Nisam ja tamo došla da vidim krv, dosta mi je krvi za cijeli život. Da vidim kraljicu kako kleči, da barem jednom vidim kako padaju oni koji su izgledali blještaviji i viši od sunca – samo to sam htjela

Prije dvije godine, povodom nasilja u Kriterionu, napisao sam tekst u kojem sam proglasio slobodan lov na "drugačije". Danas sam ga pročitao i shvatio da u njemu nema niti jednog navoda koji se ne može primjeniti i danas. Uvjerite se i sami

Brine me, očajnim me čini, samo jedno: što moja kći sve to neće moći izbjeći. Jer moje vrijeme nije posljednje vrijeme

Jedini spas za nesretnike koji ne pripadaju zlatnoj mladeži jeste da postanu nezavisni od nezavisne Bosne i Hercegovine

Svijet, dakle, za nas uvijek ima istu ponudu: uzmi ili ostavi. Nema pregovora, kao u Dejtonu, nema cjenkanja, kao na grčkoj ili turskoj pijaci.

Dok sanjamo o boljem svijetu, zgodno je imati grijanje, čistu posteljinu i tri dobra obroka dnevno. Sloboda je, napokon, precijenjena

A upravo ona, istina, čije se dejstvo uvijek čini kao apsolutni teror, jedino je što nas može osloboditi i iskupiti

Umišljaš Avdiću? Pomalo i to u slobodno vrijeme

Zlostavljanje koje pretrpi žena, ovdje i ondje, onda i sada, prije nego što u krvi potopi pakao u kojem živi, oslobađa je krivice

Onaj ko kao mlad, zarad šale, poruzi i pogibiji izlaže ulične radnice, sutra će kao od šale otpuštati radnike i prodavati njihovu imovinu. Taj je naučen vrijednostima na kojima počiva naše društvo

Slučaj Opće bolnice u Sarajevu je čist primjer dominantnog (formalno demokratsko-tranzicionog, u suštini nacionalističko-pljačkaškog) diskursa koji doseže vlastiti limit, stoga se u njemu pojavljuju pukotine iz kojih izbija ono realno. A to je smrtna prijetnja poretku

Ako se neko u ovih deceniju i po od raspada Jugoslavije nije nakrao, to je učinio na sopstvenu odgovornost. Zbog toga će, kako je i red, snositi posljedice. I on i njegova djeca

Dječak Mahir nije počinio samoubistvo. On je ubijen. Kolektivnu krivicu za njegovu smrt dijeli čitavo bosanskohercegovačko društvo

Kada osuđujemo metode totalitarnih režima ne zaboravimo osuditi i metode kojima kapital udara po svojim neprijateljima. Jer te su metode ne manje brutalne; one su često, kao što smo vidjeli na primjeru uglednog i uspješnog kapitaliste Trumpa i legendarnih „oni-uvijek-stižu-na-vrijeme“ Japanskih željeznica – iste

Ovdje je novogodišnja bajka nemoguća. Svaka, ne samo takva, bajka je nemoguća, naši pripovjedači ne koriste metafore, oni otvoreno lažu, ovdje lovac ubije vuka da bi sam pojeo Crvenkapicu

Država u tišini posmatra kada građani pomažu jedni drugima, a ona ih se, kao majka djece, nagledati ne može: kakve divne, saosjećajne, solidarne građane je odgojila

Najvrjednija stvar koju su Jevreji dali čovječanstvu je ideja da vrijeme nije krug, nije vječito ponavljanje istog sranja, ideja da postoji kraj, koji je ujedno i smisao istorije

Nema među njima nikakvog sukoba. Čega se oni boje više od svega? „Pogrešnih“ knjiga. „Pogrešnog“ mišljenja. „Pogrešnih“ običaja.

Sve što sam vam rekao odveć je nalik na komšijski monolog, jedan od onih koji je, rekoh, svako od nas barem jednom u životu čuo. Nalik na monolog po čijem okončanju slušalac kaže: “vala, što jest-jest”