Šteta je da ne upoznate Mešu Begića. Najlakše ga je upoznati onako kako sam ja uradio - pročitati njegovu zbirku pjesama “Sitni sati u Managvi”

Niko od nas nije bitan u takozvanoj „velikoj slici stvari“, ali kad pobrojiš sve ono što te može uništiti, od bakterije do munje, dođeš u iskušenje da pomisliš kako takozvana priroda stoji na stanovištu kako bi takozvani svijet bio bolje mjesto bez tebe na njemu

Stoga su ovdje, gdje su sve bivše fabrike, hoteli, robne kuće i stovarišta dati u ruke tajkunima, a radnici poslani kući, da tamo, u svetosti porodičnog doma, nezaposleni muževi zlostavljaju nezaposlene žene, Prvi maj i Osmi mart najmučniji dani u godini

Ranisavljević i još nekoliko vjerodostojnih očevidaca svjedočili su da je iz voza izveden i dvadeseti putnik. O kojem znamo samo da je bio – crnac

Nećeš ih prepoznati sve dok na televizoru ne zasvira neki toksični otpad iz devedesettreće, a njihovo lice ne oblije blaženstvo i ti ne shvatiš da je njima, u vrijeme Dubrovnika, Vukovara, opsade Sarajeva, Markala, Tuzlanske kapije, Srebrenice... svijet bio po mjeri

Ovih 20 godina, u kojima je vrijeme nasilno zaustavljeno, kao da živimo u kući Velikog brata. Znate već šta se dešava u tim kućama, u njih zatvore ljude i zabavljaju ih s kojekakvim igricama i iskušenjima

Nekoga milosrdna ruka provede kroz devet operacijskih sala i prenese preko okeana, neko od ljudske milosti ne dobije ni koliko jata dobro uhranjenih golubova sa Trga Svetog Marka u Veneciji

Svako malo navratim do njega, da vidim šta radi, “ko mu ima”, kako je zdravlje, trebal šta... Uglavnom je dobro, onako starački, često prelistava stare fotografije, prepričava anegdote iz mladosti, u kućnom ogrtaču i papučama

Pojedinačne priče ljudi koji su februara prošle godine izašli na ulice bosanskohercegovačkih gradova identične su priči tragičnog junaka Levijatana. Oni su žrtve iste zvijeri. Koju Stari zavjet opisuje kao čudovište iz mora koje ništa sa ovog svijeta ne može uništiti

Podsjetimo se: ljevicu kod nas, u Srbiji i Crnoj Gori, nije uništio ni pad Berlinskog zida, ni raspad Jugoslavije, uništio ju je brak sa fašizmom

Ja sam sto puta ljudima ovih dana pričao: Šta misliš, koliko je nevinih novinara stradalo u bombardovanju Drezdena i Berlina? Pa niko po Evropi nije noso majice “svi smo mi Gebelsovi novinari”

Punom žestinom bjesni istinski, nikada objavljeni i nikada prekinuti rat koji se vodi na ovom svijetu: onaj između 1 posto koji posjeduju pola svijeta i 99 posto koji, još uvijek ali ne zadugo, posjeduju drugu polovinu

Zar građani Nigerije, Čada, Libije i ostalih sretnih zemlja nemaju preča posla nego da gledaju put francuskog svjetionika slobode? Mislite li sa kurdski borci u Kobaneu, oni koji su jedini, i to ne zahvaljujući, nego uprkos Zapadu, dali po prknu ISIL-u, po čitav dan prate vijesti iz Pariza?

„Slučaj Klix“ jedno je sa slučajem „tuzlanski radnici“, a oba jedno sa „slučajem Tačno.net“. Fašizacija društva i rat omogućili su ovakvu tranziciju. Ta je tranzicija stvorila slabe države slabih institucija i kao flispapir providnih zakona, sa jedne, i jake elite van zakona koje upravljaju državama, sa druge strane

Potomci seljačkih sinova ponovo će izaći na ulice, ponovo će spaliti neke zgrade, možda će i oboriti neku vladu. Uzalud će tražiti čudovište u zakonu, vladi, predsjedništvu. Čudovišta nema nigje, jer je čudovište svugdje. Njegovo ime sada je: svijet

Neka o tome ko će formirati vlast, i u Herceg Novom i u državi, odlučuju sveštenici. Neka oni odlučuju i o privatizacijama. To je, konačno, najbolji lijek protiv korupcije: ako ti crkva odobri privatizaciju, koji se sud smije usuditi da ti sudi?

Da je onomad bilo selfija, Bosna bi bila još poznatija. Prijatelji Bosne ne bi bili samo Levi i Bono, nego i milioni, ma šta milioni, milijarde još uvijek anonimnih ljudi na društvenim mrežama. Lajk običnog čovjeka nije puno, ali kad je od srca..

Prisjetimo se: Marko Miljanov je čojstvo definisao kao braniti druge od sebe a junaštvo kao braniti sebe od drugih. Mito je naše čojstvo a korupcija naše junaštvo

Ljubomorni ste na one koji će živjeti na Poljine Hillsu? Sjetite se kako stvari idu u američkim filmovima... Radite naporno, molite se Bogu, volite svoju zemlju, ne pitajte šta ona može učiniti za vas, nego šta vi možete učiniti za nju, pođite u rat kada zemlja pozove, i jednom će i neko vaš zaraditi dovoljno da se popne u društvenoj hijerarhiji... sve do Poljina