Nekad davno, svjedoče o tome još samo jednostavne prizemne građevine, svako je selo imalo nešto što se nazivalo domom kulture. U tim domovima organizirane su razne, kako se to tada zvalo, kulturno umjetničke priredbe za sve uzraste, između ostalog rock koncerti i gitarijade. Prič'o mi Želja Martinović, nekad sredinom osamdesetih godina, par mostarskih rock grupa je pozvano da svira u jednom selu nadomak Mostara. Izašli oni iz sindikalnog autobusa, jedan po jedan, i nitko ih ne obadaje ni dva posto.
Međutim, u jednom trenutku iz autobusa je izašla najveća mostarska rock legenda glavom i bradom i odnos lokalaca se automatski promjenio. Gledaju oni čovjeka, za njih izgleda k'o prava svjetska rock zvijezda, i nastane strka i šaputanja kako je u njihovo selo došao neki megastar. Ne znaju oni tko je, ali vidi se odmah po čovjeku da je svjetska veličina, obučen je u trapezice i košulju jarke boje preko koje je nehajno prebačen prsluk, a na nogama čizme kaubojke.
Ta svjetska veličina bio je glavom i bradom rahmetli Mehmed Humačkić, u kolektivnoj memoriji Mostara i Mostaraca upisan kao Meho Džeger. Što god tko o njemu mislio, kako god ga pamtio, jedna istina stoji: Meho je do posljednjeg daha izgledao kao rock star.
PENALI U BOKS MEČU
Čudna je stvar taj mostarski duh. Nekad davno, u onom kraljevstvu domova kulture, raja je iz dosade organizirala improvizirane boks mečeve. Nabavile se i rukavice, dvije cure dobile table s brojevima kako bi označavale početak runde, čak su se i karte prodavale. Priča kaže da je najviše takvih mečeva odradio upravo Meho, ili se makar njegovi mečevi najbolje pamte. Kako se ne bi pamtili kad je Meho u povijesti mostarskog i svjetskog boksa ostao zapisan kao jedini čovjek koji je izgubio boks meč na penale, točnije na jedan jedini penal. Udario Meha nekog ispod pojasa, takozvanim testis krošeom, kad sudija prekinu meč i dosudi penal. Penal se izvodio tako što je Meho, koji je napravio faul, morao stajati mirno, a protivnik ga ima pravo odalamiti k'o iz topa. Neki kažu da su dva čovjeka držala Mehu, a protivnik ga nokautirao tim dosuđenim slobodnim udarcem. Meha je do tog trenutka bolje stajao u meču.
No, tako to ide, u sportu katkad nema pravde, dok je u životu nema nikako. Ti su se mečevi isprva odigravali "među stubovima", a kasnije su prebačeni kod Roznamedžijine džamije na Bunuru. Kad se obnavljala munara te iste džamije nalože raja Mehu da ga provozaju u onoj kanti kojom se birvaktile uznosio malter. I kad su ga uspeli negdje do pola munare, ekipa zavezala konop za drvo i Meho ostao visiti u kanti. Uskoro, na mjesto događaja je stiglo službeno lice i upitalo Mehu: Šta ti radiš gore!? Inteligentno, u originalnom stilu jugoslavenske milicije, službeno lice pristupi dužnosti da Mehu spusti zajedno sa društvenim vlasništvom u vidu kante. Službeno lice odveza konop i Meho treskom pade na zemlju. Ljubazan, kakvim ga je bog dao, Meho odreza drotu sve po spisku seljačkom. Nakon toga je uslijedila jedna od najčuvenijih policijskih potjera u povijesti javnih službi na ovim prostorima. No, Meho je i tog puta uspio pobjeći službenoj pravdi.
Nisam prisustvovao niti jednom od ovih događaja pa ne mogu sa sigurnošću tvrditi da su se dogodili, a znate kako ide kod nas, grad je pun svjedoka pa su preko njih i ove priče dospjele do mene.
Ono što je sigurno jeste da se Mehmed Humačkić rodio u "Bagatovom sokaku" 1950. godine. Ljudi kažu da je bio nevjerojatan nogometni talent. Čak je i igrao za nekoliko klubova, uglavnom u nižim rangovima. Meho je vazda govorio da "rock and roll i fudbal" idu zajedno. Istina je i to da je Meho vjerovatno najtiražniji pjesnik, poslije Alekse Šantića, u cijeloj mostarskoj povijesti. Prvi tiraž njegove knjige pjesama rasprodan je u samo par dana.
Isto tako, iz prve ruke znam, da je Meho bio najveštiji trgovac knjigama kojeg sam upoznao u životu. Časopis Kolaps i knjige iz pripadajuće biblioteke mi nismo mogli ni besplatno podijeliti na promocijama, a kad bi Mehi poklonili kamaru tih stvari da ima s čim trgovat, on bi sve prodao istog popodneva i već sutra stigao po novu turu. Hvalio se rekordnom postignutom cijenom za jedan jedini primjerak Kolapsa. Esad Eminović Fola navodno mu za jedan Kolaps platio dvadeset maraka.
JOKEROVO UNIŠTAVANJE SVIJETA
Jedna od posljednjih anegdota iz njegovog života vezana je uz gostovanje u OBN - ovom šou Story Supernova Talents. Priča kaže da je Fuadu Backoviću Deenu, članu žirija, iza kulisa izlistao cijelu familiju u vrlo nepristojnom kontekstu jer "đe će on njemu, legendi, suditi".
Kažu da je, nekad davno, trgovačka radnja "Višnja" na Fejićevoj ulici prodavala više jaja od Agrokomerca upravo zbog Mehe Džegera. Na Mehine nepodopštine građani su, naime, reagirali tako što bi ga gađali jajima. Jednom je kanonada uslijedila zbog toga što je Meho, naoružan puhaljkom, s velike košćele koja i dan danas stoji kod one iste Roznamedžijine džamije gađao prolaznike gloginjama.
