Ne pišu ovdašnjim pravosudnim institucijama samo domaći akteri. Općinskom sudu Travnik dostavljen je dopis sa zahtjevom za određivanje privremene mjere zabrane raspolaganja novčanim sredstvima i utvrđivanje imovine zbog sumnje na pronevjeru, prevare i pranje novca u procesu kupovine Vitezita.

Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda u Travniku odbacio je Rješenje o dosudi kojim bi firma „WDG Promet“ bila upisana kao vlasnik kupljene imovine Vitezita, jer u zemljišnim knjigama Vitezit nije njen vlasnik. Nije nemoguće da sada bude poništen cijeli postupak, novac vraćen, a prodaja ponovljena.

Ukoliko ikada bude napisana enciklopedija bosanskorcegovačke kriminalizovane privatizacije, jedan kompletan tom mora biti posvećen slučaju Vitezita. Materijala ima dovoljno, eno ga u ladicama Tužilaštva Srednjobosanskog kantona, koje nijemo posmatra dvadeset godina pljačke ove firme

Autori priče iz Ukrajine pronašli su vezu između ugovora Ukrajinskog ministarstva odbrane s ukrajinskom tvrtkom "Lviv Arsenal" za nerealizovanu nabavku 100 hiljada minobacačkih granata za 37,6 milijuna dolara, posredstvom slovačke firme Sevotech, odnosno hrvatskim WDG prometom.

Kao i prethodnih godina, ne oglašava se ni federalna vlada ni resorno ministarstvo energetike, rudarstva i industrije, kao da Vitezit nije dio namjenske industrije. No, kada su šutili na dosadašnju pljačku ove firme, teško da imaju šta reći i kada je na djelu sumnjiva kupovina imovine Vitezita.

Naredni dani pokazaće u kojem pravcu ide sudbina Vitezita. Kantonalni sud u Novom Travniku treba odbiti ili potvrditi Rješenje o dosudi Općinskog suda Travnik u korist kupca imovine ove firme namjenske industrije, zagrebačkog „WDG Prometa“. Uporedo, protiv ove firme, koju formalno vodi Matias Zubak, sin trgovca oružjem Zvonke Zubaka, traje istraga zbog niza prevara u procesu prodaje naoružanja Ukrajini.

Firma „WDG Promet“, inače kupac imovine Vitezita u stečaju, nije Ministarstvu odbrane Ukrajine isporučila ugovorene količine granata, za što im je u decembru prošle godine izvršena avansna uplata od 3,2 miliona eura. Granata pak i dalje nema, ali ni povrata novca. A novca nema jer „WDG Promet“ tvrdi da im je uplaćeni avans navodno neko ukrao sa računa!? A suma odgovara onoj uplaćenoj za Vitezit.

Kao inostrana firma „WDG Promet“ nije mogla kupiti firmu namjenske industrije Vitezit bez prethodne saglasnosti Vlade Federacije. No, oni su iskoristili „rupu“ u zakonu te kupili nekretnine izdvojene iz Vitezita. Sada putem novoregistrovane firme u Vitezu, planiraju iznova tražiti dozvole za proizvodnju i promet iz oblasti namjenske industrije, iako su to u prethodnim dopisima sudu negirali.

Onima koji očekuju pokretanje proizvodnje u Vitezu za vojne namjene treba skrenuti pažnju na ilustrativan detalj dopisa pravnog tima kupca. „Nije bilo želje niti ambicije da se društvo WDG promet bavi prometom naoružanja i vojne opreme..“, navode u dopisu. Ako je tako, onda je evidentno prekršen član 8 kupoprodajnog ugovora kojim se kupac obavezao da će nastaviti namjensku proizvodnju!

Nema naznake skorog rješenja kupoprodaje imovine Vitezita. Kupac i stečajna uprava, sada potpomognuti i bivšim radnicima Vitezita, stavili su pod presiju stečajnog sudiju koji odbija potpisati rješenje o dosudi, a što je i stav federalnog ministra energetike, rudarstva i industrije Nermina Džindića. Samo zemljište površine 1,3 miliona m2, sa infrastrukturom koje je prodano za 10,8 miliona maraka, potencijalno vrijedi minimalno 65 miliona maraka.

Odluka travničkog suda da odbije registraciju firme dokazuje navode Žurnala da potpisivanje kupoprodajnog ugovora nije bilo moguće bez prethodne saglasnosti Vlade Federacije BiH, ako se firma namjenske industrije prodaje u procentu većem od 49%.

Izvori iz Vitezita nam ukazuju na učestalo uništavanje ili iznošenje dokumentacije iz kruga tvornice, uključujući i onu koja pripada namjenskoj proizvodnji. Dokumentaciju odvoze preko povjerljivih osoba (imena poznata redakciji) na razne lokacije. Tužilaštvo Srednjobosanskog kanotna i dalje je indiferentno, kao što je bilo i svih prethodnih godina tokom sistemske pljačke Vitezita.

Na sve primjedbe i sugestije stečajna upraviteljica je odgovorila jednom rečenicom: “Ja tražim da me pustite da radim svoj posao“. A ono na čemu ona uporno insistira jeste da se kupcu iz Hrvatske što prije omogući prenos i upis vlasništva nad 1,2 miliona m2 zemljišta sa objektima i kompletnom komunalnom infrastrukturom.

Stečajni sudija Ivo Žabić upućuje dopis kojim nakon više od dvije godine stečajnog postupka, od stečajne upraviteljice zahtjeva poštivanje zakona, podsječajući da je on „šef“ stečajnog postupka? U međuvremenu, saznaje Žurnal od izvora iz Viteza, unutar kruga ponovo je počela devastacija, ruše se objekti, sijeku stabla i pomjera ograda...