Lucić je znao da nas zasmije, da nas od smijeha baci na pod, pišući o stvarima nad kojima obično – šta obično: uvijek – ronimo suze, pišući o stvarima nad kojima će generacije naricati. To je činio ne zato što je zlodjela minimizirao, relativizirao ili negirao, nego zato što je znao da je smijeh najbolje oružje protiv zla.

Korištena je, u dane pred Božić, teška retorika: te „ne damo svetinje“, „dug precima“, „njegoševska Crna Gora“, „ispravljanje istorijske nepravde“... Znate kako je: ono što zveči, to je prazno. Tako i „zvučne“ parole, koje zvone kao zvona sa saborne crkve. Šuplje su, nema u njima ničega, naročito ne smisla.

Šofer šapuće: “Sjedite naprijed, migranti će na kraj autobusa. Smrde. Ne kupaju se.” Idem na kraj autobusa. Ima mjesta.

U zoru, kada su se rastale, dok je sa koferima u rukama stajala na trgu kojim je prolazio prvi tramvaj, i dalje je mislima bila u toj bogataškoj kući, pred kaminom. Vidjela je sebe kako na hrpu drva spušta kutiju sa šibicama koju je čuvala u džepu jakne. Moje šibice za vaše stvari, rekla je tiše no što pada snijeg.

SPC odbija da bude dio pravnog poretka države Crne Gore. Ona odbija da se registruje u Crnoj Gori i da na bilo koji način poštuje zakone te države. Ona tvrdi da je starija od države i aktivno odbija prihvatiti postojanje te države, ma kako suludo to moglo djelovati. Istovremeno, iako u njoj pravno ne postoji, Srpska pravoslavna crkva tvrdi da je vlasnik svih crkava i manastira u Crnoj Gori

Kada novinari pišu o kriminalu i korupciji u društvu, tada akteri kriminala troše javna sredstva i plaćaju skupe advokate kako bi nas prepali, a sebe lažno predstavili kao žrtve. Kada osuđeni kriminalac poručuje policiji da je “spreman za pljačke” i da će “pucati čim vidi da vade značke”, to ova vlast nagradi sa 150 hiljada konvertibilnih maraka

Ako je patriotizam ljubav prema domovini, parapatriotizam je ljubav prema vlastitoj poziciji u toj domovini. Patriotizam može biti koristan u doba društvenih kriza, kada može postati pokretačka snaga svih građana, da budu odgovorniji i vrijedniji. Parapatriotizam buja u doba društvenih kriza, uglavnom u vidu parazita koji se kače na budžet

Vjerovatno zet predsjednika HDZ BiH Dragana Čovića, službeno direktor Agencija za pružanje usluga u zračnoj plovidbi Davorin Primorac, smatra kako je primjereno da građani plate ceh od skromnih 350.239 konvertibilnih maraka za obiježavanje dana kada političari koji su sve preuzeli i uzeli na zemlji konačno vladaju i nebom iznad Bosne i Hercegovine

Cijela Bosna je veliki migrantski kamp, koji je mjestimično nešto bolje opremljen od Vučjaka, mjesto iz kojega se odlazi, privremeni smještaj, usputna stanica...

Zato što je korupcija mehanizam pomoću kojeg su oni postali vaši gospodari. To je, ujedno, mehanizam pomoću kojega će, ne spriječite li to, djeca vaših gospodara postati gospodari vaše djece.

Nisu naše vlasti nimalo humanije od kolega im iz susjedstva. Njih migrantska kriza jednostavno ne zanima. Za nju se interesuju isto onoliko koliko ih brine kriza u obrazovanju ili zdravstvu. Nimalo. Također, zašto bi se brinuli o nekim tamo Nigerijcima kada ih ne zanimaju ni građani koji su glasali za njih?

Evo, izmislili sada taj neki “Marš za žrtve korupcije”. Hoće ovdje, u Sarajevu, da 9. decembra izađu na ulicu. Kao u devet do dvanaest će krenuti ispred Vječne vatre pa šetnjom do Parlamenta. Da tako obilježe neki Međunarodni dan borbe protiv korupcije. Samo nam donose novotarije iz vana. Nije nam dosta Valentinova, Noći vještica, pedera, lezbejki… Sad hoće da nam djecu kvare korupcijom

A onda se pitamo zašto nam mladi odlaze. Ne odlaze, oni bježe iz jednog zavoda, u kojem postoje samo dvije uloge – oni koji vežu i oni koji su vezani. Ili da to ubacimo u rijaliti translejt: naša djeca ne odlaze odavde, oni su izbačeni iz kuće Velikog brata u kojoj haljevci uvijek pobjeđuju!

Ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Admir Katica smatra kako je sigurnosna situacija stabilna te ohrabruje građane da legaliziraju oružje, kako bi se što bolje pripremili za nadolazeću najezdu migranata koji bosonogi i nenaoružani prijete da ugroze našu zimsku idilu.

Sebija Izetbegović je pripadnica klase, zapravo kaste, koja trideset godina sije srdžbu. Ako se, nakon svega, ona ne osjeća sigurno, kakvi su izgledi za sigurnost onih iz klase donjih?

Region, je zapravo teritorija iz koje će strane banke i “investitori” isisavati novac. Na toj teritoriji u viziji planera budućnosti ne žive građani, nego stanovništvo. Ta je teritorija, postavljena ispred Šengena, tampon zona – koja ovoga puta ne štiti od ratne prijetnje, nego od migracija

Ako se sjećate, nekada su ljudi pare koje zarade nosili u SDK – Službu društvenog knjigovodstva. Dio tog novca uzimala je država i od toga gradila ceste, vrtiće, škole i bolnice. Sada pare nosimo u strane banke, da njihovi vlasnici mogu graditi heliodrome i bazene. Što je puno bolje.To se zove privatizacija i liberalizacija finansijskog sektora

Šta se njih tiču masovne egzekucije, masovna silovanja i kolektivna preseljenja ljudi koji nisu u stanju razumjeti kako su u očima velikana savremene ljevice krivi jer su primali pomoć od zle Amerike? Šta se velikih ljevičara tiču ljudi koji nisu bili u stanju razumjeti da su nužna žrtva u ovoj fazi borbe protiv globalnog imperijalizma?

Ako ne razumijete da je relativizacija napada na novinare, ili još gore: pravdanje napadača i osuda novinara, otškrinuta kapija za novo nasilje - onda ništa. Ako kažnjivost napada na novinare zavisi od društvenog ugleda, partijskog statusa i, recimo, patriotizma napadača (ili manjka patriotizma kod napadnutog) – onda ništa. Ako sudovi u slučaju napada na novinare ne presuđuju oštro, neselektivno i brzo – onda ništa.