TOVE JANSSON: Mumijevi su bili antifašisti koji su prkosili Hitleru

Boel Westin, profesorica književnosti na Univerzitetu u Štokholmu, napisala je biografsku knjigu o Tove Jansson, autorici Mumijevih, malih bucmastih likova koji su osvojili cijeli svijet. Prenosimo dijelove teksta koje je za Guardian napisala Sue Prideaux o knjizi Tove Jansson: Life. Art. Words.

Mali, dopadljivi, bucmasti likovi nalik na vodene konje – Mumijevi, postali su rivali Winnie Poohu i Hobbitima kada je riječ o zaradi. Ali za razliku njih, Mumijevi su život započeli kao antifašistička politička bića koja su imala hrabrosti da zacvile kada je Hitler anektirao komadiće Evrope.

HITLER UMAZAN TORTOM

Godine 1938., kada je održana konferencija u Minhenu, 24-godišnja Jansson radila je kao karikaturista za Garm, finski satirični magazin. U oktobru te godine na svom crtežu Hitlera prikazuje kao razmaženo dijete koje slini tražeći još torte, dok su oko njega prikazani komadići Evrope koje je već načeo.

Jansson je potpisivala svoje karikaturu sa malim Moomin stvorenjem i to je bio potpis koji je imao aktivnu ulogu, budući da su njegov izraz i govor tijela naglašavali bilo koju satiričnu poentu koju je ona pravila. "Njegove oči su vrlo blizu jedno drugom'' rekla je ''I bile su ljute''. Kasnije je rekla kako ju je na crtanje karikatura navela ta ratna godina.

Tove Jansson rođena je 1914. godine a njeni roditelji bili su umjetnici boemi. Otac Jansson bio je kipar, “šarmantna šovinistička svinja”, kako ga u biografiji Tove Jansson naziva Boel Westin. Bilo je mnogo onih kojima je trebao novac u vrijeme buđenja Prvog svjetskog rata ali su primanja bila neredovna. On je bio Umjetnik, paterfamilias, onaj kojem je trebalo udovoljavati. Muški rituali bili su sveti ali ih nije mogao priuštiti, pa ih je plaćala njegova supruga, Ham, također umjetnica. Prije nego što se udala, Ham je bila ugledna švedska aktivistica za ženska prava – bila je kontradiktorna, praktična i buntovna – samo je praktičnost preživjela brak. Neko je, ipak, morao donijeti hranu na sto, pa je Ham prihvatila posao dizajniranja markica u pošti.

Od dana kada je njegova kćerka rođena, otac je želio da Tove bude Umjetnica, sa velikim U. Srećom, ona je imala i talent koji je opravdao ta očekivanja. Studirala je u Švedskoj, Finskoj, Parizu i Italiji. Tokom tih godina, opterećivala ju je krivica kako bi ona trebala biti ta koja će skinuti dio tereta izdržavanja porodice sa majčinih leđa.

Prva knjiga objavljena je 1945: The Moomins and the Great Flood – za prve radove Tove Jansson autorica kaže kako nisu pretjerano uspješni, ali mali likovi su imali svoje mjesto u njenim političkim kreaturama u časopisu koji je vodio njen ljubavnik, filozof Atos Wirtanen.

Kada je Jansson predložila brak, Wirtanen ju je odbio odgovorivši kako je mislio da su već u braku. Njegova muška neosjetljivost navela ju je da okrene onome što je nazivala “mračnom stranom”: ljubavi prema ženama. Njena partnerica bila je ilustratorica kao i njena majka.

Ono što su glumci postigli bilo je iznimno teško, posebno s obzirom na napor koji su morali uložiti kako bi govorili u svojim kostimima sa čudnim mumi ustima, a i pjevači su imali isti problem izvodeći prvu mumi operu.

MUMIN FILOZOFIJA

Švedski univerziteti nudili su mumin studije. Mumin filozofija proglašena je prije dionizijskom nego apolonskom. Akademski zazor tokom 60-ih i 70-ih osuđivao je površno opisan način života Mumijevih kada je riječ o džender podjelama: naročito su se mrštili na pregaču Mumin mame, ručnu torbu i iluzornu sigurnost koju je ona nudila.

S obzirom na feminističko opredjeljenje same Jansson, bilo je to prilično ironično. Srećom, malim likovima uskoro je oprošteno i nagrade su počele pljuštati.
Širenju “mumi groznice” kumovalo je objavljivanje stripova u tada najvećim dnevnim novinama London Evening News. Strip se nakon toga objavljivao u 12 zemalja i stotinama različitih časopisa.

Slijedili su radioprogrami, televizija, pozorište i film.
Walt Disney želio je kupiti brend, ali je odbijen. Jansson i njen brat osnovali su Moomin Characters, koja je još uvijek jedna od najprofitabilnijih kompanija u Finskoj: "Tako nam dobro ide, da se ne mogu prestati bogatiti čak i ako me nastave varati” napisala je Jansson. Do isteka sedmogodišnjeg ugovora, nacrtala je više od 10.000 ploča za strip a zatim je posao preuzeo njen brat.

Ali nezadovoljstvo ju je izjedalo; nekoliko sljedećih godina posjećivala je ljekara zbog terapije. Pisala je romane, neke loše, neke dobre. Jedan od njih je očaravajući Kraj ljeta, Sun City...

Umrla je 2001, ali se nikada nije mogla rastati od Mumijevih: “Osjećate hladan vjetar na svojim nogama kada istupite iz Doline Mumijevih”, rekla je. Na stalna pitanja kako bi objasnila svoj uspjeh, njen najbolji odgovor bio je da su to “sanjarenja, čudovišta i svi užasni simboli koji me stimulišu... Pitam se da li su jaslice i komora strahota tako udaljeni kao što ljudi misle”.

(zurnal.info)