Krajišnik je obavljao više visokih funkcija u rukovodstvu bosanskih Srba neposredno prije i za vrijeme rata od 1992. do 1995. godine.

Bio je predsjednik skupštine bosanskih Srba, član Glavnog odbora Srpske demokratske stranke i član Vijeća za nacionalnu sigurnost.

Utvrđeno je da je Krajišnik bio učesnik udruženog zločinačkog poduhvata koji je imao za cilj promjenu etničkog sastava na teritorijama pod kontrolom bosanskih Srba i to tako što će se počinjenjem raznih zločina udio nesrba drastično smanjiti.

Vodstvo tog udruženog zločinačkog poduhvata bilo je bazirano u glavnom gradu bosanskih Srba na Palama, i sastojalo se od Krajišnika, Radovana Karadžića i drugih vođa bosanskih Srba.

Žalbeno vijeće je 17. marta 2009. utvrdilo da je Krajišnik kriv za deportacije, prisilno premještanje i progon civila bosanskih Muslimana i Hrvata, uključujući žene, djecu i starije osobe.

Ovi zločini počinjeni su od aprila do decembra 1992. u općinama Zvornik, Banja Luka, Sanski Most, Sokolac, Prnjavor, Bratunac, Bijeljina, Bosanska Krupa i Trnovo, navedeno je u saopćenju.

(FENA)

Gdje su melodije, šta je s harmonijama, kakva nepogoda odnese nam sevdisanje, kakav Grinch ukrade nam dernek

Priča mi drug kako se žalio rođaku da se ne osjeća dobro u posljednje vrijeme. Depresije, kostobolje, plitak dah, probadanje po lijevoj strani, nemoć... Ovaj ga je odmah upitao kada je posljednji put zapjevao. Drug se zamislio i odgovorio: Ne pamtim. Nekad, prije rata... Meni se i pravdao. Šapće, ko krivac: Znaš kakva je situacija, nije mi do pjesme. Nema nikakvog razloga za nelagodu, sasvim ga razumijem, čestit je čovjek pa ne može pjevat po ovakvom vremenu.

Beogradski mali pijac

Uočio sam da je danas do pjesme samo neradnicima, probisvjetima i još gorim od takvih. Sjetite se Ratka Mladića kako mumla na kvaziruske romanse i stihovane prizore iz ratarske svakodnevnice. Teško je zaboraviti Dodika kako ispod šatre zabavlja glasače coverom hita Ne (x 5) dooolaazi ili onaj pornografski klip snimljen u njegovoj laktaškoj Rupi u zidu u kojem cijepa košulju uz lascivan turbo folk. Pamtimo i neuspješan nastup Dragana Davidovića na četničkom oproštaju. Njegovo atonalno brundanje mrzovoljno je prekinuo čak i tamošnji vojvoda. Slavko Jovičić Slavuj također ne može da se suzdrži od pjesme. Toliko mu je lijepo da na svoj blog smješta fotografije sa brojnih nastupa. Roditeljska pažnja za djecu, ali i sve osobe nervoznog želudca preporučuje se zbog fotografije na kojoj, blizu orgazmičkog vrhunca derta, spušta balav poljubac na obraz usplahirene Nede Ukraden. Inače, ako to nekog zaista može zanimati, Slavujeva omiljena pjesma je (na blogu je sam priznao, bez ikakve prisile, nije bio prisluškivan, niti ucjenjivan) : Beogradski mali pijac potopila Sava, mog dragana, eto tako, zabolela glava.

Federalni vlastodržci svoje pjevačke sposobnosti zasad uspješno skrivaju pred kamerama. Ne znam o čemu se radi, jer stage fright ne pokazuju čak ni tokom govora nad masovnim grobnicama. Nisam imao tu nesreću da prisustvujem njihovim dernecima, pa ne mogu da znam kakvi su im pjevački kvaliteti, ali imam dovoljno razloga za opravdanu sumnju da intimno uživaju u pjesmi. Recimo, niko me ne može ubijediti da reis ne zapjevuši na brojnim ummetima i mosušima kojim prisustvuje ili da ga u srce nije dirnula bar jedna pjesma na stadionskoj svadbi čiji je glamour dodatno pojačao svojim raskošnim džubetom. Zar je moguće da Nedžad Branković nema pjevačkih ispada? Njegov nasljednik ima DJ sklonosti pa tragom one narodne poslovice o jabuci i njenom stablu, nećemo mnogo pogriješiti ako pomislimo da oca i sina ne povezuju samo geni i sklonost ka traćenju tuđeg novca. Sumnjam i da je Tihić uspio potpuno odbacio svoje rockerske talente koje je gajio po lokalnim bendovima u Šamcu ili da Silajdžić može odoljeti vrelim ritmovima na romskim balovima koje inkognito posjećuje. Siguran sam da zapjevaju, teško mi je povjerovati da u grobnoj tišini mljackaju jagnjetinu i igraju skrivanja prstena u jet set kulama na Ciglanama i Ustikolini.

Iz grla nam slaba pjesma

Nekada nije bilo tako. Nekada je i pošten svijet znao zapjevati. Eto, recimo, sjećam se kako su moji roditelji sa svojim društvom obavezno pjevali za stolom, dok sam ja drijemao ispod njega. Nije to bio pojedinačan incident, neki posvećeni ritual tajnog pjevačkog društva, svi su pjevali, rodbina, kumovi, komšiluk... Čim nabodu prvu sudžuku na čačkalicu odmah neko počne prigodne stihove. Svako od njih imao je svoju omiljenu pjesmu, koja im je slikovito opisivala dotadašnji život, pa je pjesmom pogođeni predvodio dok su ga ostali podržavali s punim razumijevanjem. Pjevali su svuda i u svakoj prilici, često su im se pridruživali i slučajni gosti, prolaznici, pa i milicijske patrole. Pjevali su ko sretni.

