Čitaonica Žurnal

Pusta Bosna: Tri nove pjesme Darka Cvijetića

Piše: Darko Cvijetić

Darko Cvijetić pripremio je za Žurnal tri nove pjesme iz ciklusa "Pusta Bosna"

PROLOG NJEMAČKOM IZDANJU ROMANA "SCHINDLEROV LIFT" 

Philp Roth je ovako kazao – “zavaravanje tragova, 

miješanje pravih i krivih izvora”, 

tako bih, rekla je, 

nazvala ovakva rovarenja po sebi. 

 

Počinje policijski sat i aplauz. 

Istodobno.Koji pisac to može smisliti. 

Cijeli grad aplaudira potpuno praznom gradu. 

Aplauz traje. 

Uđe u policijski sat. 

 

Susjed Goran, svojoj kćerki objasnio da to 

njoj aplaudiraju, jer je danas bila dobra. 

Curica zapanjena, ushićeno tapše, plače 

od radosti. 

 

Sve je to rekla. 

 

Onda sve utihne nad gradom. 

Kakva tišina. 

Ideja o gladi, nakon prenošenja vode, 

u nju bi se uvukla. 

 

Jučer ti je umro školski iz klupe, od corone. 

Tko bi to smislio, reci? 

Rat preživiš. Nijedan metak te nije htio. 

Ali kasnije jedan virus jest. 

Tržnica u Wuhanu, prazan Trg s Papom, u 

Vatikanu. 

Loš doručak – šišmišov sok s mišolovkom. 

Mršave, izmorene točke: 

Sito za brašno, s dvije zarobljene pčele, 

pobijeljele od razbijanja o rešetkice. 

 

Sve je to rekla. 

 

Da trepavice stresu pepeo s pogleda. 

Ono, kad slike izgore. 

Ne sjećaš se, ne sjećaš se, i one ogore, 

ogore, do centra. 

 

Sve je to rekla. 

 

I da smo se zapustili. Da ne hodamo.

 

PUSTA BOSNA

 

...Prelopatati zemlju. Ova se stidi. 

Zeleni križ na apotekama šalje morzeovske rečenice, 

kao loši srčani udarci. Semafori ne odustaju 

od žutog svjetla. Štakori zapanjeni. Noću 

ljudi nekamo nestaju. 

Pticama se ne spava. 

Kome jabuke, zacvali voćnjaci. Sloj sjenke 

debljine ožiljka. Ćuk u Bešinoj ulici dvije noći 

nije spavao od tišine. Treba prelopatati. 

Stidi se ova. Naići će joj mater bez pšenice, kao bez 

pidžame.…

 

PUSTA BOSNA II

 

Valjda najtopliji mjesec travanj 

u povijesti mjerenja. Mirni, uredni, najtiši policijski sati 

u pola stoljeća. Zaredani gubici. 

Sove su jedine ptice koje vide plavu boju. 

I to si izmislio, veli, onaj koji je vidio plavu 

boju, zna da sovi ne treba toliko te boje. 

Ili dlan onoga koji pjeva. 

Zašto je na suncu, lice krstonoše? 

Kada se zaustavi san u umrospavajućem? 

Usamljen slijepi miš, kao triput zapjevan 

pijetao. 

Olovku kao kad uzmeš i hoćeš napisati

 "milo dijete", ali rečenica još ne postoji, 

i tebi drago, i tišina ti. A netko sve to rukom nosi u 

pustinju.

(zurnal.info) 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Poezija, Čitaonica Žurnal, Darko Cvijetić