Liga prvaka

Malodušni kauč selektor: Kloppova knjiga, Messijeva sreća i tmurna jesen

Piše: Marko Tomaš

Čini mi se da svjedočimo još jednom segmentu amerikanizacije jednog tradicionalnog europskog sporta. Klubovi će postati franšize, neće više biti vezani uz lokalnu zajednicu već će gledati isključivo financijski interes

Ove jeseni svjedočimo jednoj pomalo čudnoj ovisnosti velikog kluba. Imali smo prigodu vidjeti, naime, koliko je Liverpool ovisan o svom prvom vrataru, Alissonu Beckeru. Momčad čijoj smo se napadačkoj igri divili, ispostavilo se, ovisna je o vrataru. Van Dijk je ozlijeđen u utakmici s Evertonom i to će zasigurno biti veliki problem za Redse u nastupajućim mjesecima. No, dok je Nizozemac upravljao obranom, a na vratima je, umjesto ozlijeđenog Beckera stajao Adrian, Liverpool se mučio, gubio utakmice ili nekako dolazio do jednog boda. Otkad je Van Dijk ozlijeđen a Becker se vratio među vratnice Liverpool se muči ali nekako pobjeđuje. Bilo je neobično gledati nesigurnog Van Dijka, ove je sezone napravio više pogrešaka nego u prethodne dvije ali, čini se, njegovo samopouzdanje izrazito ovisi o tome tko je među vratnicama. Ispada da je obrana Liverpoola pukla psihički zbog nepovjerenja igrača u Adriana. 

KNJIGA UMJESTO BICIKLA

Alisson unosi mirnoću u njihovu igru. Gledali smo proteklih par sezona ozbiljan broj situacija u kojima je, u kritičnim trenucima, svojim reakcijama spašavao momčad. Time je kompenzirao rijetke, ali ipak greške njegove obrane koje su mogle biti kobne. Sada, kad je Becker ponovno na vratima ne treba strahovati za rezultate Liverpoola. Izgleda kao da nešto nije u redu s njihovom igrom ali treba se sjetiti koliko su se psihički i emotivno istrošili jureći za Liverpool ukletu titulu prvaka Engleske. 

Osim toga, protivnici su se naučili braniti protiv njih i Klopp se opet nalazi u situaciji kada mora unaprijediti igru svoje momčadi i izmisliti neka nova napadačka rješenja. Za sada to radi rotirajući i mijenjajući puno igrača ne bi li mijenjao energetsko stanje momčadi koja izgleda umrtvljeno kada joj stvari ne polaze za nogom. U tim rotiranjima dobio je jednog izrazito korisnog igrača koji može odmijeniti bilo koga u napadačkoj trojci. Radi se o Joti koji je došao kao jedno od Kloppovih pojačanja zbog kojeg je mnogi navijač Liverpoola podignuo obrve i nevoljko odmahnuo glavom. Čini se da Klopp  još uvijek zna dovesti vrijednost za novac iako smo svi, moram biti osoban ovdje, očekivali Tima Wernera na Anfieldu a ne na Stamford Bridgeu. 

Zbog jedne stvari sam razumio Kloppovu odluku da dovede Jotu. Čovjek, naprosto, poznaje okružje u kojemu igra i neće mu trebati puno vremena za prilagodbu. Werner će sigurno u ovoj prvoj fazi imati oscilacije u igri a Jota se već, tako bare sada izgleda, uklopio u momčad. S obzirom da nije doveden kao zvijezda koju su svi dočekali raširenih ruku po svemu se vidi koliko mu je stalo da dokaže da je vrijedan dresa slavnog engleskog kluba kakav je Liverpool. 

Klopp je svojim navijačima opet kupio poklon čiju su vrijednost morali shvatiti. Umjesto bicikla poklonio nam je knjigu. Tek kada smo je pročitali shvatili smo da smo dobili poklon puno vrjedniji od onog kojeg smo željeli. Koliko god djelovalo da se muče, Liverpool za sada dobro gura kroz Ligu prvaka a i u prvenstvu drži priključak sa samim vrhom. To je u ovoj situaciji vjerojatno najbitnije. Očekujem uskoro da ćemo svjedočiti novim trikovima trenera za kojeg su mnogi mislili da je „one trick pony“. Ali on je učio iz vlastitih grešaka i napredovao skupa sa svojom momčadi. Ključ novih taktičkih zahvata vjerojatno će biti Thiago Alcantara i igra u sredini terena jer sada svaka momčad jako dobro zatvara bokove na čijim krilima su osvojeni Liga prvaka i prvenstvo. Raznovrsnost rješenja, ponajprije u sredini terena, bit će nova enigma za protivnike i onda opet nitko neće znati otkuda mu prijeti opasnost kada igra protiv momčadi s Anfielda. 

