To što je Tito učinio nezamislivo je za današnje lidere postjugoslovenskih država. Prvo, najviše što oni mogu dobaciti u vašingtonskoj hijerarhiji je susret sa državnim sekretarom i, iznimno, potpredsjednikom. Nikoga od njih, pa da vladaju još 100 godina, neće sa najvišim državnim počastima primiti američki predsjednik

O autobusima, vozačima, ribarima, kućama, Mlinarecu, Cioranu, Zuki Džumhuru, Aleksandru Makedonskom...

Odsad će izbjeglicama Zapadni Balkan biti najzapadnije što će vidjeti. Niti oni hoće na Balkan, niti Balkan hoće njih, ali to je posve irelevantno, jer Evropa ih želi na Balkanu

Ključni i, pravo govoreći jedini tekst crnogorske ljevice u 21. vijeku napisao je Amfilohije. Je li Amfilohijeva aproprijacija lijeve ideologije incident ili najava nove strategije djelovanja organizacije kojom on komanduje, ubrzo ćemo znati

Zajebana je stvar kad ti Dežulović povrijedi osjećaje. Odjednom se nađeš u čekaonici ispred psihijatrijske ordinacije zajedno sa ustašama, četnicima, neonacistima ostalih usmjerenja, tajkunima, pedofilima, ratnim zločincima, pljačkašima, prevarantima i sličnim manijacima kojima je taj novinar udario na emocije

Demokratija i kapitalizam kod nas su započeli guslarskim sijelima u Zetri i umilnim zvucima obernarodnjaka “SDA, demokratija, SDA, ljudska prava sva”. Kako je počelo, tako će i završiti

Danas je dan pobjede nad fašizmom. Šta se pod tim misli, u našim državicama nije jasno. Jer fašizam je, fudbalskom terminologijom (tako sličnoj onoj ratnoj) ovdje izgubio na terenu, ali mu je pobjeda – i titula – dodijeljena naknadno, za zelenim stolom. Poraženi je rehabilitovan i okrunjen, pobjednik je osramoćen i detronizovan

Andrej Nikolaidis podsjeća balkanske lidere: Kao buduće članice Evropske unije, a Crna Gora i kao članica Sjevernoatlanstkog saveza, naše su države u obavezi da stanu u zaštitu demokratije – ne samo u zemljama kakve su Avganistan i Libija, nego prije svega tamo gdje je ona danas najdramatičnije ugrožena: u Ujedinjenom Kraljevstvu

Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća kolona radnika silazila je s mosta. Bulevar zimi mete oštar vjetar, još je jači u okuci rijeke, ali oni studen nisu osjećali. U debeloj koloni gazili su kroz smog i riječnu maglu preko puste ledine

Đukanović je sve ono što bi Dodik želio biti: uspješan separatista, otac države čiji je evo-skoro-doživotni vladar. A nije ni bez para. Ali jedno je željeti, drugo umjeti. Dodik nije razumio najvažniju stvar. Dugovječne vladavine ovdje nema bez podrške Zapada. A Zapad toleriše dugovječne prozapadne lidere, ne i one proruske

On je samo izvadio posudu iz torbe i preko ramena mi je dodao. Nije izgledao pretjerano vezan za nju, kao da je sasvim normalno da isti predmeti cijeli svoj vijek provedu s istim ljudima

Na današnjem otvaranju žičare, na početku svog "emotivnog" govora, rekao je: "Dobro došli u Sarajevo, dobro došli u centar regije. Danas je Sarajevo centar regije." Nije se sjetio da je Sarajevo prije svega glavni grad Bosne i Hercegovine. Lapsus il čudo, šta li je?

Aleksandar Vučić je nakon najnovije kosovske krize razgovora sa Federikom Mogerini, pa u obraćanju novinarima nastavio da diže ulog u partiji pokera koja je već završena. Vućić je podsjetio da on komanduje Vojskom Srbije te da je po srpskom Ustavu Kosovo dio Srbije. Što će reći da on vojsku, kad hoće, samo što on to neće, može poslati na Kosovo i uhapsiti Tačija i Haradinaja

Prosječan Sarajlija ima sva znanja o preživljavanju nakon kataklizme koja, recimo, Bill Gatesu ikad mogu zatrebati. Gates i ekipa prave bunkere za dan poslije nuklearnog napada. Dobro, na Sarajevo nije pala atomska. Ali postoji škola mišljenja koja kaže da je bolje jedna atomska, nego svaki dan, tokom četiri godine, po 329 granata prosječno

Nikoga nije potresla činjenica da smo obezbijedili džeparac čovjeku koji je iz hira ubio dva fratra na pragu njihovog samostana, poklonili stipendiju hladnokrvnom ubici zarobljenika, dali hiljade maraka mučiteljima civila u Bugojnu i Mostaru, nagradili ubice iz Trusine, Konjica… Kako?

Gradsko vijeće Sarajeva za dodjelu priznanja uspjelo je nemoguće: da je pristojnog čovjeka, nakon epizode sa Pamukom, u kojoj se snishodljivost takmičila sa bestidnošću, a obje ih sustigla glupost, sramota postati počasni građanin Sarajeva

Siromaštvo je tvoj pravi zavičaj, tvoja istinska domovina. U njoj će život provesti i tvoje dijete. Jer kad se kralo, tvoji nisu htjeli. Nisi ni ti. Jer imaš moral. Oni drugi imaju para

Moguć je siguran seks, sigurne droge, sigurni izbori, siguran skok iz aviona ili „sa ivice svemira“. Ali sigurno slobodno mišljenje – e, to nije moguće

Oni koje je turska vojska napala su, rekosmo, takođe muslimani, ali oni nemaju ambasadu u Sarajevu i njihovom lideru Alija Izetbegović nije u amanet ostavio Bosnu. Reklo bi se da su u pitanju manje vrijedni, nekako pogrešni muslimani