Poneko, eto, ne mora uopće mrdnuti iz svoje ulice, a iza njega opet ostane legendarnih priča za desetak običnih ljudskih života. Bilo je čudno prvih par godina nakon Mehine smrti proći Fejićevom ulicom. Mehe više nije bilo "pod košćelom" kod česme iza Roznamedžijine džamije oko koje se, uglavnom, odvijala njegova neobična sudbina. A bio je prijeke naravi i nemalo je belaja zadao svima koji su ga poznavali. No, nitko mu od nas to nije istinski zamjerao. Meho je umro od posljedica stomačnog infarkta 2004. godine. Vijest me je zatekla u Zagrebu gdje sam tada živio. Još jedan dio Mostara je otišao u vječnost.
Ima u Burtonovom Batmanu jedna scena u kojoj Joker s pajtosima upada u galeriju i krene uništavati umjetnička djela. Obavezno nađite tu scenu. Na to me podsjeća ono što se dogodilo sa svijetom. Razni Jokeri i njihovi pobočnici upali su u galeriju i sve razvalili praveći svijet po svojoj mjeri. Na žalost, u današnjem Mostaru nema više mjesta za ljude poput rahmetli Mehe niti je ovo svijet koji je u stanju iznjedriti besmrtne anegdote. Za takve storije nije dovoljan samo netko poput Mehe, potrebni smo i mi, drugačiji i bolji, spremni bokserski meč završiti na penale, dati i primiti udarac, a potrebni su i oni stari Domovi kulture, koje je, u međuvremenu, razvalio Joker sa svojom ekipom i pretvorio ih u stranačka sjedišta i folkoteke.
Kako ono počinju Borini tekstovi!? Ah, OK, sjetio sam se.
Nazvao me neki dan Sefke, nešto iza podneva. Ima on taj običaj, doduše rijetko, nazove taman kad kuham ručak, u gluho doba u koje se nekad poštovao kućni red, i naruči tekst. Kaže: možeš li napisati nešto o Mehi Džegeru? Ja reko': znaš li ono kad smo mi organizirali izložbu plakata za koncerte narodne i folk muzike? Kaže on: ne znam. E, rekoh, tad sam se slikao s Mehom i vidio ga zadnji put.
SLUŽBENA BIOGRAFIJA U STIHOVIMA
Svjetska i panslavenska rock zvjezda
se rodio 21.05.1950.godine
u Mostaru.
Muzikom se počeo baviti
od svoje desete godine
a to jest 1960.godine
Ujedno sam igrao fudbal
u FK «Krivaja» iz Zavidovića,
a poslije Krivaje sam igrao
u 14 klubova
jer muzika i fudbal mogu zajedno.
Nastupao sam na studentskom i
mašinskom fakultetu
gdje sam osvajao torte
kao nagradu za
osvojeno prvo mjesto
Takođe sam nastupao
na mnogim gitarijadama,
gdje sam osvajao masovna
prva mjesta i uvijek bio
najbolji gitarista.
Na tim nastupima sam
dosta dobrih cura upoznao
pa sam ih volio i
žestoko karao,
pa su u transu govorile moje ime.
Završio sam srednju muzičku školu
sa vrlodobrim uspjehom
pa se mislim zaposliti
u staroj gimnaziji
kao profesor muzičkog
i fizičkog vaspitanja.
IZABRANE PJESME
Vahid Halilhodžić, neizmjerljiva legenda,
rodio se u poznatom stočarskom kraju
u Jablanici
Kada je došao u Mostar
Asim Kamačo mu je postavljao štapove
i učio ga da pravilno hoda.
Vaha, ti si u Veležu bio idol
i mi ti se klanjamo
Zato Vahide, kada ti je
račun u kafiću 8 KM
reci konobaru «u redu je»
a ne da uzimaš kusur
da platiš parking u Jablanici
***
Murza, ti si legenda iz Švedske
kao Bjern Borg, pjevač
grupe ABBA
tvoj seksi hod i zakucavanja
palila su sve djevojke iz Mostara
Murza, onaj tvoj drug Damir «Burduš»
me je jednom hakao
i nemoj da se družiš sa njim
legendo, jer ti bi sve pokarao
da se nisi družio sa njim.
***
Ti si moja striptizeta
jer se svake noći skidaš
preda mnom
moja mala striptizeto.
Pamtim tvoj seksualni hir za seksom
Ženo mog seksualnog života
Pa kada skineš sve sa sebe
onda vodimo ljubav
a ja te karam
i tako vodimo seksualni život
pa se opet karamo
ti i ja
Volim svaku pozu
da primjenim
kraljice seksa
a najviše volim kada mi sjediš u krilu
milo moje seksualno mače
koje se sklupča oko mene
oko masovnog rock idola
i skakača s mostova
Takvu ženu ne treba puštati niti je
davati drugom da vodi seksualni život
s drugim čovjekom,
niti ću te dati ikom moja lutko,
na koncu moja Anette
Sjeti me se moja kraljice seksa i droge
iako nisam drogeraš
mila moja Anette
***
Sjećaš li se Ljuba
kada si došao
u Caffe restoran «Mimoza»
Tada si naručio sebi lozu.
Tu večer je sjedila
najveća rock zvijezda
Meho Džeger
Samo si rock legendu pozdravio
Na mome stolu je bila boca
Laške pive
Ljuba tu večer nisi
nikoga počastio
pa se stidi i srami
Ti si propalica
isti k'o i
Nešo Povlo!
Ljuba, ti si niko i ništa
niti ćeš biti niko i ništa
klošaru Mostarski
(zurnal.info)