Ovo je naša realnost: niti su oni uspjeli uništiti državu, niti smo je mi, njeni lojalni građani, kao solidnu, ozbiljnu, pravnu i održivu, uspjeli izgraditi.

U današnjem svijetu nema mjesta za Slogu. Na mjestu nekadašnjih obućarskih radnji niknuće novi nargila barovi, proričem bez imalo rizika. Nikoga ne zanima gdje će Zeničani popravljati svoje cipele. Činilo se da je ona fraza o golom i bosom narodu sasvim potrošena. Eto, kao što vidimo, nije

Fašizam će kod nas biti sve snažniji, antifašizam sve slabiji. Garancija za to su mladi. Koji su listom fašisti. Omjer fašista i antifašista među omladinom je stravičan i ne ostavlja mjesta nadi. Fašisti nas, da ponovim, tretiraju kao Amerikanci Indijance: sve naše su već uzeli ili uništili, više im nismo nikakva prijetnja i sada, prosto, čekaju da izumremo.

Svoju ću kćer odgojiti da čim bude mogla – ide, što dalje i ne osvrćući se, naročito ne na mene, ide tamo gdje će biti bolje plaćen rob koji živi u manje psećim okolnostima. Da išta valjam, već bih je ja vani poveo - i to ne juče, ni prejkuče, nego čim se rodila

Stav našeg pravosuđa je: Ne bojte se novinari, neće vas karati, samo će vas pokušati ubiti. Sa naglaskom na pokušati. Ako vas i ubiju, bolje je nego da ste se sami ubili ili da vam je neko, ne daj Bože, pokazao srednji prst.

Osnovna funkcija naših pravosuđa je da zaštiti kriminalce, a ona taj posao odrađuju dobro, odlično – sjedi, pet. Povezuje nas, u čvor nas uvezuje, odsustvo pravde – ili makar iluzije pravde. I odsustvo minimalne pravne sigurnosti

Sličnu strategiju poput Milana Tegeltije koriste švaleri, ali ne smijemo zaboraviti da je ta strategija vid porodičnog nasilja

Bilo je to u onoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu, prije nego što smo pretvoreni u tajkunsko igralište. Sjećate se? Prije 57 godina, prije ovog smoga demokratije koji nas je oslobodio jednoumlja i totalitarizma i usput odlučio da nas oslobodi ama baš svih ovozemaljskih radosti

Lucić je znao da nas zasmije, da nas od smijeha baci na pod, pišući o stvarima nad kojima obično – šta obično: uvijek – ronimo suze, pišući o stvarima nad kojima će generacije naricati. To je činio ne zato što je zlodjela minimizirao, relativizirao ili negirao, nego zato što je znao da je smijeh najbolje oružje protiv zla.

Korištena je, u dane pred Božić, teška retorika: te „ne damo svetinje“, „dug precima“, „njegoševska Crna Gora“, „ispravljanje istorijske nepravde“... Znate kako je: ono što zveči, to je prazno. Tako i „zvučne“ parole, koje zvone kao zvona sa saborne crkve. Šuplje su, nema u njima ničega, naročito ne smisla.

Šofer šapuće: “Sjedite naprijed, migranti će na kraj autobusa. Smrde. Ne kupaju se.” Idem na kraj autobusa. Ima mjesta.

U zoru, kada su se rastale, dok je sa koferima u rukama stajala na trgu kojim je prolazio prvi tramvaj, i dalje je mislima bila u toj bogataškoj kući, pred kaminom. Vidjela je sebe kako na hrpu drva spušta kutiju sa šibicama koju je čuvala u džepu jakne. Moje šibice za vaše stvari, rekla je tiše no što pada snijeg.

SPC odbija da bude dio pravnog poretka države Crne Gore. Ona odbija da se registruje u Crnoj Gori i da na bilo koji način poštuje zakone te države. Ona tvrdi da je starija od države i aktivno odbija prihvatiti postojanje te države, ma kako suludo to moglo djelovati. Istovremeno, iako u njoj pravno ne postoji, Srpska pravoslavna crkva tvrdi da je vlasnik svih crkava i manastira u Crnoj Gori

Kada novinari pišu o kriminalu i korupciji u društvu, tada akteri kriminala troše javna sredstva i plaćaju skupe advokate kako bi nas prepali, a sebe lažno predstavili kao žrtve. Kada osuđeni kriminalac poručuje policiji da je “spreman za pljačke” i da će “pucati čim vidi da vade značke”, to ova vlast nagradi sa 150 hiljada konvertibilnih maraka

Ako je patriotizam ljubav prema domovini, parapatriotizam je ljubav prema vlastitoj poziciji u toj domovini. Patriotizam može biti koristan u doba društvenih kriza, kada može postati pokretačka snaga svih građana, da budu odgovorniji i vrijedniji. Parapatriotizam buja u doba društvenih kriza, uglavnom u vidu parazita koji se kače na budžet

Vjerovatno zet predsjednika HDZ BiH Dragana Čovića, službeno direktor Agencija za pružanje usluga u zračnoj plovidbi Davorin Primorac, smatra kako je primjereno da građani plate ceh od skromnih 350.239 konvertibilnih maraka za obiježavanje dana kada političari koji su sve preuzeli i uzeli na zemlji konačno vladaju i nebom iznad Bosne i Hercegovine

Cijela Bosna je veliki migrantski kamp, koji je mjestimično nešto bolje opremljen od Vučjaka, mjesto iz kojega se odlazi, privremeni smještaj, usputna stanica...

Zato što je korupcija mehanizam pomoću kojeg su oni postali vaši gospodari. To je, ujedno, mehanizam pomoću kojega će, ne spriječite li to, djeca vaših gospodara postati gospodari vaše djece.

Nisu naše vlasti nimalo humanije od kolega im iz susjedstva. Njih migrantska kriza jednostavno ne zanima. Za nju se interesuju isto onoliko koliko ih brine kriza u obrazovanju ili zdravstvu. Nimalo. Također, zašto bi se brinuli o nekim tamo Nigerijcima kada ih ne zanimaju ni građani koji su glasali za njih?