Kada bogati pljačkaju siromašne, to je biznis a kada sirotinja uzvrati, onda je to nasilje

Dosadašnji napadi na LGBT osobe u Bosni i Hercegovini, na svu sreću, završavali su se na uvredama i lakšim povredama. Nikoga ne bi smjeli iznenaditi incidenti mnogo većih razmjera s mnogo tragičnijim posljedicama jer je teren dobro pripremljen

Voli Amfilohije da smješta u pakao, a nije mu mrsko ni da žive sahrani one sa kojima se ne slaže

Posljednji put kada sam ovo pokušao objasniti gotovo dva mjeseca su horski tražili moju glavu. Da probam ponovo. Dakle: oni, svih vjera i nacija, koji pristaju na budućnost koju tvore vječna vatra etničke mržnje, nastavak rata drugim sredstvima i državne laži o prošlosti nisu samo nemoralni, nego i retardirani

Bilo bi sasvim neozbiljno malu knjižnicu optužiti za podstrek na ubistvo i pomirenje sa samoubistvom. Skromna je, ima tek dvadesetak naslova. Čitava može stati u jedan ranac i pročitati se za jedno ljeto

Bez brige: dobri smo mi u ne-oplakivanju pobijenih ljudi. Sve smo mi klanice, i hrvatske i bosanske i kosovske, bez suze ispratili. A onda nas sve to, sve potisnute suze, stiglo kad smo ugledali mrtve srne

Nije važno za koga glasate kada će kroz razne koalicije širokog spektra, čudesnim matematičkim operacijama vlast suštinski ostati nepromijenjena. Nema više ni pozicije niti opozicije, svi su na istom kazanu

Naša utopija neće doći: ona ne stoji u nekom budućem vremenu. Naša je utopija već okončala, bilo je to 1989. Kada zamišljamo bolji svijet, mi ga se zapravo sjećamo. Mi nemamo u što položiti nade, osim u ono što je bespovratno prošlo

Vuk će, upadne li u stado, pojesti najveću ovcu. Sprema li se ražanj, na njemu će završiti najnaočitije jagnje. Pravi li se kakvom posebnom prilikom supa, u lonac će najglasniji pijetao. Spaljuju li gdje knjige, spaliće najumnije. Razapinju li gdje koga, masa će tražiti glavu najboljih od ljudi

Zalažem se, ukratko, za vladavinu ludih, oboljelih od AIDS-a, narkomana, pedera, lezbejki i svih drugih koji izazivaju moralni bijes „tihe većine“ koja je aplaudirala uzoritim tenkovima koji su rušili naše gradove i vrlim piranama koje su oglodale naše društveno bogatstvo

Nije mi jasno kako je moguće da u civilizaciji koja je tako samozadovoljna svojim javnim politikama, javnim finansijama, javnim intelektualcima i javnim mnenjem, nekako uvijek najebu radnice u javnim kućama

Jedinstvo o kojem se govori nije građansko, nego nacionalno i vjersko. Ono ne podrazumijeva jedinstvo protiv kriminala, jedinstvo protiv privatizacionih otimačina, ono ne podrazumijeva uspostavu novih vrijednosti, ne podrazumijeva jedinstvo protiv diskriminacije svake vrste, ne podrazumijeva jedinstven stav protiv nacionalnih i vjerskih prebrojavanja

Šta sve naše Vlade nisu radile ne bi li stvorile „povoljan“ ambijent za investitore... Evo duša, evo telo, evo sve crno na belo, što rekla Viki. Evo džabe firma, evo džabe zemlja, evo niži porezi, evo može i bez poreza, dobro, može i da mi vama platimo da uzmete naše najvrjednije firme...

Dio javnosti u Hrvatskoj rezultate referenduma doživio je kao nacionalnu sramotu. Da se ne lažemo, skor od 33,59 procenata za Bosance i Hercegovce nemoguća je misija

Ako se naš svijet prostire sve do tamo dokle dopire naša misao, a mislimo jezički, pa su granice našeg svijeta granice našeg jezika, kako je onda mali, kako tijesan svijet čovjeka koji glavu koristi samo da bi njome klimao i da bi je pognuo. Kako zagušljiv je i klaustrofobičan svijet čovjeka koji jezik koristi samo da bi ponavljao: da

Znate onu tezu: kada naši građani budu demokratski edukovani a demokratske institucije ojačaju, kao u razvijenim zapadnim demokratijama, e, onda će sve biti med i mlijeko. Aha

Svijet sa kojeg je dignuta zavjesa je zla mašina, koja nastavlja da melje ljude, i koju čak ni najveći um, poput Poirotovog, nije mogao zaustaviti. Pokušaji da svijet učinimo boljim mjestom neće popraviti svijet, ali hoće iskvariti nas

Ko nikada nije izdao svoj narod, ko se nikada nije sukobio sa narodom, ko je uvijek bio uz narod, ko je govorio u ime naroda, iz glave cijelog naroda, kako bi rekli u Crnoj Gori – za njega ne dajem ni pet para. Takvi su ljudi spomenik nitkovluka

Današnje utopijske zajednice imaju sve osobine turističkog rizorta. Niti jedna od njih nema ambiciju biti sjeme budućeg boljeg svijeta. One su od svijeta otrgnute, skrivene, zaštićene. One svijetu ne daju prići, niti u svijet žele