Nije važno za koga glasate kada će kroz razne koalicije širokog spektra, čudesnim matematičkim operacijama vlast suštinski ostati nepromijenjena. Nema više ni pozicije niti opozicije, svi su na istom kazanu

Dio javnosti u Hrvatskoj rezultate referenduma doživio je kao nacionalnu sramotu. Da se ne lažemo, skor od 33,59 procenata za Bosance i Hercegovce nemoguća je misija

Nakon “European Son” naučiš da je tolerancija izazov, “drugačije” prestaje biti opasnost, naprotiv, ima draž novog iskustva

Klub CBGB je zatvoren prije tačno sedam godina. Sefke Records vas podsjeća na neke pjesme koje su svirane na njegovoj pozornici

Uvredljivo je kada nam identitet nameću drugi. Posebno je gadljivo kada se radi o Tokiću, Alispahiću, Izetbegoviću, Ceriću, Lagumdžiji (uz pomoć Saffa), Zukorliću i sličnim za koje sam mislio da su zauvijek izgubili kredibilitet da bilo kome na kugli zemaljskoj objašnjavaju bilo šta o bilo čemu

Bili smo podstanari u kući koju su mrzili njeni vlasnici. Svaki dan su govorili da su u svom gradu, odakle su prognani tokom rata, ostavili mnogo ljepšu. Nama su iznajmili prizemlje koje su smatrali najružnijim dijelom rugobe

Postplažna depresija nastaje usljed iznevjerenih očekivanja od godišnjeg odmora, od rasprsle nade da će sve biti mnogo bolje samo zato što smo, i to na kratko, otputovali na neko drugo mjesto

Današnji blog je malo ljubavno pismo upućeno knjigama. Jer, knjiga je slatko obećanje predaha. Prije nego što je otvorim, mogu smireno odlagati užitak, znam da mi je lako dostupan. Zadovoljstvo koje krije je uvijek novo, jer nikada, niko ne može znati šta se može dogoditi u tom malom, naizgled sasvim praznom, prostoru između očiju i stranice

Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna. Ako se ta slučajnost sretnim slučajem slučajno desi, niko sretniji od autora...

Umjesto sveopšte bošnjačke, panislamističke džihad ofanzive, u vašu uređivačku politiku umiješao sam se samo ja - izvjesni Selvedin Avdić

Želio sam vam, uz što više konkretnih podataka, objasniti da Prijedor mora ostati u centru i domaće i međunarodne javnosti jer je uspio tokom 1992. godine uspostaviti čak tri koncentraciona logora što je, priznaćete, za tako mali grad vrlo solidan skor u mračnoj istoriji zločina

“Ako ti jave da sam pao...” je veliki roman, životna priča Darija Džamonje, u kojem i u kojoj, fascinira odlučnost tvorca i glavnog protagoniste da oboje do kraja dovede na svoj način, u fascinantnom veleslalomu, bez obzira na padove, lomove, bol i cijenu

Odlomak iz knjige "Moja fabrika" koja uskoro izlazi iz štampe u izdanju IK "Vrijeme" Zenica. Mislim da je priča o tri radnika prigodna za prvomajske praznike...

Ako više ne znate gdje biste, lijevo il desno, u Evropu il na Bjelašnicu, u parlament il ispred parlamenta, biste li se smijali il plakali, ne bojte se, niste sami, uđite pod šarenu šatru “Apsurdistana”

Znam i ja da je djetinjasto hodati sjedokos ulicom, raširenih ruku, s blesavim osmijehom. Ali, imam opravdanje

U ovakvoj muzici mogli bi uživati motoristi kada voze onim beskrajnim autocestama koje sam vidio u filmovima, dok od vreline sunca cvrče asfalt pod točkovima i tetovirana koža na leđima

"My True Story" je pravljen za svemirsku kapsulu, za intergalaktičku komisiju koja procjenjuje dostignuća ljudskog roda, pa je dobro da se pred njom predstavimo uredno počešljani i uštirkani

Radnici "Konjuha" planirali su zatražiti pomoć od države i odlučili pješačiti do Sarajeva, što je oduvijek snažan simbolički čin, svojevrsno hodočašće. Mislili su da će država, kada vidi takvu žrtvu, razumjeti da su njihove namjere ozbiljne i časne. Po mom skromnom mišljenju, bio je to jedan od najjačih primjera vjere u državu koju je zabilježila poslijeratna Bosna i Hercegovina

Nedavno sam gledao Django Unchained Quentina Tarantina. Nije to pravi western. Podsjeća na kaubojske filmove koje sam gledao s Hasanom na televiziji nedeljom prijepodne, taman koliko i Kill Bill liči na kung fu filmove koje sam gledao s Kenanom u “Društvenom domu”. Pišem kao ljubitelj, nipošto kao ekspert, da se razumijemo