Neuporedivo sa mojom situacijom. Ne pamtim kad sam posljednji put zapjevao. Najgore je to što i kada bi me uhvatila neobuzdana želja za pjesmom, živ ne znam šta bih zapjevao. Šta da pjevam? Možda neki refren iz kataloga prezimenjaka Damira Diplomtza, recimo: Nemoj brinut, samo šalji, u tri pičke materine, da naričemu uz Više se ne bojim na death disco Goribora, pjevam vesele terce na Frenkijevu pjesmu Ej, hodža džennet il džehennem, na kojem sam spisku da polako krenem, ili uvježbavam višeglasje sa Dubiozom uz Šuti i trpi. Kao što se možete i sami uvjeriti trenutni soundtrack mi je sve sam jad i čemer. Kriska i vriska. Ko u pjesmi Skroza: Kuća tijesna, čeljad bijesna, iz grla nam slaba pjesma.Gdje su melodije, šta je s harmonijama, kakva nepogoda odnese nam sevdisanje, kakav Grinch ukrade nam dernek?

Najgore je što mi se čini da stvari u skorije vrijeme neće na bolje, što ne mogu utješiti prijatelja. Sve mi govori da će se melodija u moj život vratiti kada i harmonija u društvo.

Dakle, u ponedeljak.

(Prigodne ilustracije uz ovaj tekst omogućio nam je Slavko Jovičić Slavuj, pa mu se ovom prilikom i zahvaljujemo.)

Poznati hrvatski glumac Vanja Drach umro je danas u 77. godini, nakon kratke i teške bolesti u zagrebačkoj Klinici za plućne bolnice Jordanovac.

Vanja Drach rođen je u Bošnjacima pokraj Vinkovaca 1932.

Diplomirao je na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti 1956. Nakon završenog studija dvije godine glumi u Dramskom Kazalištu "Gavella", a potom prelazi u Hrvatsko narodno kazalište (HNK) u Zagrebu.

Od 1975. kao slobodni umjetnik najviše nastupa u "Teatru u gostima", a povremeno u Teatru ITD te na Dubrovačkom ljetnom festivalu i Splitskom ljetu. Nakon pet godina vratio se u HNK.
Glumački talent potvrdio je u antičkim dramama, Shakespeareovim tragedijama i komedijama, Moliereovim komedijama te interpretacijama likova Miroslava Krleže.
Uz brojne značajne kazališne uloge Vanja Drach je odigrao više od dvadesetak uloga u igranim filmovima različitih žanrova (H-8, Careovo novo ruho, Godišnje doba, Za sreću je potrebno troje...) i televizijskim dramama i serijama (Kapelski kresovi, Nepokoreni grad, Gruntovčani, Lud, zbunjen, normalan...).

Desetljećima je surađivao i u dramskom programu Hrvatskog radija.

Dobitnik je nagrade "Tito Strozzi" (1994.) te nagrade "Vladimir Nazor" 2005. za životno djelo.

Pobjedom u Yerevanu reprezentacija BiH se učvrstila na drugom mjestu u grupi i došla na korak do plasmana u baraž.

Nogometaši BiH rutinski su došli do pobjede, a mogli su zabilježiti i ubjedljiviji trijumf s obzirom na veliki broj prilika, posebno u prvom poluvremenu.

BiH je došla u vodstvo u 6. minuti golom Ibričića, koji je iskoristio ubacivanje Vladavića i udarcem glavom pogodio gol.

Dvije minute kasnije Džeko je imao priliku, ali je šutirao direktno u golmana Kasparova, dok je u 15. minuti pogodio stativu.

U 30. minuti Ibričić je snažno šutirao s ivice šesnaesterca, ali se i ovoga puta istakao golman domaće ekipe.

Veliku priliku BiH je imala i u 33. minuti, kada je sudija Braamhaar dosudio penal nakon što je u šesnaestercu Armenije oboren Ibišević. No, Džeko je s bijele tačke poslao loptu preko gola.

U finišu poluvremena Armenija je preuzela inicijativu i napravila nekoliko prilika, ali nije bilo promjene rezultata.

U drugom poluvremenu, nakon ulaska Pjanića i Muslimovića, reprezentacija BiH je ponovo preuzela igru što joj se 'isplatilo' u 73. minuti. Džeko je izašao sam pred golmana Kasparova i nesebično uposlio usamljenog Muslimovića, kome nije bilo teško da sa dva metra postigne gol za konačnih 2:0.

Za reprezentaciju BiH u ovom meču nastupili su: Supić, Jahić, Nadarević, Spahić, Vladavić Rahimić, Salihović, Muratović (od 64. Pjanić), Ibričić (od 86. Bajramović), Ibišević (68. Muslimović) i Džeko.

U narednom kolu reprezentacija BiH 9. septembra u Zenici dočekuje Tursku.

(FENA)

Steven Green (24) iz Midlanda, Teksas, osuđen je za silovanje i ubojstvo 14-godišnje iračke djevojčice Abir Kasim al-Đanabi, te ubojstvo još tri člana njezine obitelj u selu Mahmudija, kod Bagdada 13. marta 2006. godine.

"Civilna porota u Kentucky nije mogla donijeti jednoglasnu odluku o smrtnoj kazni, pa je Green pošteđen smrtne kazne i automatski osuđen na doživotni zatvor", navodi se.

Četiri vojnika, koji su bili suučesnici prvooptuženom Greenu, služe kazne zatvora u rasponu od 27 mjeseci od 110 godina.

"Ono što je učinio optuženi je užasavajuće i neoprostivo", rekao je okružni sudac Thomas Russell kod izricanja kazne, potvrdivši da će Green provesti život iza rešetaka, bez prava na traženje oprosta.

(FENA)

Manifestacija promovira sve vrste dizajna: od grafičkog oblikovanja do produkt dizajna, od arhitekture do urbanističkog planiranja.

Organizirane su brojne izložbe, predavanja, radionice i okrugli stolovi na kojima će se obratiti pažnja na stanje umjetnosti u "Green" dizajnu te na probleme s kojima se

susreću produkt dizajneri, grafički dizajneri, arhitekte i projektanti u 21. vijeku.