PONIŠTENA TRI POGOTKA

Ne znam je li pametno pisati o toj utakmici dok ne provjerim je li Alvaro Moratta još uvijek u zaleđu. Ne pamtim utakmicu u kojoj su jednom igraču poništena tri pogotka. Ne pamtim ni kada je jednoj momčadi poništeno toliko golova. I ne znam što da mislim o tome. S jedne strane divno je što imamo utakmice čiji rezultat nije odlučen sumnjivim situacijama. S druge strane, pak, to je divno isključivo ako svi suci na svim utakmicama ispravno i revnosno koriste VAR tehnologiju onako kako je Nizozemac Makkelie to radio na ovoj utakmici. Korištenje tehnologije je sve bolje ali još uvijek svjedočimo činjenici da nam tehnologija pomaže isključivo kada je ispravno koristimo. U suprotnom može izazvati još više ogorčenja nego u situaciji u kojoj grešku pravi isključivo ljudski faktor.  

Situacija koja se dogodila Moratti i Juventusu može snažno utjecati na budućnost same igre jer ona više neće trpjeti napadače starog kova, one koji uvijek vise na rubu ofsajda. Time će ponajviše biti pogođene talijanske napadačke tradicije ali i talijanski klubovi se sve više oslanjaju na sustavna rješenja u kojima akcije završavaju igrači koji dolaze iz drugog plana. 

Na stranu tri poništena pogotka Juventusa, jer teško da bi pobijedili Barcelonu u ovom izdanju. Katalonski klub je prošao burno razdoblje a činilo se da su igrači Barce na teren u Torinu izašli s novopronađenom radošću. Ponajprije se to odnosi na Lionela Messija koji kao da je htio pokazati da je za Barcu bitno da je on sretan i na terenu te da je manje važno tko sjedi u predsjedničkoj fotelji. Poručio je onima koji će doći nakon Bartomeua da im funkcija najviše ovisi o tome koliko je on sretan. Ako mene pitate, ne znam što bih mislio o tome. Igrači su oni koji jesu bitni za igru. Oni i trebaju biti ti koji odlučuju o nekim uvjetima ali ovdje mi se čini da jedan igrač umišlja da je veći od samog kluba kakav je Barcelona a već smo svjedočili kako pogubno po klub i dugoročne rezultate može biti nepoštivanje trenera od strane igrača i činjenica da sve više nogometnih zvijezda pa i zvjezdica umišlja da su veći od kluba u kojem igraju. Jer što će biti kada Messi ode i iza sebe ostavi potpuno uništenu klupsku hijerarhiju? S klubovima poput Cityija i PSG – a već možemo vidjeti kako će izgledati ta budućnost ali uništavanje klupskih organizacija tradicionalno velikih klubova kakav je Barcelona moglo bi trajati jako dugo i biti prilično velika patnja, kako za klubove tako i za nas koji beziniteresno volimo nogomet. 

JESEN JE KRIVA

Kako stvari stoje, ne bih da sam zloguki prorok, čini mi se da svjedočimo još jednom segmentu amerikanizacije jednog tradicionalnog europskog sporta. Klubovi će postati franšize, neće više biti vezani uz lokalnu zajednicu već će gledati isključivo financijski interes što će katkad dovesti i do toga da franšiza promIjeni grad u kojemu je domaćin. Budućnosti, dakako, nema ali to ne znači da je ne možemo nazrijeti s pomoću određenih parametara. A ovi koje trenutno imamo rade kontra svega što smo poznavali. Čeka nas, izgleda, još više nesigurnosti. Svijet u kojemu neće biti ničega što nam je blisko i poznato i na što se možemo osloniti. A možda je samo jesen kriva za ova malodušna prorokovanja. 

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Liga prvaka, Kauč selektor, Marko Tomaš