Ovaj grad nikad nije volio zločince, ni ratne ni poslijeratne. Ni one Velike, ni one Manje, bez razlike. Ovdje je uvijek važilo: Možda smo šupci, ali zločinci nikada...

Ne postoji alternativna istorija. Postoji samo jedna, a ona je krvavi haos. Kada god pomislimo da je na neku priču stavljena tačka, varamo se: mi samo ne vidimo preostale dvije tačke...

Znam, nisu važni oni, nego građani Srbije. Ali ma ko da pobijedi, Srbijom neće vladati ti građani, nego Vučić ili Obradović

Naravno da Busuladžić i Mihailović nisu usporedivi po konkretnim počinjenim zločinima. Samo im je ideologija bila ista – zločinačka

U tom trenutku, dok tananim glasom pokušava otpjevati „the words of the prophets are written on the subway walls“, osjetiš kako te preplavljuje spokoj. Misliš: na svijetu, uprkos svemu, postoji i ljepota. Koja upravo sada pjeva samo za tebe

Opljačkali su sve što nije bilo vezano za nebo, no to nije bio razlog da se stanovništvo samoorganizuje i zaštiti svoju imovinu. Jedan ukradeni novčanik i jedan bicikl to jesu. Dok stanovništvo bude jurilo za migrantima, ruka vlasti istrešće iz džepova svojih stanovnika i posljednje mrvice.

Umjesto da sprovode agendu održivog lopovluka, naše elite, koje se predstavljaju kao “državotvorne” i zaštitnice nacije i države, ponašaju se kao horda koja je okupirala neku teritoriju pa u najvećoj žurbi pljačka sve na što naiđu, prije nego ih neko ne objesi ili ne otjera iz zemlje

Planirati put međ’ zvijezde dok oko njih plutaju zemni ostaci jučerašnjih obroka mogu samo vizionari, idioti i hulje.

U nacionalnoj euforiji, u događaju čiji se režiser odlučio za estetiku pretjerivanja, a onda sve što je pretjerano hipertrofirao do pucanja smisla i pucanja od smijeha, lako je podleći atmosferi i učiniti nešto što ljudi inače rade samo kada popiju litar i po votke, ili kad su, prosto, idioti

Tradicionalnu Žurnalovu novogodišnju bajku ove godine napisao je Andrej Nikolaidis

Još u oktobru Milorad Dodik je u televizijskom intervjuu najavio policijski teror: Po definiciji, država se svodi na prisilu. Država uspostavlja pravila, ko ta pravila prekrši, mora da osjeti moć. Ako ne poštuješ red, dobiješ batine od policije

Za naš trud nagrađeni smo kućerinama na Poljinama, vilama na Dedinju, hacijendama kod Mostara i iznad Visokog, jahtama, kompleksima apartmana na Bjelašnici i crnogorskom primorju... Otkupili smo fabrike, odmarališta, hotele, porodično upravljamo energetskim sektorom, telekomunikacijama, zdravstvenim sistemom

Srbiji želim samo dobro. Želim joj, zapravo, isto što i Bosni i Hercegovini, u kojoj sam rođen, i Crnoj Gori, u kojoj živim. Želim joj, dakle, isto što i sebi: da uđe u NATO, Evropsku uniju i čim prije postane dosadna, cinična, trula demokratija. Posve je druga stvar što većinska Srbija pobrojano doživljava kao najgoru kletvu

Korupcijski Diznilend, kakav mi imamo, neodoljiv je mamac za turiste. Nigdje na svijetu nema da se ovoliko njih bori protiv korupcije, a da smo na vrhu svih top lista najkorumpiranijih na planeti

Amfilohije mrzi Tita zato što je Titova politika bila odveć slična onome što piše u Novom zavjetu. Tito je Hristov nauk iz “metaistorije”, “čežnje” i “istorijske potrebe” preselio ravno u živu istoriju. To je ono što mu Amfilohije ne može oprostiti

Književnost o minulom svjedoči pouzdanije od zvanične istorije, jer književnost je (pri)povijest nemoći i poraženih, dok je istorija bajka o povijesti koju su nametnuli moć i pobjednici

Domovina je snažna majka, lijepa djevojka, nedužna djevica, mudra starica, ona je prkosna, slobodna i ponosna, ona je ljubav s kosom zlatnoga žita i maše mašinovođi a lokomotiva vrisne. Patriote se obavezno raznježe na ova poređenja, stave ruku na srce i čeznutljivo gledaju u daljinu

Od laži se gradi poredak u svijetu, veli Kafka. Tako je, učitelju, tako i nikako drugačije, a tome još dodajmo: belaj je ime poretku u svijetu. Vladati svijetom znači kontrolisati belaj

To je karakteristično za fašiste: oni vole ljude kao apstrakciju, a konkretne ljude kolju. Oni čak ne vole ni svoj narod – oni samo mrze drugi. Intenzitet te mržnje treba da nadomjesti osjećaj inferiornosti koji ih muči