Cilj manifestacije je poticanje novih razmišljanja na internacionalnoj razini kao suradnji koja će omogućiti više svraishodnih i "Green" dizajn rješenja te istaknuti značaj ove vrste dizajnerskog koncepta u budućnosti.

Manifestacija će trajati do 11. septembra, a organizatori su Udruženje NAUK (Asocijacija bh. naučnika u Nizozemskoj) i Udruženje likovnih umjetnika BiH zajedno s Ambasadom Nizozemske u BiH.

Ovaj događaj je velika prilika za ujedinjavanje snaga akademskog kluba BiH u Nizozemskoj i njihovih klega u BiH, smatraju organizatori.

(FENA)

Presuda je donesena na osnovu tužbe podnesene zbog Medojevićeva teksta objavljenog u Vijestima u kome je izrazio sumnju u pouzdanost novog partnera crnogorske vlade, javila je TV Vijesti u petak uvečer.

Medojević je, podsjeća se, u tekstu napisao kako postoji veliki rizik da kompanija MNSS s nepoznatim vlasnicima iz Holandije deponuje gotovinu od kriminalnih aktivnosti koje se samo formalno koriste za pokrivanje garancije.

Medojević je kazao i da je banka koja daje garanciju sigurna da Vlada nikada neće platiti tu garanciju.

Tekst je u dnevniku Vijesti objavljen 17. februara ove godine pod naslovom “Pranje novca umjesto specijalnih čelika”.

Kompanija MNSS je u tužbenom zahtjevu tražila obeštećenje od tuženih od 10 miliona eura, prenio je Tanjug.

(FENA)

Nezvanično se saznaje da je na brodu bila grupa od pedesetak bugarskih turista, prenosi B92.

Za sada se ne zna uzrok nesreće.

(FENA)

Tokom anketiranja o ovoj temi došlo se do podataka da muškarci (72,1 posto), više nego žene (68,5 posto), imaju povjerenja u druge ljude.

Međutim, nepovjerenje prema drugim ljudima preovladava bez obzira da li žive na selu ili u gradu.

Kada je u pitanju starosna dob, najveće nepovjerenje prema drugim ljudima je kod ispitanika starijih od 60 godina (72,6 posto) i ispitanika starosti između 30 i 44 godine (71,7 posto).

I obrazovanje utiče u velikoj mjeri na stepen povjerenja među stanovnicima RS-a, a s porastom obrazovanja opada procenat građana koji nemaju povjerenja u druge ljude.

Agencija “Prime communications” sprovela je ovo istraživanje stavova građana RS-a u 38 općina, u periodu od 30.maja do 7.juna ove godine za vlastite potrebe u okviru projekta „RS danas“.

Ukupno je anketirano 1.000 ispitanika tehnikom usmenog intervjua, na osnovu unaprijed pripremljenog upitnika.

Populacija reprezentovana istraživanjem je definisana kao opća populacija RS-a starija od 18 godina. Primjenjen je višeetapni stratifikovani slučajni uzorak ( moguća greška +/- 3 posto ).

(FENA)

Bocan-Harčenko je karijerni diplomat i ranije je bio na dužnosti specijalnog predstavnika ruskog MVP-a za Balkan i sudjelovao u radu Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira koji je pratio primjenu Dejtonskog sporazuma, podsjetila je agencija RIA Novosti.

Novoimenovani ambasador Rusije u BiH u Ministarstvu je bio i šef Odsjeka za zemlje bivše Jugoslavije a potom i zamjenik direktora u odjeljenjima za Evropu. Bio je također dugogodišnji ruski predstavnik u Kontakt-grupi i, uz diplomate SAD-a i Evropske unije, predstavnik u posredničkoj „trojki“ za rješavanje pitanja statusa Kosova.

Također je bio član ruske delegacije na mirovnim pregovorima u Daytonu i Mirovnoj konferenciji o BiH u Parizu, i učestvovao na brojnim međunarodnim forumima u okviru Kontakt-grupe i Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju.

(FENA)

"Ostatak svog života posvetit ću tome da niti jedan drugi Australac ne bude izložen takvom kršenju vlastitih prava u pravnom postupku kao što sam to bio ja", kazao je Vasiljković, te dodao: "Hvala bogu da još uvijek postoje pošteni suci a njihova me jednoglasna odluka oslobodila", prenosi agencija dpa.

Australski savezni sud usvojio je u srijedu žalbu "kapetana Dragana", na odluku o izručenju Hrvatskoj, te do petka odgodio njegovo puštanje iz pritvora kako bi omogućio Hrvatskoj da razmotri hoće li se žaliti na tu odluku australskom visokom sudu.

Prema hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija Hrvatska je putem hrvatskog veleposlanstva u Australiji državnom tužiteljstvu dostavila sve materijale potrebne za žalbu protiv odluke o puštanju Dragana Vasiljkovića.

Kako u petak piše australski list Herald Sun, "savezni sud do trenutka odluke o puštanju Vasiljkovića iz pritvora nije primio nikakvu obavijest o hrvatskoj žalbi".

Suci su u srijedu zaključili da Vasiljković utemeljeno vjeruje da bi u Hrvatskoj mogao biti kažnjen ili zatvoren zbog svoje nacionalnosti ili političkog mišljenja.

Suci Geoffrey Flick, Neil McKerracher i Annabelle Bennett usvojili su njegovu žalbu rekavši da je Vasiljković pokazao da je utemeljeno vjerovanje da bi on mogao biti kažnjen ili zatvoren "zbog svoje nacionalnosti ili političkog mišljenja".

Osim toga, sudsko vijeće Saveznog suda presudilo je u Vasiljkovićevu korist zaključivši kako postoji "bitna ili realna šansa za pristranost" na njegovu štetu pred hrvatskim pravosuđem ako bude izručen Hrvatskoj.

"Bez obzira na to koliko bi mogli biti ozbiljni navodi zemlje koja traži njegovo izručenje, svaka osoba čije izručenje se traži ima pravo na pažljivu primjenu zakona prema činjenicama", piše Associated Press.

