Neprekidna galama o svetom prikriva manjak: obično manjak uvjerenja i vjere. Tamo gdje se mnogo galami o svetom, mnogo je slabosti

Prije tri godine eskalirali su građanski protesti na ulicama bosanskohercegovačkih gradova. Tada smo se u kratkom komentaru pitali "šta nam se to dešava". To pitanje je ostalo otvoreno do danas

Hoće li hrvatskim mladićima biti lakše zato što neće ići u armiju „tamnice naroda“, nego Majke Hrvatske? Hoće li im biti lakše jer na njih neće urlati niži oficirski kadar iz Leskovca, nego onaj iz Dalmatinske zagore?

Takav mrak se u Bosni i Hercegovini najčešće pojavljuje kada se rješavaju nacionalna pitanja, kada ljudi pomisle da će nestanak neke druge nacije, rase ili vrste učiniti da život ostalih, u svim svojim vidovima, postane bolji

Mile se, u pokušaju da dokaže da je Republika Srpska država, prava-pravcata i kao i svaka druga, poziva na američko iskustvo. Preciznije, na ono što je bilo u „Montevideu, tricettreće, još daleko“

Sve je puklo kada su čelnici Fronta otišli na Dodikov devetojanuarski teferič a Mile poručio da će Crna Gora kad-tad opet biti srpska

Važno je sljedeće: oni koji donose odluke i oni koji ih savjetuju, dakle moćni i njihove armije analitičara, ako ne primjenjuju, a ono u obzir uzimaju Wendtovu doktrinu

Dragi fašisti, vi koji volite Antu i Dražu, Radovana, Ratka, ponosite se djedovima u handžar-diviziji, vi čijim očevima su „komunisti branili da idu u crkvu i džamiju“: recite da, ja sam fašista – ta to ionako svi znaju

Komunizam je pao ali on je pobijedio. Na parčetu zemlje pod njegovom komandom istorija se odvijala drugačije nego u ostatku kosmosa

Naši su ljudi navikli na malo i u svom srcu čuvaju mjesto za svakoga. Nije Trump za njih učinio ništa, niti će, naprotiv: šta god bude, biće na njihovu štetu, ali bilo je dovoljno da zaprijeti zabranom ulaska u zemlju i deportacijom muslimanima, pa da u njima probudi topla sjećanja na slavne dane Keraterma, Omarske i Trnopolja , pa da ga prihvate kao najrođenijeg

Da sam ja na Dodikovom mjestu, iz zahvalnosti bih svake godine, i za Božić i za Prvi maj, sa bombonjerom i bocom pića odlazio na kafu kod Visokog predstavnika

To što rade CNN i Fox je sprdnja od novinarstva, direktna negacija ideološkog konstrukta o važnosti slobodne štampe

Andrej Nikolaidis piše o značaju podrške Hillary Clinton i Donaldu Trumpu iz Bosne i Hercegovine

Andrej Nikolaidis pokušava dešifrirati šta se zaista dešavalo tokom crnogorskih izbora

Iznova se plete zamršeni mit od kojega Dylan bježi čitavog života. Nobelovu nagradu, ubijeđen sam, doživjeće jednako teško kao i breme “glasnogovornika generacije” koje mu je nametnuto šezdesetih godina prošloga vijeka

Kada govorimo o umjetnosti, govorimo o pomjeranju granica. Kada pristanemo na granice, odustajemo od slobode. A kad odustanemo od slobode… Nismo je ni zaslužili

Šta danas na Balkanu znači biti ljevičar? Tek nešto - ako uopšte - više od toga da nisi fašista. Naša društva su još jedna potvrda Benjaminove teze da je uspon fašizma svjedočanstvo o propaloj revoluciji.

Jedini je problem: nakon što na pitanje smrt ili „điđi-miđi“ podigneš do tada pognutu glavu, kao Tito pred sudom koji nije priznavao, neustrašivo pogledaš moći u oči i kažeš da „odbijaš izbor između dva zla“, slijedi odgovor: dobro, onda điđi-miđi

Sefer Halilović, rekoh, u Bosni nije vlast. Ali Ivica Dačić u Srbiji – jeste. Čovjek je srpski Ministar inostranih poslova. Koji je, ne znam jeste li stigli primijetiti baveći se Seferom, zaprijetio agresijom na Bosnu i Hercegovinu