Velepoštovani, u danima pred nama, biće onih koji će poželjeti da Vam razjasne razloge stvaranja Dodikovih trupa naoružanih dugim cijevima

Podjele: Srbi-Hrvati, katolici-pravoslavci nisu bitne, sve dok traje zajednički projekat razgradnje Bosne i Hercegovine. Istovremeno, SDA insistira na liniji podjele “prijatelji Bosne i Hercegovine i njeni neprijatelji”, pri čemu sve druge podjele, recimo ona ljevica-desnica, treba ostaviti po strani

Pravosudno-stranački teror kojem je već mjesecima izložen „Žurnal“ nije slučajan, nije tek odbrambeni refleks korumpirane moći. U pitanju je pokazni primjer, u pitanju je poruka: ovo će vam se desiti ukoliko budete dirali u ono što je naše

Bez obzira na sve što činite protiv nas, nastavićemo izvještavati o kriminalu članova vaše stranke. Svakodnevno ćemo vas i dalje uznemiravati našim tekstovima i pisati o vašem jadu. Eto, već naredne sedmice očekujte nove dokaze o milionskoj pljački koju je počinio jedan od vaših štićenika. Znate dobro koji...

Šta je nesretnik pogrešno uradio što se kosi sa dobrim običajima SDA? Je li bahat, agresivan, bezobrazan? Jeste. Da li ima nekoliko firmi izdašno prikačenih na javni budžet? Ima. Da li se uspio volšebno obogatiti u zemlji koja ne zna ni šta je privreda niti tržište? Jeste. Kao što i sami znate, to je sve što se očekuje od jednog uspješnog člana SDA

Nikada nećemo saznati ko nam je bacio sihire, kakvo nas je ludilo snašlo, pa smo povjerovali kako će Tužilaštvo Bosne i Hercegovine pokrenuti slučaj trgovine diplomama. Kakvim smo halucinogenim sredstvima bili otrovani pa smo posumnjali u neefikasnost našeg pravosuđa?

Ovaj grad nikad nije volio zločince, ni ratne ni poslijeratne. Ni one Velike, ni one Manje, bez razlike. Ovdje je uvijek važilo: Možda smo šupci, ali zločinci nikada...

Ne postoji alternativna istorija. Postoji samo jedna, a ona je krvavi haos. Kada god pomislimo da je na neku priču stavljena tačka, varamo se: mi samo ne vidimo preostale dvije tačke...

Znam, nisu važni oni, nego građani Srbije. Ali ma ko da pobijedi, Srbijom neće vladati ti građani, nego Vučić ili Obradović

Naravno da Busuladžić i Mihailović nisu usporedivi po konkretnim počinjenim zločinima. Samo im je ideologija bila ista – zločinačka

U tom trenutku, dok tananim glasom pokušava otpjevati „the words of the prophets are written on the subway walls“, osjetiš kako te preplavljuje spokoj. Misliš: na svijetu, uprkos svemu, postoji i ljepota. Koja upravo sada pjeva samo za tebe

Opljačkali su sve što nije bilo vezano za nebo, no to nije bio razlog da se stanovništvo samoorganizuje i zaštiti svoju imovinu. Jedan ukradeni novčanik i jedan bicikl to jesu. Dok stanovništvo bude jurilo za migrantima, ruka vlasti istrešće iz džepova svojih stanovnika i posljednje mrvice.

Umjesto da sprovode agendu održivog lopovluka, naše elite, koje se predstavljaju kao “državotvorne” i zaštitnice nacije i države, ponašaju se kao horda koja je okupirala neku teritoriju pa u najvećoj žurbi pljačka sve na što naiđu, prije nego ih neko ne objesi ili ne otjera iz zemlje

Planirati put međ’ zvijezde dok oko njih plutaju zemni ostaci jučerašnjih obroka mogu samo vizionari, idioti i hulje.

U nacionalnoj euforiji, u događaju čiji se režiser odlučio za estetiku pretjerivanja, a onda sve što je pretjerano hipertrofirao do pucanja smisla i pucanja od smijeha, lako je podleći atmosferi i učiniti nešto što ljudi inače rade samo kada popiju litar i po votke, ili kad su, prosto, idioti

Tradicionalnu Žurnalovu novogodišnju bajku ove godine napisao je Andrej Nikolaidis

Još u oktobru Milorad Dodik je u televizijskom intervjuu najavio policijski teror: Po definiciji, država se svodi na prisilu. Država uspostavlja pravila, ko ta pravila prekrši, mora da osjeti moć. Ako ne poštuješ red, dobiješ batine od policije

Za naš trud nagrađeni smo kućerinama na Poljinama, vilama na Dedinju, hacijendama kod Mostara i iznad Visokog, jahtama, kompleksima apartmana na Bjelašnici i crnogorskom primorju... Otkupili smo fabrike, odmarališta, hotele, porodično upravljamo energetskim sektorom, telekomunikacijama, zdravstvenim sistemom

Srbiji želim samo dobro. Želim joj, zapravo, isto što i Bosni i Hercegovini, u kojoj sam rođen, i Crnoj Gori, u kojoj živim. Želim joj, dakle, isto što i sebi: da uđe u NATO, Evropsku uniju i čim prije postane dosadna, cinična, trula demokratija. Posve je druga stvar što većinska Srbija pobrojano doživljava kao najgoru kletvu