"Kapetan Dragan" uhićen je u Sydneyju kao australski državljanin Daniel Snedden 20. siječnja 2006. na temelju međunarodne tjeralice koju je za njim raspisala Hrvatska i od tada se nalazi u pritvoru. Dragan Vasiljković rođen je u Beogradu, a kao dijete se s roditeljima preselio u Australiju, odakle se 1991. vratio u Srbiju, kao paravojni zapovjednik. Ima dvojno srbijansko i australsko državljanstvo.

Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku tereti Vasiljkovića da je kao zapovjednik postrojbe za posebne namjene u sastavu paravojnih srpskih postrojba, odnosno kao zapovjednik nastavnog centra za obuku pripadnika specijalnih postrojba "Alfa", postupao protivno odredbama Ženevskih konvencija.

Osumnjičen je da je u lipnju i srpnju 1991. u zatvoru na kninskoj tvrđavi te u veljači 1993. u Bruškoj kod Benkovca mučio, zlostavljao i ubijao zarobljene pripadnike hrvatske vojske i policije.

Tereti ga se i da je kao zapovjednik postrojba za posebne namjene u srpnju 1991. u Glini, u dogovoru sa zapovjednikom tenkovske postrojbe JNA, izradio plan napada i zauzimanja glinske policijske postaje, prigradskog naselja Jukinca, te sela Gornjeg i Donjeg Viduševca.

Australski savezni sud u veljači je odbio Vasiljkovićevu žalbu na prvostupanjsku odluku područnog suda Novoga Južnog Walesa iz 2007. koji je utvrdio da je podoban za izručenje. Sudac Dennis Cowdroy tada je odbio žalbu utvrdivši kako nema zapreka njegovu izručenju.

Međunarodni sud za zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije (ICTY) smatra da je "kapetan Dragan" bio jedan od sudionika "zajedničkog kriminalnog pothvata", ali ICTY protiv njega nije podigao optužnicu.

(FENA)

„Želimo poručiti da su se studenti okupili zato što su za demilitarizaciju BiH, smatramo da sredstva koja idu za vojsku treba usmjeriti na obrazovanje, kulturu i nauku. BiH kao jedna od zemalja koja želi da bude dio modernog svijeta treba da shvati da se u modernom svijetu ratovi ne vode oružjem, puškama i pištoljima, nego da je u upotrebi jedno sasvim novo oružje, a to je znanje“, rekao je on.

Grebenar ističe da u našoj zemlji treba „napraviti jednu armiju znanja, mladih i novih ljudi koji će kroz kvalitetno znanje biti najbolji promoter BiH“.

To što se na Trgu Krajine okupio tako mali broj studenata on je komentirao riječima da su studenti pozvani na ovo okupljanje, ali i da će broj onih koji se odazovu pokazati koliki je interes za ovu ideju, od koje studenti neće odustati.

Tvrdi i da današnje aktivnosti nemaju veze ni s jednom političkom partijom bez obzira na činjenicu da se zalažu za demilitarizaciju BiH, što zagovara i SNSD i premijer RS-a Milorad Dodik.

Nakon javnog skupa, studenti su organizirali šetnju od Trga Krajine do univerzitetskog grada i performans na platou ispred Filozofskog fakulteta u univerzitetskom gradu, u sklopu kojeg su studenti u bijelim majicama nosili knjige umjeste pušaka.

Predstavnici Studentskog parlamenta Univerziteta u Banjoj Luci navode da je današnje okupljanje samo početak, a da su dobili pisma podrške i od kolega iz Istočnog Sarajeva i Sveučilišta u Mostaru te će zajedno napraviti još nekoliko skupova i pozvati ne samo studente nego i sve građane BiH da podrže njihovu ideju.

Podršku im je dala i Unija studenata Republike Srpske uz stav da je „dobro što studenti žele na miran i civilizovan način da iskažu protivljenje vojsci, oružju i nasilju, i da ukažu na to da je u BiH mnogo potrebnija vojska mladih, obrazovanih i kulturnih intelektualaca.

Ističu i da je BiH isuviše siromašna zemlja da bi finansirala vojsku i da sredstva koja se sada izdvajaju za vojsku treba da budu ulagana u obrazovanje, nauku i kulturu.

Podsjećanja radi, u kasarni "Kozara" u Banjoj Luci jučer je započela vježba "Združeni napor 2009.", koju organizuju Američka komanda za Evropu (US EUCOM) i Ministarstvo odbrane i Oružanih snaga BiH.

Osim ovih svojevrsnih protesta i predsjednik nevladine organizacije iz Banje Luke, Srpski narodni pokret "Izbor je naš" Dane Čanković, najavio je da će taj pokret 10. septembra u tom gradu organizirati performans pod nazivom "Bušenje NATO-a", a tokom kojeg će biti prikupljani i potpisi građana za inicijativu kojom će se tražiti referendum o izjašnjavanju srpskog naroda o ulasku BiH u NATO.

Performans će biti izveden tako što će, kazao je Čanković, članovi ovog pokreta dijeliti građanima balone s natpisom NATO, koji će zatim simbolično biti probušeni, kao i majice na kojima će pisati "Srbija i Rusija sa zajedničkim JA".

(FENA)

"Prioritetni zahtjevi su osiguranje posla, isplata neisplaćenih plaća i dugovanja prema radnicima "Pretisa" i pitanje odgovornosti ljudi koji su ovu firmu doveli u tešku situaciju, a to su prije svega bivši direktor i Nadzorni odbor Pretisa", kazao je novinarima predsjednik Štrajkačkog odbora Ibrahim Hrvat.

Dodao  je da su u dva navrata bili kod federalnog premijera Mustafe Mujezinovića kojem su iznijeli zahtjeve da se imenuje menadžment "Pretisa", smijeni Nadzorni odbor, da se uradi reprogram kredita i da se dozvoli prodaja neperspektivnih nekretnina u "Pretisu", vrijednih oko devet miliona KM, te da se ubrza rad Finansijske policije.

