DEMONTIRANJE BETONA: Borussia Dortmund, tim za vrhunsku zabavu

Jose Mourinho je izgubljen. Svakome se to moglo dogoditi. Baš svakome tko je bio toliko bahat da pomisli da može tek tako ući u cipele sir Alexa Fergusona. One su svima barem za broj prevelike i teško je onda u njima i stajati, a kamoli hodati sigurnim korakom. Mourinho je znakove izgubljenosti, doduše, pokazivao i prije nego je sjeo na klupu Uniteda, ali ovo je definitivan krah.

THE LOST ONE

Ako je ranije imao nešto, voljeli ga mi ili ne, imao je uvijek jedanaest igrača na terenu koji su za njega grizli cijelu utakmicu. Sad, i to u Unitedu kojeg je uvijek krasio fantastičan momčadski duh, ima skupinu razmaženih klinaca kojima uopće nije jasno što rade na terenu. Upravo je tako United izgledao protiv Juventusa. Nije ni čudo da takvo što dođe do izražaja baš protiv momčadi koja, em ima sjajne igrač, em je sjajno vođena i isporučuje jasne taktičke ideje u svakoj sekundi utakmice.

Mourinho je opsjednut obranom. Već se mjesecima žali kako za svoje obrambene ideje nema dovoljno kvalitetan kadar. Zbog toga trpi kompletna momčad čiji kapaciteti ne mogu doći do izražaja u takvom okruženju. To nam govori o nedostatku ideja Josea Mourinha, koji jednostavno ne zna izaći iz svoje zone komfora kako bi pokušao nešto drugačije. Gotovo je, “Special one” je izgubljen. Više ne zna izvući najbolje iz svoje momčadi. A to izgleda jako bolno kad na drugi kraj terena istrči momčad poput Juventusa i pokaže apsolutnu kontrolu. Ni manje ni više, nikakav spektakl, samo jednostavnu kontrolu, obavljanje posla. Juventus je toliko dovoljno da današnjih dana pobjedi Mourinhov United.

CRVENA ZVEZDA

Lijepo je bilo, kao i uvijek, čitati pričice iz povijesti pred susret Liverpoola i Crvene Zvezde. Liverpool, to je živa istina, jeste promjenio paradigmu nakon što je davnih sedamdesetih pobijeđen od beogradskog kluba. Dečki iz sobe za kopačke, na čelu s Bill Shanklyijem, iz tog su poraza izvukli pouke. Veliki Bill nikada nije dočekao da se pridruži Jocku Steinu i Mattu Busbyiju kao jedan od trojice iz rudarskog bazena koji se popeo na nogomenti krov Europe. Liverpool je u novo doba poveo njegov nasljednik Bob Paisley, priču je nastavio još jedan od dečkiju iz sobe za kopačke Joe Fagan. Oni su na temeljima Shanklyijevog Liverpoola stvorili najdominantiju momčad Europe s konca sedamdesetih i početkom osamdesetih godina. Oni su bili ti koji su pouke naučene od pokojnog Čiče Miljanića prenijeli na zeleni teren.

Ljepa priča, nema što, čista romantika. Još jedna od onih koja pokazuje koliko smo bitni bili. U prethodnoj rečenici treba podvući ovo bili. Prošlo vrijeme. Nekad sam pod Bijelim brijegom gledao Borussiju Dortmund, a danas se nadam da će Velež uspjeti opet zagrati kontra Željezničara. BH klubovi se ne mogu ni nadati ovome što ove jeseni proživljava Crvena Zvezda ili što je prošle jeseni proživljavao Maribor. Igrati protiv trenutno najboljih klubova u Europi je privilegij. Ali nema nade da im se može nauditi. Sve što se navijači ovdašnjih klubova u tim srazovima mogu nadati jeste to da se ne obrukaju. Upravo tako Vladan Milojević i postavlja svoju momčad. Idemo igrati, probat ćemo nešto, ali najbitnije je da se ne obrukamo. Protiv Liverpoola, ovakvog kakav je danas, nje bruka izgubiti četiri prema nula. Događalo se to i Guradioli a kamoli Vladanu Milojeviću čija je momčad u utakmicu na Anfiledu ušla vrlo hrabro pa pomalo i iznenadila protivnika svojim pristupom. Visoki presing, puno trke, ali za nešto konkretnije nedostaje kvaliteta. U toj priči čekalo se tek do dvadesete minute da se stvari otvore za englesku momčad. Nakon toga je bilo bitno ne brukati se, a moj je dojam da se Crvena Zvezda nije obrukala.

Najbolje regionalne momčadi svoju šansu trebaju tražiti u Europa ligi. Liga prvaka je ipak neka druga dimenzija. Pokazuje se to iz godine u godinu. A ja bih volio da bilo koja bh. momčad dobaci barem do Europa lige i da se tamo proba ne brukati.

BORUSSIA DORTMUND

Pomenuo sam Borussiju Dortmund. Ne bez razloga. Od svih drugih utakmica istaknut ću samo ono što su oni odigrali ni manje ni više nego protiv Atletico Madrida. Budući sam pratio sraz Uniteda i Juventusa ostao sam zapanjen vidjevši rezultat utakmice između Borussije i Atletica. Čekaj, netko se šali, netko je momčadi Diega Simeonea uvalio četiri gola!? To je vjerovatno sve što treba reći o toj utakmici. Znači demontiranje betona! Onog Cholovog. Od Kloppa i Tuchela Borussija je lutala a onda je ljetošnjim angažmanom sjajnog Luciena Favra stvar ponovno kliknula. I dobili smo ponovno dečke u žutom koji će nas svojom igrom radovati i zabavljati u narednoj sezoni. Pokazali su to već kroz njemačku ligu, ali krunski dokaz je ova visoka pobjeda protiv obrambeno najorganiziranije momčadi današnjice. I to je to. Ako hoćete vrhunsku zabavu pratite Borussiju Dortmund!

(zurnal.info)