Ima dana kada osjećaj zatvorenosti smeta više nego drugih. Nije to pandemijski lockdown, to smo lako pregurali, nego činjenica da smo, ne svojom krivicom, odvojeni od čitavoga svijeta. Da sjedimo u zamci.

Dok razmatramo mogućnost novog rata bilo bi dobro dobro da se prisjetimo da smo trenutno već u jeku jednog – rata protiv virusa. U njemu smo pokazali potpun nedostatak strategije i izgubili bezbroj bitaka na mnogim frontovima. Zbog nemara, neznanja i kriminala naših vojskovođa bilo je pandemijskih dana u kojima smo ginuli kao u najgorim ratnim ofanzivama

Bakirova misao trebala je biti umirujuća. Ali je zastrašujuća. Jer Jevrejima, kako je rekao, „nigdje nije bilo dobro“. Vratiće se i građani Bosne i Hercegovine. Nigdje im neće biti dobro par hiljada godina, pa će se vratiti. A onda će Bosna procvjetati.

Ako nema para niti uticaja, u pandemijska vremena postoji samo jedna stvar na koju čovjek može sigurno računati – virus.

Edukacija, emancipacija, industrijalizacija, urbanizacija i sekularizacija su, dakle, bolesne ideje. Šta je dobro, šta nam treba? Dobra je deedukacija, čiji je savršeni primjer Skaka, čovjek koji nije u stanju shvatiti šta znači antifašizam, niti zapamtiti egzotično ime „Stjepan Mesić“

Šta možemo očekivati u nastavku borbe protiv opakog virusa? Kada ćemo steći kolektivni imunitet? Pandemijska strategija Vlade Federacije već je postavljena - čekaće da treći talas virusa malo splasne, a onda će ponovo oglasiti alarm na agresiju Srba, Hrvata i ko zna koga još sa njima. Pa će se krug stradanja ponovo zavrtiti...

Naša politika nužno stvara sistem protiv života: onaj u kojem ćete zbog sistemskog javašluka život izgubiti

Već četvrt vijeka skupljaju se nekakvi politički poeni dok traje ova bizarna igra bez pravila, tabele i pobjednika. Jedino što bi nas trebalo zanimati jeste kako ti politički poeni mogu uticati na smanjenje smrtnosti od koronavirusa?

Kafedžije u BiH se bune jer su im opet zatvorili radnje. Bunili su se i u Crnoj Gori: tvrdili su da se zaraza ne širi u kafanama. Širi. Kao što se širi i u bogomoljama, vrtićima i bolnicama, pa i u porodičnim domovima: na svakom mjestu gdje čovjek nije sam.

Tokom okupacije Bosne i Hercegovine održavala je i vodila pokret otpora u Zenici. Opisivali su je kao sitnu ženu, krhkoga zdravlja, ali uspjela je preživjeti sve “provale” partijske organizacije u Zenici i voditi glavnu vezu sa partizanskim jedinicama. Nikada nije postala narodna heroina niti se išta po njoj zove.

U kafani koju su na tren napustila bića koja se anonimnosti boje više nego smrti, imaš osjećaj da si, uprkos svemu, napokon sam i nevidljiv.

Covax mehanizam je objavio da će vakcine u BiH stići do kraja maja. To je dobra vijest kako za nas, tako i za ostatak svijeta. Jer, do tada će sve zemlje u okruženju okončati imunizaciju, pa vakcine dolaze da mi ne bismo ostali opasno, kužno ostrvo usred Evrope.

Sigurno je da će nas jednoga dana napustiti i britanski i afrički soj virusa. Ali, bojim se da će još dugo ostati s nama autohtoni bosanskohercegovački nesoj. Opasniji i podmukliji od svih

Koja komisija može uljepšati građevine-spomenike vremena u kojem ljudi bez posla, oni što do sljedećeg rata zapravo nikome ne trebaju, po poljima jure ljude koji takođe nikome ne trebaju, ni tamo odakle su ni tamo kamo su pošli, a onda snimaju kako ih nasmrt tuku, jer vjeruju da je krvoproliće lijepo i vrijedno da bude sačuvano od zaborava?

Zato kažem: migranti su otjelovljeni višak ovog svijeta. Nisu tržište za oružje koje ih nije ubilo. Nisu ni jeftina radna snaga nužna da bi to oružje bilo izrađeno. Nisu čak ni nužna žrtva tog oružja. I prvih i drugih i trećih, i kupaca i radnika i raznijetih i bez njih ima dovoljno.

Mislim da smo odavno prošli tačku do koje je imalo smisla analizirati sadržaj izjava poput Bakirove o „dobrim i lošim narodima“ i njihovim rukovodstvima, a zapravo o Srbima; ili one Dodikove o „fukari od Srbina“, „udatoj za Bošnjaka“, ili one o „konvertitstvu“ Izetbegovića – a zapravo Bošnjaka...

Jeste li muškarac? Jeste li nekad sebe zamišljali u zatvoru? Je li vam prošlo kroz glavu da bi najgore što bi vam se tamo moglo dogoditi bilo – da vas siluju? Nije li muško seksualno nasilje nad vama ono čega biste se u zatvoru najviše plašili? Zašto onda mislite da biti silovana nije najgore što se može desiti djevojčici u školi glume?

U ovoj situaciji, država = vakcina. Nema vakcine – nema države. U ovoj situaciji, brzina nabavke vakcine je ultimativna mjera patriotizma. Nema vakcine – nema patriotizma.

Pročitajte novogodišnju bajku Andreja Nikolaidisa. Žurnal poklanja i izabrane priče koje je Nikolaidis pisao tokom prošle godine