"Premijer je u posljednjim razgovorima predložio radnicima "Pretisa" da idu u fabriku i da rade jer se jedino tako mogu nadati da zarade svoju plaću. Međutim, radnici "Pretisa" su dosad zaradili osam plaća koje im nisu isplaćene i više nijedan dan nećemo raditi džaba ", kazao je Hrvat.

Radnici "Pretisa", po njegovim riječima, namjeravaju ostati ispred zgrade Vlade do 15 sati i u slučaju da im se danas niko ne obrati iz Vlade i odredi prema radnicima, najavljuju moguću blokadu svih ulaza u krug "Pretisa" u ponedjeljak.

(FENA)

Na vrhu liste korumpiranih našli su se ljekari i ostali zdravstveni radnici. U drugom kvartalu ove godine čak 13,1 posto građana obuhvaćenih anketom izjavilo je da su dali mito ljekarima, dok je tri mjeseca ranije taj procenat iznosio devet posto.

Svve više građana, njih 8,6 posto, svoje probleme sa policajcem rješavalo je na obostrano zadovoljstvo, uz poklon za “kafu”, dok je u prvom tromjesečju ovaj procenat iznosio 7,8 posto.

Ni u opštinu se više ne smije ići praznog novčanika, jer od posla inače nema ništa. U drugom kvartalu ove godine za podmićivanjem opštinskih službenika posegnulo je je 3,5 posto građana dok je u prva tri mjeseca ove godine taj procenat iznosio 2,5 posto.

Izgleda su i profesori na fakultetima postali strožiji, pa dok je u prva tri mjeseca ove godine 1,9 posto građana “plavim kovertama” plaćalo naklonost profesora, taj procenat je u drugom kvartalu ove godine porastao na 2,4 posto.

Zdravstvo najkorumpiranije, profesori traže najveće mito

Istraživanje Transparency International BiH obavlja se svaka tri mjeseca na uzorku od 1.500 građana iz svih krajeva BiH, po svim statističkim pravilima, pa ispitanici predstavljaju reprezentativan uzorak stanovništva BiH u svakom pogledu, od nacionalne, polne, do obrazovne strukture.

Kada se sve sabralo i oduzelo, došlo se i do prosječne sume novca koju su građani bili prisiljeni davati “ispod stola” da bi ili ostvarili ono na šta inače imaju prava ili da bi i sami isposlovali nešto mimo zakona.

Najmanje zahtjevni bili su policajci, koji su se zadovoljavali sa prosječnim mitom u vrijednosti od 27 maraka. Ljekari i medicinsko osoblje svoju brigu o pacijentima naplaćivali su mnogo skuplje, u prosjeku 247 maraka, što je približno trećina prosječne plate u BiH. Za one koji su bez posla ili zapsoleni na nisko plaćenim poslovima, ova suma je predstavlja puno više od trećine njihovih redovnih mjsečnih prihoda, ako takve prihode uopšte i imaju.

Za mito, pola plate

U odnosu na ljekare, opštinski činovnici pokazali su se skupljim kada je riječ o traženju mita, jer je njima u prosjeku plaćano 257 maraka po usluzi. Svoju spremnost na kršenje zakona i propisa najskuplje su naplaćivali univerzitetski profesori, jer su anketirani građani njima u prosjeku plaćali 437 maraka, što je više od polovice prosječne plate.

Pitanje na koje istraživanje Transparency International BiH ne nudi odgovor je šta je uzrokovalo ovaj rast korupcije. Ekonomska kriza i najave samanjenja plata zaposlenim u javnim službama, koji su onda odlučili da to kompenziraju kroz direktno uzimanje novca od korisnika njihovih usluga, ili su poučeni dosadašnjim iskustvima da krađe miliona maraka budžetskog novca prolaze bez ikavih posljedica, javni službenici riješili da “kad mogu svi” mogu i oni.

Vladajuće političke elite ipak mogu biti zadovoljni svojim rezultatima. Kontinuirano poigravanje strahom njihovih podanika od mogućnosti izbijanja novog sukoba u BiH te rast političkih tenzija, ostavili su posljedice i na način razmišljanja običnih ljudi, koji svojim teško zarađenim novcem i pune brojne budžete u BiH iz kojih se neštedimice zahvata i šakom i kapom i dijeli po stranačkim, rodbinskim i poslovnim kriterijima.

Iako su građani najgore ocijenili visoke državne dužnosnike za njihov doprinos borbi protiv korupcije, darujući im jedva ocjenu 1,9 rastuća korupcija u očima građana postaje manje bitan problem.

Privatizacija, stranke i entitetske vlade sinonimi za korupciju

Dok su u istraživanju provedenom u prvom tromjesečju ove godine pokazivala da su za građane najveći problemi nezaposlenost, korupcija, kriminal i nizak životni standard, između aprila i juna došlo je do promjene prioriteta.

Prema poslednjem istraživanju, građani i dalje kao najveći problem vide nezaposlenost iza koje slijede siromaštvo i politička nestabilnost, dok se korupcija kao problem našla tek na četvtom mjestu.

Kada se radi o tome u kojim oblastima života građani smatraju korupciju najraširenijom, velikih iznenađenja nema, Na prvom mjestu je ubjedljivo privatizacija, slijede političke stranke te Vlade Federacije BiH i Republike Srpske.

Kod upranja prstom u konkretne institucije, građani najkorumpiranijim smatraju carinu, poreske uprave FBiH i RS te telekome.

Iako političari redovno krive medije da ljudima “ubijaju volju za životom” i stvaraju opštu depresiju dok istovremeno prećutkuju pozitivne stvari, na žalost političara, sliku koju građani imaju o raširenosti korupcije u BiH, mediji najmanje utiču.

Mediji efiksniji od policije

Građani medije smatraju najefikasnijem oružjem u dosadašnjoj borbi protiv korupcije a potom policiju i nevladine organizacije, ali saznanja o raširenosti korupcije oko njih ne stvaraju na osnovu onoga što mediji objavljuju.

