Ono što se dešava na kratkoj crnogorskoj obali zapravo je priča o svakom kapitalizmu – ovdje je, zbog malog uzorka, ishod brži, stoga lakše uočljiv

Bakir Izetbegović ovih dana napravio je omanju kafansku državničku turneju. Sa polovičnim uspjehom. U motelu pored Sarajeva sa Miloradom Dodikom je dogovorio da odblokira evropski put BiH, dok u kafani u Orahovici sa Draganom Čovićem nije uspio dogovoriti ništa

Tamo negdje, u lavirintu šaltera, čekaonica i ordinacija, iza nekih vrata, pokriven zavjesom od uputnica čeka moj fizikalni terapeut. Nakon očajničke potrage nisam ga uspio pronaći

Ljudima treba pružiti šansu da destruktivno glasaju ne zato što su pripadnici grupa koje dijele kolektivne fikcije, pa su Bošnjaci, Srbi ili Hrvati. Nego zato što su, ne fiktivno, nego kao fakat, individualno kreteni. Već to je korak ka boljoj, evropskoj Bosni i Hercegovini

Istorija Evrope i Bliskog istoka, hrišćana i muslimana, kulturoloških post-hrišćana i muslimana, sitih Evropljana i polugladnih ljudi sa periferije, tako je sve-povezana, da nikakav orbanovski zid i bodljikava žica tu istoriju više ne mogu razdvojiti

Nema gdje nisam bio. I u Bosnu sam išao, u Sarajevo, kod onog Torabija. Kupio gajbu vode od njega, od toga mi bilo bolje dva mjeseca, onda sve Jovo-nanovo. Bio i kod Milana Tarota, sve uradio kako mi je rekao: mazao uši kokosovim uljem, držao klikere ispod jastuka, slušao po cijeli dan one vajtsnejk, pa opet ništa

Šta je valorizacija? To je kada država nešto što je javno pokloni nekome da to koristi privatno i na tome mlati pare. Ako mene pitate, iako može djelovati šokantno, bilo je samo pitanje vremena kada će se neko sjetiti i usuditi da „valorizuje“ genocid u Srebrenici.

Antikorupcijsku borbu svi podržavaju – sve dok je to borba protiv korupcije u tuđim redovima. Kada je po srijedi naša korupcija, po pravilu postoji viši interes

Ono čemu tepaju „revizionizam“, a zapravo je gola mahnitost, već je odmaklo tako daleko da nam dosjetke kakva je „džabe ste krečili“ više ne pomažu. Jer istina je: naši su oni koji su džabe krečili. Sve ono što su dobri ljudi od četrespete do devedesete izgradili, ovi su prodali

Gospode, sanjao sam da sam svijet napokon vidio ždralovim okom. Posmatrajući od sjevera prema jugu, vidio sam bodljikavu žicu i bijesne muževe kako naoružani patroliraju granicom. Vidio sam kako u dubini, kao zrna soli, svjetlucaju bijeli nadgrobni spomenici

Neće biti prvi put da Evropa, braneći se od Barbara, padne u barbarstvo. To će biti Evropa za koju smo spremni. Mi smo se „narodu kao borbenom etnosu“ vratili još krajem osamdesetih godina

Tamo je na jednoj strani, utjelovljen u sinu, bio nesveti duh Ratka Mladića, dok je na drugoj strani, utjelovljen u kćeri, bio Radovan, kamen na kojem je izgrađen taj paranormalni entitet.

Naš fašizam je uvijek odbramben, iznuđena reakcija, bezazlen, nesvojstven našoj tradiciji, posve različit od svih drugih fašizama, stoga bi pravedno bilo reći kako i nije fašizam.

Znam da je običaj estetizacije svega buržoaska navika: sirotinja u svijetu oko sebe ne traži ljepotu, nego način da preživi. Priznajem: salonski sam, dakle lažni ljevičar, jer se ne mogu sjetiti ničega što mi je važnije od ljepote

Mislili ste da je vrijeme velikih nacionalnih priča iza nas? Da su etničke mržnje, ako ne prevaziđene, a ono sklonjene u stranu? Da smo završili sa tumačenjima četresprve i četrespete?

Dragi otpušteni radnici: provjerite da li u napuštenim fabrikama u kojima ste radili žive neke rijetke zmije, krtice, ptice ili međedi. Javite se Evropskoj uniji: oni će ih zaštititi.

Siguran sam da se i danas u redakcijama mogu pronaći dobri reporteri. Također sam siguran da su danas još manje cijenjeni nego prije četvrt vijeka. Bilo bi lijepo kada bi se takav odnos malo promijenio

Šešeljeva je umjetnost bila, i jeste, tako savršena, da je prevarila i njega samog. Tako savršena da je prevarila sve. Osim sudije Antonettija i suda u Hagu.

Takva je moć Oca-utemeljitelja. Takva je cijena onoga što on ostavlja u nasljedstvo. Ili bi trebalo reći: Očeva-utemeljitelja. Jer Republika Srpska ima dva: Karadžića i Miloševića