosanskohercegovačke izabrane vrste.  

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Dušan Bajević, Kauč selektor, Marko Tomaš