Da je slika o raširenosti korupcije u BiH rezultat samo medijskih napisa, ovo bi bila sretna zemlja. Na žalost, da o korupciji u BiH znaju samo na osnovu medijskih napisa izjavilo je tek 24,4 posto anketiranih, dakle manje od jedne četvrtine.

Čak 52,7 posto građana je ili samo bilo u prilici da daje mito ili je to morao neko od njihovih prijatelja ili poznanika. Očigledno, nisu im trebali mediji da im kažu da je korupcija ušla u sve pore života. To su otkrili i sami.

(zurnal.info)

„Izrazili su veliku zabrinutost zbog potpune blokade institucija u BiH i oni uopšte ne mogu da shvate šta se ovdje događa. Mi imamo jedan potpuni raspad sistema, koji je rezultat nesposobnosti vladajućih partija da se o bilo čemu dogovore”, kazao je Ivanić novinarima nakon razgovora sa zamjenikom pomoćnika državnog sekretara SAD-a Stuartom Jonesom i direktorom Sekretarijata Vijeća Evropske unije za zapadni Balkan, istočnu Evropu i Centralnu Aziju Zoltanom Martinuszom.

Lider PDP-a još je kazao da američki zvaničnik nije iznosio nikakve prijeloge niti zahtjeve te da nije pominjao mogućnost imenovanja specijalnog američkog izaslanika za Balkan.

Ivanić je prenio američkom i evropskom zvaničniku da može biti veoma kontraproduktivno otvaranje suštinskih promjena ustava u ovakvim uvjetima i očekivanje kompromisa, posebno kada vladajuće stranke nisu u stanju da sjednu i dogovore se ni o tome kako da rade svakodnevni posao.

„To može stvoriti još veći problem, a suština je da je ključ ka evropskom putu BiH te ispunjavanje uvjeta za liberalizaciju viznog režima ono što treba da donesu vladajuće strukture“, rekao je lider PDP-a u razgovoru s Jonesom i Martinuszom.

Ivanić je dodao i da je na sastanku izražena zabrinutost što se u BiH problematizuju manje bitna pitanja, umjesto da se rješavaju krupne stvari, poput ekonomije i ulaska BiH u Evropsku uniju.

Ocijenio je i da blokada rada pojedinih institucija pomaže vladajućoj strukturi u BiH jer ne moraju da polažu odgovore građanima o plaćama, smanjenu prihoda, otpuštanju radnika i drugim pitanjima.

Komentirajući najave u vezi s mogućim vanrednim izborima u BiH, lider PDP-a ne smatra da će do toga i doći, a ocjenjuje da će „apsurdnost i nesposobnost ovih vlasti se tek pokazati za godinu dana, i više nego što je i sada slučaj“.

Dodao je da ga sve više brine sve češće otvaranje pitanja entitetskog glasanja zbog činjenice da vladajuće strukture, posebno SNSD u RS-u, „prečesto koristi to glasanje za nepotrebne stvari“ te upozorio da takva praksa mora da prestane jer će entitetsko glasanje time biti dovedeno u pitanje.

(FENA)

"Da ti pošteno kažem – odlično stojim ovdje u Srbiji i nikada nisam bio jači. Imam svoj život i svoje kombinacije ...." Ovako mi je odgovorio Darko Elez na upit gdje je njegovo mjesto i kakva mu je pozicija u srbijanskom krim miljeu čije su glavne perjanice u tom trenutku bili Sreten Jocić, poznatiji kao Joca Amsterdam, ili recimo, još jedan dobrostojeći i etablirani kriminalac sa beogradskih pločnika Andrija Drašković. Bilo je to u februaru ove godine, u trenutku dok je davao svoj posljednji intervju za politički magazin «60minuta». Sedam mjeseci kasnije, Darko Elez i njegova grupa, koju je srbijanska policija ocijenila jednom od najozbiljnijih kriminalnih organizacija na Zapadnom Balkanu, ili kako je to moderno reći na jeziku ovdašnjih kriminalacaca – firmi, uhapšeni su u Beogradu. Bosanskoherecegovački ogranak Elezove grupe, po opsegu same akcije i broju lica koja su lišena slobode komotno i bez ikakvih ustručavanja možemo ga nazvati krakom kriminalne hobotnice, paralelno je hapšen na području Pala, Istočnog Sarajeva, Sarajeva...

ŽDRALIN TERITORIJ

Elezov odlazak u "pečalbu" preko Drine nije bio samovoljni akt. Naprotiv. Darko Elez i njegova uža porodica, zajedno sa nekolicinom najodanijih suradnika uključujući i Elezovu mlađahnu ljubavnicu Slobodanku Tošić, utekli su u Beograd nakon što je Elez, pukom srećom, dobio dojavu da mu kum Đorđe Ždrale sprema ubistvo. To se događalo 2005. godine.

Sjećam se, a bilo je to prilikom našeg prvog susreta, negdje u okolici Beograda (maj 2006.), da i sam Elez, kako mi je govorio, nigdje u Srbiji nije bio siguran od Nosketa (tako je zvao svog kuma Ždralu).To je inače vrijeme kada je suprotstavljeni klan Đorđa Ždrale "palio i žario" po čitavoj RS, iza sebe su imali nekoliko ubistava, a reket je bio svakodnevnica viđenijim vlasnicima kladionica i firmi koje su se nalazile na "Ždralinoj teritoriji". Dakle, Elezu tog maja 2006. niko nije davao nikakve šanse u obračunu sa Ždralom. Da budem do kraja iskren ni ja tog maja, nakon što sam se sa TV ekipom zaputio ka Srbiji, nisam imao stvarni uvid o tome ko je Darko Elez, niti ko je njegov najljući protivnik u tom trenutku i kakva je stvarna Ždralina moć. Tek, sjećam se da je priprema za odlazak na susret sa Elezom protekla u tolikoj konspiraciji i takvoj atmosferi da smo Bakir Hadžiomerović i ja dugo vijećali o tome da li zaista krenuti ka Srbiji. Na kraju presudila je "novinarska glad".

