Nisu naše vlasti nimalo humanije od kolega im iz susjedstva. Njih migrantska kriza jednostavno ne zanima. Za nju se interesuju isto onoliko koliko ih brine kriza u obrazovanju ili zdravstvu. Nimalo. Također, zašto bi se brinuli o nekim tamo Nigerijcima kada ih ne zanimaju ni građani koji su glasali za njih?

Evo, izmislili sada taj neki “Marš za žrtve korupcije”. Hoće ovdje, u Sarajevu, da 9. decembra izađu na ulicu. Kao u devet do dvanaest će krenuti ispred Vječne vatre pa šetnjom do Parlamenta. Da tako obilježe neki Međunarodni dan borbe protiv korupcije. Samo nam donose novotarije iz vana. Nije nam dosta Valentinova, Noći vještica, pedera, lezbejki… Sad hoće da nam djecu kvare korupcijom

A onda se pitamo zašto nam mladi odlaze. Ne odlaze, oni bježe iz jednog zavoda, u kojem postoje samo dvije uloge – oni koji vežu i oni koji su vezani. Ili da to ubacimo u rijaliti translejt: naša djeca ne odlaze odavde, oni su izbačeni iz kuće Velikog brata u kojoj haljevci uvijek pobjeđuju!

Ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Admir Katica smatra kako je sigurnosna situacija stabilna te ohrabruje građane da legaliziraju oružje, kako bi se što bolje pripremili za nadolazeću najezdu migranata koji bosonogi i nenaoružani prijete da ugroze našu zimsku idilu.

Sebija Izetbegović je pripadnica klase, zapravo kaste, koja trideset godina sije srdžbu. Ako se, nakon svega, ona ne osjeća sigurno, kakvi su izgledi za sigurnost onih iz klase donjih?

Region, je zapravo teritorija iz koje će strane banke i “investitori” isisavati novac. Na toj teritoriji u viziji planera budućnosti ne žive građani, nego stanovništvo. Ta je teritorija, postavljena ispred Šengena, tampon zona – koja ovoga puta ne štiti od ratne prijetnje, nego od migracija

Ako se sjećate, nekada su ljudi pare koje zarade nosili u SDK – Službu društvenog knjigovodstva. Dio tog novca uzimala je država i od toga gradila ceste, vrtiće, škole i bolnice. Sada pare nosimo u strane banke, da njihovi vlasnici mogu graditi heliodrome i bazene. Što je puno bolje.To se zove privatizacija i liberalizacija finansijskog sektora

Šta se njih tiču masovne egzekucije, masovna silovanja i kolektivna preseljenja ljudi koji nisu u stanju razumjeti kako su u očima velikana savremene ljevice krivi jer su primali pomoć od zle Amerike? Šta se velikih ljevičara tiču ljudi koji nisu bili u stanju razumjeti da su nužna žrtva u ovoj fazi borbe protiv globalnog imperijalizma?

Ako ne razumijete da je relativizacija napada na novinare, ili još gore: pravdanje napadača i osuda novinara, otškrinuta kapija za novo nasilje - onda ništa. Ako kažnjivost napada na novinare zavisi od društvenog ugleda, partijskog statusa i, recimo, patriotizma napadača (ili manjka patriotizma kod napadnutog) – onda ništa. Ako sudovi u slučaju napada na novinare ne presuđuju oštro, neselektivno i brzo – onda ništa.

Kada sljedeći put osjetite prezir ili sažaljenje prema ljudima koje vidite kako se šunjaju u kladionice, da tamo potroše par eura koje su izmuzli od roditelja ili sakrili od žene, imajte na umu ovo: to nisu kladioničari, nego brokeri, to nisu gubitnici, nego proroci. Oni rade isto što i najbogatiji ljudi na svijetu

Koga novinarska udruženja štite? Šta su ona svih ovih godina uradilia za novinare? Ništa. Nikada nije bilo teže biti novinar. Nikad nije bilo više zaštitnika novinarskih sloboda i manje slobode za novinare.

Moralna panika uvijek je znak slabih uvjerenja. Oni koji traže zabrane po pravilu se boje svega što bi moglo biti iskušenje za zamkove od pijeska koje predstavljaju kao utvrde svoje vjere kamene

Teško je reći šta je Kolindu preporučilo za priznanje. Očijukanje, cmakanje i grljenje sa ustaštvom, hrvatskim fašizmom? Ogavan odnos prema migrantima? Nipodaštavanje i podrivanje susjeda (čitaj Bosne i Hercegovine)? Bizarna, fašistička epizoda sa srpskim čokoladama? Ili sve to zajedno?

Tako je u svim konzervativnim porodicama gdje je otac baraba i pijanica. Kad on potroši platu na rakiju i muzikaše, sve marifetluke obavezno plate žene i djeca. U našem slučaju – manjine

Nemojmo se ni pokušati pretvarati da ne znamo da oni, dok gaze po crvenoj zastavi, privatizovanoj pa prenamijenjenoj u crveni tepih, gaze po našim glavama, dok nam samo oči, a koliko sutra ni one, vire iz blata.

Dok ste vi možda bili zabavljeni dosadnim političkim sporazumima u kojima odustajemo od NATO integracija i građanske države, neko je za sve nas stražario na moralnim kapijama društva. Dok ste vi dokoličarili prateći kakav će nesoj sjesti u Vijeće ministara, neko je pronašao novi prilog “bujajućoj islamofobiji”

Kad te država pozove da otkriješ i prijaviš korupciju, pa ti to stvarno uradiš, to je isto kao da te poznanik, u prolazu, dok obojica trčite na tramvaj, jer kasnite na posao, pita kurtoazno „Đe si, kako si“, a ti ga zaustaviš i detaljno mu ispričaš kako imaš problema sa gastritisom, kako ti je žena na zračenju a dijete se uhvatilo lošeg društva

Izdržali smo deset teških godina i nema nikakvog razloga za optimizam i samozavaravanje kako će naredne biti imalo lakše

Povijest je ljudska tako ogavna, tako puna zla i bestiđa, da je bilo koja definicija čovjeka koja ne obuhvata i ono najprljavije, ono najniže, jednostavno postavljena previsoko i kao takva - bezvrijedna