Punom žestinom bjesni istinski, nikada objavljeni i nikada prekinuti rat koji se vodi na ovom svijetu: onaj između 1 posto koji posjeduju pola svijeta i 99 posto koji, još uvijek ali ne zadugo, posjeduju drugu polovinu

Zar građani Nigerije, Čada, Libije i ostalih sretnih zemlja nemaju preča posla nego da gledaju put francuskog svjetionika slobode? Mislite li sa kurdski borci u Kobaneu, oni koji su jedini, i to ne zahvaljujući, nego uprkos Zapadu, dali po prknu ISIL-u, po čitav dan prate vijesti iz Pariza?

„Slučaj Klix“ jedno je sa slučajem „tuzlanski radnici“, a oba jedno sa „slučajem Tačno.net“. Fašizacija društva i rat omogućili su ovakvu tranziciju. Ta je tranzicija stvorila slabe države slabih institucija i kao flispapir providnih zakona, sa jedne, i jake elite van zakona koje upravljaju državama, sa druge strane

Potomci seljačkih sinova ponovo će izaći na ulice, ponovo će spaliti neke zgrade, možda će i oboriti neku vladu. Uzalud će tražiti čudovište u zakonu, vladi, predsjedništvu. Čudovišta nema nigje, jer je čudovište svugdje. Njegovo ime sada je: svijet

Neka o tome ko će formirati vlast, i u Herceg Novom i u državi, odlučuju sveštenici. Neka oni odlučuju i o privatizacijama. To je, konačno, najbolji lijek protiv korupcije: ako ti crkva odobri privatizaciju, koji se sud smije usuditi da ti sudi?

Da je onomad bilo selfija, Bosna bi bila još poznatija. Prijatelji Bosne ne bi bili samo Levi i Bono, nego i milioni, ma šta milioni, milijarde još uvijek anonimnih ljudi na društvenim mrežama. Lajk običnog čovjeka nije puno, ali kad je od srca..

Prisjetimo se: Marko Miljanov je čojstvo definisao kao braniti druge od sebe a junaštvo kao braniti sebe od drugih. Mito je naše čojstvo a korupcija naše junaštvo

Ljubomorni ste na one koji će živjeti na Poljine Hillsu? Sjetite se kako stvari idu u američkim filmovima... Radite naporno, molite se Bogu, volite svoju zemlju, ne pitajte šta ona može učiniti za vas, nego šta vi možete učiniti za nju, pođite u rat kada zemlja pozove, i jednom će i neko vaš zaraditi dovoljno da se popne u društvenoj hijerarhiji... sve do Poljina

Ako je iz ideologije ljubavi naših naroda i narodnosti proizašla bosanska klanica, kakva će tek sreća proizaći iz ideologije mržnje, u kojoj rastu današnji potomci pionira i omladinaca? Jugoslovenski ratovi devedesetih bili su početak našeg velikog poraza

Ratni zločinci odradili su posao ubijanja, tranzicioni pobjednici posao krađe, a mediji posao laganja, u ujedinjenom zločinačkom pothvatu. Tako su stvorene zajednice utemeljene na laži, krađi i ubijanju, na trostrukom utemeljujućem zločinu

Bilo bi sasvim pogrešno napisati da smo izgubili bosanskohercegovačkog umjetnika. Ne, Mario Brancaglioni bio je svjetski umjetnik!

Nevolja kod svake iluzije je to što ona prije ili kasnije mora biti raspršena, sve dok u njoj ne ostane da prebiva samo njen onemoćali tvorac. Tako će okončati i Dodikland

Rušenje Starog mosta pokazalo nam je da imamo snage sami oblikovati svoju sudbinu i činiti stvari gorima, a onda još gorima

Dragocjen je svaki trenutak mladosti, kada još vjerujemo da na neki od udaraca možemo uzvratiti, nešto veliko i moćno poremetiti i srušiti. Mada, bolje bi bilo da, kad im dođe to njihovo, odu na selo sa ocem i okopaju mu plac

Andrej Nikolaidis odgovorio je na osam najčešćih pitanja koja se u javnosti pojavljuju povodom zločina u Kazanima...

Virusi, kao što je poznato, mutiraju. SBB je mutacija SDA, Demokratska fronta je mutacija SDP-a. Jedan HDZ mutirao iz drugog HDZ-a. Dodik djeluje kao über-mutant: King Kong sa dušom Radovana Karadžića...

Ideologija je ništa. Pogledajte zaokret SDP-a ka religiji, koji završava sa slikom Hamdije Lipovače koji javno klanja na oglasu kojim čestita Bajram. Ili, Mustafu Cerića, nekoć reisa, u Muzeju AVNOJ-a ispred Titove biste. Glasači koji su voljeli Tita kasnije su zavoljeli religiju i reisa, red je to ideološki spojiti

Hapšenjem Radovana Karadžića i presudom koja će uslijediti priča o ex-Yu ratovima devedesetih, njihovim razlozima i posljedicama, neće biti okončana. Radovan Karadžić je bio egzekutor. Ljudi čije je ideje sprovodio u djelo na slobodi su i na slobodi umiru

Krst na Trebeviću nije dignut u ime Oca. Svakako ne ni u ime Sina. Možda u ime Šumskoga Duha. Krst na Trebeviću suprotnost je hrišćanskom učenju. Stoga su taj krst, kad su ga već poperili, da bi perverzija bila potpuna, trebali postaviti - naopako