KONSPIRACIJA NAJVIŠEG NIVOA

Kako bi stvari barem donekle bile jasnije onima koji nisu imali kontakt sa licima i likovima kakav je Darko Elez ovdje ću navesti samo jedan mali dio onoga što je prethodilo odlasku na razgovor sa njim. U telefonskom razgovoru, dan prije polaska, rečeno mi je da moram navesti tačno vrijeme polaska iz Sarajeva, i sa srbijanske strane, po prelasku granice, okrenuti telefonskim broj koji ću naknadno dobiti od "poštara" (u ovakvim situacijama obično postoji neko ko je čovjek od povjerenja i ko ima zadatak da od "šefa" prenese posljednja upustva). Karticu sa brojem dobio sam kasno istu večer. Podrazumiejva se da je kartica bila nekorištena i sa jasnim upustvom "otvoriti i aktivirati po dolasku u Srbiju". U isto vrijeme, nekoliko puta mi je naglašeno, kada bolje razmislim zapravo podvučeno, da ne nosim svoj telefon, da ne razgovaram sa bilo kim tokom dolaska i boravka u Srbiji, i onako usput, ali do smrti ozbiljno pripomenuto: "Znaš druže, moram ti reći da bi bila katastrofa da išta od ovoga procuri i da bilo ko drugi sem vas dvojice (Bakir Hadžiomerović je još jedina osoba koja je u tom trenutku upućen u najsitnije detalje mog odlaska) zna gdje ideš i s kim se nalaziš. Kako bih ti rekao, a da me pogrešno ne shvatiš, i ti i onaj tvoj drug imate porodice pa se nadam da me razumiješ. Jebi ga Darkova glava sada vrijedi 300.000 i Đoka (Đorđe Ždrale) bi dao te pare da malog neko tipuje" (u krim miljeu tipovati je vrlo važna i cijenjena riječ, i znači otkriti nečije mjesto skrivanja, smješataja ).

UBISTVA MAUZERA, TODOROVIĆA...

Bili su to neki detalji koji su prethodili polasku u Srbiju, sve ostalo, kao i sama priča o Darku Elezu i njegovoj kriminalnoj organizaciji materijal je za neki film. Probajte samo zamisliti situaciju u kojoj pokušavate uraditi svoj novinarski zadatak najbolje što znate i umijete, a okolo, iz nekoliko auta različite kubikaže i marke nadgledaju Vaš put do krajnjeg odredišta. O arsenalu oružja sveprisutnog tokom tih nekoliko sati koliko vožnja traje, ali i samog razgovora teško je izreći, makar i slobodnu, procjenu.... Nije zgoreg napomenuti da smo nekoliko puta prateći ljude i vozila ispred nas, zbog njihovih vratolomija za volanom, naglog skakanja iz lijeve u desnu traku gubili trag. Zatim bi čekali na cesti po nekoliko minuta, neko drugi došao bi pred nas itd. i tako redom. Sve do najneupadljivijeg mjesta na kojem se možete susresti – benzinske pumpe na ulazu u Beograd. Iz neupadljivog auta, sjećam se da je bio neki dvosjed, izlazi momak u plavoj majici, kratkih rukava: "Ja sam Darko". Iza njega, drugi, viši i krupniji reče da se zove Anđelko. Bilo je teško neprimijetiti pištolj oko Anđelkovog pasa. Upravo su se njih dvojica uz Elezovu tadašnju ljubavnicu Slobodanku Tošić (koja je kasnije ostala u Beogradu, dogurala i do nekog od onih šablonskih reality limunada »Opstanak») teretili za pokušaj ubistva Đorđa Ždrale: "Noske ti je bio zaljubljen u Slobodanku do kraja i u isto vrijeme bolesno ljubomoran i ljut što sam je ja pokupio"- govorio je Elez.

Intervju sa Elezom je napravljen, a njegovo objavljivanje žestoko je odjeknulo u cijeloj BiH. Elez već tada pominje Ždralinu umiješanost i vezu sa ubistvima Ljubiše Savića Mauzera, bračnog para Todorović, Željka i Mikice, koje se dogodilo na Palama 2004., ubistvo Riste Jugovića, generalnog direktora "Jahorina Osiguranja" za koje je, prema Elezovim navodima, nalog dao Mirko Šarović. Po mojoj slobodnoj procjeni bilo je to vrijeme kada Elez nije imao šta izgubiti –nije imao neku stvarnu niti veliku moć, novca od ranijih poslova mu je ponestajalo, izgubio je svoj "tal" u Lukavici, a dotadašnje pozicije u krim miljeu bile su mu narušene zahvaljujući tadašnjoj Ždralinoj moći. No, da ne bi bilo zabune ovdje se ne govori o čovjeku kojeg bi trebalo žaliti. Naprotiv. Elez je dio dugo predstavljao jednog od najistaknutijih pripadnika krim miljea i bilo je logično da će borba za prevlast izmedju njega i Ždrale nekoga od njih dvojice izgurati na margine. Ili, što je još vjerovatnije i logičnije u tom trenutku, a tako je ostalo do kraja ovog nedovršenog sukoba, nekoga od ove dvojice vođa krim bandi poslati pod zemlju.

"Ja sam spreman da se mi ogledamo na nekoj poljani, dodje on sa svojim ljudima, ja sa svojim pa da vidimo ko će preživjeti"-poručivao je tada Elez.

