Otkad znam za sebe stvara se novi svjetski poredak. A poretka je sve manje i manje. Događa se samo novo preslagivanje snaga. A svako to preslagivanje dodatni je korak u kaos. Čekajući dolazak barbara na granici nismo primijetili kako odavno šetaju među nama

Čovek je biće koje neprestano uči i menja se po meri saznanja i logici iskustva, ali to očigledno ne važi za srpsku intelektualnu elitu koja se busa u rodoljubna prsa. Izgleda da je ideološki um neprobojan za iskustvo, za događaje, za protok vremena i saznanja. Šta god da se dogodi na svetu, taj um ostaje isti, zaleđen, petrificiran, otporan na svaku promenu, postojaniji od kamena.

Život se, piše Margerit Jursenar, ne sastoji od pobjeda i poraza, nego od kompromisa i zaborava. Ali umjetnost nije život. Ona je mnogo više od toga. Ili nije ništa.

Ima li strašnije slike od djeteta koje je od ratnih slika poludjelo, koje ručicama udara o šljem očev opraštajući se s njim, od dječaka koji na biciklu pjeva od straha, i vozi se, pedalira, usprkos tome što je savršena snajperska meta?

Kao što se to obično dešava u sredinama u kojima su rodbinske i interesne veze godinama gusto isprepletene, posljednja generacija nacionalista nakaradno je mutirala - oni su primitivniji, direktniji i suroviji od svojih prethodnika, a sve dosadašnje ideje su maksimalno pojednostavljene, kao što to fundamentalisti obično rade

Nitko, čini mi se, ne mrzi naše gradove toliko koliko poslovni ljudi. Nitko izuzev političara, koji su im uglavnom omogućili poslovni uspjeh, ne mrzi toliko ovu zemlju. Puno je primjera kojima bih mogao potkrijepiti tu tvrdnju i ukazati na činjenicu da oni od zemlje i gradova isključivo otimaju a daju malo ili ništa.

Ima nas bar 15 procenata koji bismo mogli da potpišemo sve ono što je Marinika Tepić govorila o genocidu i suočavanju s prošlošću, treba neko i nas da predstavlja u političkom životu. U svakom slučaju, ima nas malo više nego što je koalicija Ujedinjeni za pobedu Srbije osvojila na izborima. A mnogo više od onih koji su glasali za stranku čija je Marinika Tepić potpredsednica. Kako god bilo, možda nije zgoreg poslati poruku upozorenja u vidu male književne parafraze: “Došli ste u ozbiljne godine, zašto biste kvarili svoju biografiju?”

Evropska će unija sada, dakle, činiti sve suprotno od onoga što smo mi činili zadnjih 30 godina. Oni će preispitati globalizaciju, koju smo mi prigrlili. Oni će preispitati tržište, kojem smo mi prepustili sve. Oni će nacionalizovati, a mi smo sve privatizovali.

Nitko ne zna, nitko ne može znati tko su ti istinski sveci na kojima stoji svijet. Ako bi bila razotkrivena anonimnost, koja je sastavni dio njihove biti, oni više ništa ne bi značili.

Plaču li radnik i radnica kada djetetu ne mogu osigurati tri obroka dnevno? Skrivaju li suze od djece? Znate li koliko košta biftek u skupštinskoj menzi? Ljuti li vas itko? Glasate li za svoje?

Znali smo i ranije da su Vučić i naprednjaci devastirali sve institucije u ovoj zemlji, ali ovakva pokazna vežba samovlašća je previše čak i za najizdržljiviji želudac. Zanimljivo je da je Vučić u svom obraćanju poslao i diskretnu poruku članovima izbornih komisija. Nakon što je naveo rezultate kojima raspolaže Srpska napredna stranka, dodao je - "ovo su brojevi koji se ne mogu promeniti".

Čini se da smo rođeni samo da bi bili dovoljno dugo, da prenesemo naše gene sljedećoj generaciji. Gene generaciji. Sa evolucijskog stanovišta, sve preko trideset ili četrdeset godina maksimalno, jest višak. Sve preko ostvarenog potomstva je evolucijski nevažno.

Jezik je jedno od ključnih oružja u ratu. Njime se motivira, izdaju naredbe, određuje meta i nišani. Jezik možda ne ubija ali on pokreće ubojice. A ubojica može postati bilo koji narod.

Ne samo da je opozicija pokazala potpunu dezorijentaciju i teški amaterizam u ključnom istorijskom trenutku, već su počeli da se svrstavaju na pogrešnu stranu istorije i sveta. Vuk Jeremić i Zdravko Ponoš idu naokolo i panično upozoravaju da će Vučić, ukoliko pobedi na izborima 3. aprila, uvesti sankcije Rusiji, te da se to nipošto ne sme dozvoliti.

Silno su mojeg prijatelja, ratnog vojnog invalida, bez lijeve noge, zanimali strojevi koraci, vojne parade, šetnje, putovanja, sve vezano za koračanje. “Čim izmjestiš ogledalo, Cvijetiću”, govorio bi, “s njime se izmjeste sve slike, ikada u njemu dogođene”.

Gledajući film Wonder Boys (2000)... Ludilo nije veće nego ranije. Prisutno je od samog postanka svijeta. A svijet je uvijek na ivici. Prijetnjama se okreću kotači civilizacije koja aktivno radi na samouništenju.

Kao - netko je očekivao da će Izetbegović nekoliko mjeseci pred izbore pristati na izmjene zakona koji bi na tim istim izborima njegovu partiju mogli koštati ozbiljnog debakla. Kao - netko je očekivao da Čović neće inzistirati na priči koja će mu produljiti politički monopol nad hrvatskim biračkim tijelom u Bosni i Hercegovini

Fizička udaljenost Bosne i Rusije ipak predstavlja nekakvu prepreku čak i za kremaljske nadljude, ruske trupe ne bi mogle tako lako da se iskrcaju na Balkan, pa će biti da Kalabuhov zapravo preti kako će ščepati svoju omiljenu babušku Milorada Dodika u ruke i njime raspaliti po Bosni dok je ne pretvori u zbirku ruševina na sprženoj zemlji. Nije Dušanka Majkić na početku ruskog upada u Ukrajinu uzalud podsećala i pretila.

Očevi plaču i šalju sinove da ratuju u bivšoj istoj zemlji, istovjerne da ubijaju. I uvijek je isto – amor patriae tollit ingenium / patriotizam naš lišava razuma.