Nisam se kao drugi turisti čudio čestim štrajkovima radnika u javnom prijevozu, pogotovu radnika željeznice. Naprosto, štrajk je dio francuske političke kulture. Kao i drugi oblici prosvjeda. Uključujući one nasilne pa čak i kriminalne prirode. U Francuskoj je oduvijek, konstantno trajala neka vrsta socijalnog građanskog rata. Ponekad bi uzrok bio u, na silu skrivenom, rasističkom licu Republike

Thirteen years ago, Republika Srpska (RS) adopted the Law on Referendum and Citizen Initiative, and the day before the adoption of that law, Dodik stated that a referendum on whether RS would remain within Bosnia and Herzegovina or not would "definitely be held one day." Since then, the issue of referendums has become Dodik's main tool, which he constantly wields to defend his political position and keep Bosnia and Herzegovina in a state of continuous crisis and weakening of its institutions.

Presuda Kantonalnog suda u Tuzli

I što će nam, naš bog je dovoljan jednom dlanu zemlje. Jednoj šaci u kojoj je blato. Koja mrmlja o sebi. Nastanjivosti zemlje nema bez svoje lopate. Valja svoju lopatu Zemlje uposliti gunđanjem.

Žurnal je u posjedu optužnice koju je Tužilaštvo USK podiglo protiv osnivača Visoke međunarodne škole u Cazinu Gorana Lalovića i Admira Hadžipašića, te uposlenika Senada Haurdića, Refika Ćatića i Snežane Kočić zbog sumnje da su kao organizovana kriminalna grupa učestvovali u izdavanju nelegalnih diploma. Uz optužnicu, koju je potvrdio Kantonalni sud u Bihaću, predložena je mjera oduzimanja imovinske koristi od dvojice osnivača i njihove škole.

Majka bi stajala na jednom kraju kauča, otac na drugom, i urlali bi. Urlali bi kao da se istovremeno vole i mrze do dna duše, u oblaku dima cigareta koje su pušili tako urlajući, povlačeći dimove kao gorivo za još urlika.

Prije 13 godina RS je usvojila Zakon o referendumu i građanskoj inicijativi , a dan prije donošenja tog zakona Dodik je izjavio da će se referendum o tome da li će RS biti u BiH ili izvan nje “sigurno održati jednog dana”. Od tada je pitanje referenduma Dodiku postalo glavno oruđe, kojim neprekidno vitla kako bi odbranio svoju političku poziciju i držao BiH u stanju neprekidne krize i slabljenja njenih institucija.

Gradnje u Hastahani nema, ali nema ni kraja sporu između Centralne banke BiH i Općine Centar. Dok advokati Centralnoj banci preporučuju da raskid ugovora iniciraju tužbom sa zahtjevom u višemilionskom iznosu, za načelnika Srđana Mandića raskid ugovora i povrat novca nisu opcija. I dalje nudi zamjensku lokaciju, a za jednu tvrdi da je savršena

Amir Gross Kabiri was brought into the game under the guise of Aluminij's consolidation process. Despite the sanctions, his “Aluminij Industrija” or “Abraham Group” imports unalloyed aluminum worth about 225 million BAM from Russia and generates great profit. Dragan Čović has reason to be satisfied, because with favoritism of the Herzegovina-Neretva Canton Prosecutor's Office, crime in Aluminij is literally being amnestied.

Tužilaštvo USK okončalo je istragu u vezi privatne apoteke BPharm Bihać koja godinama, bez ugovora o zakupu, zauzima prostor u Domu zdravlja Bihać, te optužilo vlasnika ove apoteke i nekadašnjeg ministra zdravstva Dženisa Šabulića, bivšeg ministra Hazima Kapića i bivšu direktoricu DZ Bihać Anelu Kasumović Softić za zloupotrebu službenog položaja

Nejasno je kako su političari „Trojke“ zamišljali da HDZ i SNSD nacionalna (nacionalistička) pitanja ostave po strani kada je jasno da njihove politike drugog sadržaja nemaju.

Republika Srpska that Dodik desires would have to resemble its "national treasure," in addition to Milošević's Serbia – to be deceitful, aggressive, unreliable, intolerant, homophobic, chauvinistic, primitive, and crude...

Višković očito misli da javnost ne zna da je RS već jednom osnovala svoju banku, Banku Srpske, koja je 2017. godine otišla u stečaj, progutavši 30 miliona maraka, koliko je 2013. godine uloženo u dokapitalizaciju propale Balkan Investment Banke, u vlasništvu litvanske UKIO grupacije. U Banci Srpske ostalo je blokirano 75 miliona evra depozita, od kojih milionski depoziti javnih preduzeća i institucija nisu bili osigurani,

Što je drugde nemoguće i nezamislivo, kod nas je gorka, nesvarljiva realnost. Srpski političari, razni šovinistički udarnici, medijski lešinari i srodne izopačene pojave već decenijama negiraju genocid, izvrgavaju žrtve ruglu na mnoge kreativne načine, vređaju, nipodaštavaju, igraju verbalni ples nad masovnim grobnicama. Nema te gadosti koju zlikovački ljudski um može da smisli, a da je dotična bulumenta nije izgovorila na račun srebreničkih žrtava, da ne citiram sad te izlive moždane kanalizacije. Dodik je otišao korak dalje u dehumanizaciji žrtava

Naši zakoni dozvoljavaju da se osuđenicima, pa čak i oni koji su osuđeni na kaznu zatvora preko 10 godina, brišu osude nakon određenog proteka vremena i ukoliko u tom periodu nisu počinili novo krivično djelo. Brisanjem osude iz kaznene evidencije određeno lice se po zakonu smatra neosuđivanim. U BiH su brisane kazne ministrima Isaku, Magodu, Đokiću...., te nekadašnjem sudiji Delaliću i tužiocu Labotiću...

Nakon pravne analize dokumentacije u predmetu Hastahana koju je naručila Centralna banka BiH, a u koju su novinari Žurnala imali uvid, advokatski tim dao je prijedlog da Centralna banka sudskim putem raskine ugovor s Općinom Centar. Iako su nam iz Centralne banke odgovorili kako je podizanje tužbe najizvjesnija opcija, nezvanično saznajemo da je većina članova Upravnog vijeća Centralne banke ipak za opciju da se pokuša dogovoriti sporazumni raskid ugovora, uz zaštitu interesa Centralne banke. Dok se čeka rasplet situacije, tužilaštva i dalje ne donose tužilačke odluke kada je riječ o slučaju Hastahana…

Okružni sud u Banjaluci nema termin za nastavak suđenja Zeljkoviću, Markoviću, Bojiću, Dubravcu i Crljiću za milionski tešku aferu „korona-ugovori“. Za to vrijeme Saša Marković, vlasnik turističke agencije „T4F“ poziva na putovanja, organizuje narodnjačke žurke širom RS, a od SNSD-ovog direktora TO Istočno Sarajevo Igora Ikonića dobija ugovor od 36.600 KM. Zbir od početka godine iznosi 50.640 KM.

Na žalost povijest nas uči kako stvari koje su trebale olakšati ljudima u pravilu olakšaju živote malom broju ljudi koji se prvi domognu novih tehnologija. To su tzv. vlasnici proizvodnih sredstava. Njima su ljudi sve manje potrebni a ljudi je na planetu sve više te su i potrebe sve veće. Ali kako će nezaposlen čovjek kupiti išta?