ELEZOVA RAZMIŠLJANJA O PREDAJI

I uistinu, jedan takav obračun između kumova dogovoren je nešto kasnije. Na svu sreću pravovremenom akcijom srbijanske policije akteri koje su predvodili Elez sa jedne, odnosno Ždrale s druge strane, na vrijeme su osujećeni u svojoj nakani da prospu rijeku krvi na beogradskom asfaltu. U ljeto te 2006. dogodila se pljačka vozila PBS banke u kojem se u tom trenutku nalazilo 2.300.000 eura. Policijska istraga u vezi s tim slučajem rezultirala je između ostalog podizanjem optužnice protiv Darka Eleza i Veljančića. Tokom mog drugog intervjua sa Elezom, onog iz 2008., pitao sam ga o njegovim vezama sa pljačkom 2,3 miliona eura. Kratko mi je odgovorio: "Neka dokazuju, ja kažem da nemam veze sa tim". Ubrzo nakon toga Veljančić će biti uhapšen u Beogradu, i pod nerazjašnjenim okolnostima prebačen u BiH, na granični prijelaz kod Višegrada gdje je predat u ruke sarajevske kantonalne policije, odnosno ovdašnjeg kantonalnog tužiteljstva. U prvostepenoj presudi Veljančić je osuđen zbog pljačke 2,3 miliona eura. Neposredno prije presude Veljančiću, Elez mi je u kameru rekao: "Razmišljam o predaji sarajevskom pravosuđu, trebaju se ispuniti određeni tehnički detalji i eto me dole. Dosta mi je više skrivanja, neka u sudskom procesu dokazuju svoje tvrdnje."

Pouzdano znam da je kao uvjet svoje predaje, nešto kasnije, Elez tražio garancije tužiteljstva da će se braniti sa slobode. Ovaj zahtjev bio je nerealan ponajprije zbog toga što se radilo o licu sa potjernice. U međuvremenu, od našeg prvog i posljednjeg susreta, sem pljačke 2,3 miliona eura, Elez i njegova grupa dovodili su se i u vezu sa pljačkom 15 miliona kuna iz Glavne pošte u Splitu, marta 2008. Slično kao i na primjeru iz Sarajeva, Elez je negirao svoju umiješanost u tu pljačku , iako je hrvatski MUP sakupio dovoljno dokaza koji potvrđuju suprotno. Paralelno sa pljačkom, planirano je i Ždralino ubistvo koji se u to vrijeme također nalazio u Splitu. U toj pljački, kako se osnovano sumnja, učestvovao je i Strahinja Rašeta, jedan od "najperspektivnijih" ubica šireg regiona. Rašeti i grupi oko njega, kao i Elezu sudilo se u Šapcu zbog pokušaja Ždralinog ubistva , u kafiću "Sport" u Lukavici, u oktobru 2006. Inače, Rašeta je tada osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu, dok je Elez, kome se sudilo u odsustvu, oslobođen svih optužbi. Prošle godine, Rašeta je poginuo u jednom beogradskom kvartu. Kada sam Eleza pitao kako je Rašeta stradao (postojalo je nekoliko verzija u javnosti ) on je objasnio na sljedeći način: "Najvjerovatniji uzrok je aktiviranje eksplozivne naprave koju je sam Rašeta izradio i koja mu je ispala iz džepa prilikom izlaska iz auta». Sjećam se da mi je tada Elez govorio da je Rašetu vidio svega jednom u životu, i to na beogradskom Sajmu automobila, kada su im se ukrstili pogledi, a ruke završile na pištoljima, bez povlačenja oroza: "Znaš, jednostavno osjetim da me neko tog trenutka gleda, naglo se trznem, trzne se i taj čovjek, krenem ka pištolju, on također... i onda ništa. Gledamo se nekoliko trenutaka i produžimo dalje."

VEZE U POLICIJI RS

No, vratimo se događajima iz kafića "Sport". Ždrale tada nije likvidiran zahvaljujući sretnim okolnostima. No, sreća nije bila naklonjena nekim od njegovih najbližih i najodanijih suradnika poput Borisa Govedarice, Vlatka Mačara ili finansijera Ždralinog skrivanja po bjelosvjetskim destinacijama kakav je bio Zoran Golub. Istrage ovih ubistava do danas se nisu pomjerile sa mrtve tačke. Najlogičnije pitanje koje sam mogao postaviti Elezu jeste koliko su koštala sva ta ubistva i kakva je njegova uloga u svemu tome, na šta je odgovarao odrično i sa smiješkom na licu: "Što se njih tiče, oni mene ne zanimaju. Ni oni, ni njihovi životi. I oni su nanijeli zla ljudima, u crno zavili nečije očeve i majke, djecu. Ja sam davno rekao i uvijek ću to ponoviti da mene samo i isključivo zanima Ždrale. Ja to i ne krijem ili moja ili njegova glava, ja sam spreman ići na to. I to ću svima reći. Ne strahujem ni od čega pa ni od sudskog procesa koji bi tada uslijedio."

Ne znam tačno kakva je i kolika Elezova uloga za Ždralino hapšenje ali nije nikakva tajna (a, to je i Elez više puta potvrdio) da mu je cilj bio svog ljutog neprijatelja strpati iza rešetaka ili pod zemlju.

“Ja sada znam kako je tekla operacija Ždralinog hvatanja i lociranja u Njemačkoj, i mogu sa sigurnošću reći da niko iz policije RS nije učestvovao u tome, niko i samo zahvaljujući ljudima iz SIPA-e to se riješilo. I to je dokaz da je imao zaštitu policije i da su na njihovoj strani. Dali su mu pasoš da ide i putuje po svijetu umjesto da su ga hapsili. I što se tiče vlasti u RS, a posebno one tetke kako ga ja zovem Čađe, mogao je još deset godina da se krije po svijetu zahvaljujući tim funkcionerima u MUP-u”, govorio mi je tada Elez koji je u svakoj prilici demantirao da se bavi narko tržištem kao i konzumiranjme droga ("Hajmo sad u prvi Dom zdravlja da mi uzmu nalaz krvi ako misliš da sam na kakvoj drogi"). Negirao je također da je učestvovao u krađi automobila ("to je sve iza mene"), da je učestvovao u organiziranju ubistava ("Samo me mrtav Ždrale zanima"), te da nema veze sa iznudama. Međutim, posljednja policijska akcija koja je koordinirano izvedena u Srbiji i BiH u potpunosti je demantirala ove Elezove navode. U svakom slučaju istraga oko Elezove grupe će dokazati da se u ovom slučaju po svemu sudeći radi o zločinačkoj organizaciji u najbrutalnijem smislu te riječi. U prljave poslove bili su uključeni i policajci, političari a taj "svijet" Elez je gradio od 2006. do trenutka hapšenja.