Već četvrt vijeka skupljaju se nekakvi politički poeni dok traje ova bizarna igra bez pravila, tabele i pobjednika. Jedino što bi nas trebalo zanimati jeste kako ti politički poeni mogu uticati na smanjenje smrtnosti od koronavirusa?

Kafedžije u BiH se bune jer su im opet zatvorili radnje. Bunili su se i u Crnoj Gori: tvrdili su da se zaraza ne širi u kafanama. Širi. Kao što se širi i u bogomoljama, vrtićima i bolnicama, pa i u porodičnim domovima: na svakom mjestu gdje čovjek nije sam.

Tokom okupacije Bosne i Hercegovine održavala je i vodila pokret otpora u Zenici. Opisivali su je kao sitnu ženu, krhkoga zdravlja, ali uspjela je preživjeti sve “provale” partijske organizacije u Zenici i voditi glavnu vezu sa partizanskim jedinicama. Nikada nije postala narodna heroina niti se išta po njoj zove.

U kafani koju su na tren napustila bića koja se anonimnosti boje više nego smrti, imaš osjećaj da si, uprkos svemu, napokon sam i nevidljiv.

Covax mehanizam je objavio da će vakcine u BiH stići do kraja maja. To je dobra vijest kako za nas, tako i za ostatak svijeta. Jer, do tada će sve zemlje u okruženju okončati imunizaciju, pa vakcine dolaze da mi ne bismo ostali opasno, kužno ostrvo usred Evrope.

Sigurno je da će nas jednoga dana napustiti i britanski i afrički soj virusa. Ali, bojim se da će još dugo ostati s nama autohtoni bosanskohercegovački nesoj. Opasniji i podmukliji od svih

Koja komisija može uljepšati građevine-spomenike vremena u kojem ljudi bez posla, oni što do sljedećeg rata zapravo nikome ne trebaju, po poljima jure ljude koji takođe nikome ne trebaju, ni tamo odakle su ni tamo kamo su pošli, a onda snimaju kako ih nasmrt tuku, jer vjeruju da je krvoproliće lijepo i vrijedno da bude sačuvano od zaborava?

Zato kažem: migranti su otjelovljeni višak ovog svijeta. Nisu tržište za oružje koje ih nije ubilo. Nisu ni jeftina radna snaga nužna da bi to oružje bilo izrađeno. Nisu čak ni nužna žrtva tog oružja. I prvih i drugih i trećih, i kupaca i radnika i raznijetih i bez njih ima dovoljno.

Mislim da smo odavno prošli tačku do koje je imalo smisla analizirati sadržaj izjava poput Bakirove o „dobrim i lošim narodima“ i njihovim rukovodstvima, a zapravo o Srbima; ili one Dodikove o „fukari od Srbina“, „udatoj za Bošnjaka“, ili one o „konvertitstvu“ Izetbegovića – a zapravo Bošnjaka...

Jeste li muškarac? Jeste li nekad sebe zamišljali u zatvoru? Je li vam prošlo kroz glavu da bi najgore što bi vam se tamo moglo dogoditi bilo – da vas siluju? Nije li muško seksualno nasilje nad vama ono čega biste se u zatvoru najviše plašili? Zašto onda mislite da biti silovana nije najgore što se može desiti djevojčici u školi glume?

U ovoj situaciji, država = vakcina. Nema vakcine – nema države. U ovoj situaciji, brzina nabavke vakcine je ultimativna mjera patriotizma. Nema vakcine – nema patriotizma.

Pročitajte novogodišnju bajku Andreja Nikolaidisa. Žurnal poklanja i izabrane priče koje je Nikolaidis pisao tokom prošle godine

Svima koji u prošloj godini nisu mrzili, krali i varali, Redakcija Žurnala želi puno sreće u 2021. godini! Ostalima sreća ne treba. Sve su namjestili kako im odgovara…

Kada je Lavrovu poklonio ukradenu ukrajinsku ikonu, Dodo nije učinio ništa što inače ne radi; on takoreći svakodnevno onima koji imaju puno poklanja ono što nije njegovo - da imaju još više. To se zove politika.

Milanović se oglasi i eto braniča Bosne, da pred njenom čašću oforme živi zid. Kad već nisu ustali protiv sistemske, višedecenijske pljačke Bosne – u kojoj, ustalom, i sami učestvuju. Milanovićeve i izjave Vučićevih dvorskih budala, napokon, znače da će se danima, možda i nedjeljama, u Bosni pričati o njima, a ne o lopovluku

Kada danas stojiš na javnom prostoru, ti zapravo stojiš na njihovom sutrašnjem privatnom posjedu. Oni, prosto, vide dalje od nas. Stoga oni prema ideji javnog dobra mogu osjećati samo prezir. Stoga: „jebem ti javni prostor“.

Nakon 19 mjeseci Tužilaštvo Kantona Sarajevo odlučilo je da neće provesti istragu protiv nasilnika Ćesira. Dakle, pravda je spora, ali i ne postoji.

Babe koje su teoriju evolucije doživljavale kao uvredu vlastitoj porodici i sedam vijekova nosile crninu za Kosovom snažno su oblikovale svjetonazor nove, slobodne Crne Gore. Žene na koje se pozivaju Krivokapić i saradnica imaju jasnu patrijarhalnu funkciju. One su žene, majke i, naravno – babe, k tome su i čuvari tradicije, dakle patrijarhata.

Čovjek koji tvrdi da postoje dokazi da je “neko vjerom fizički pomjerio planinu” svjedoči da je njegovo čitanje Biblije fundamentalističko. Tekst prepun simbola, metafora i alegorija u takvom čitanju biva sveden na “zakon” i “dokaz”. Takvo čitanje je nasilje