Bilo bi sasvim pogrešno napisati da smo izgubili bosanskohercegovačkog umjetnika. Ne, Mario Brancaglioni bio je svjetski umjetnik!

Nevolja kod svake iluzije je to što ona prije ili kasnije mora biti raspršena, sve dok u njoj ne ostane da prebiva samo njen onemoćali tvorac. Tako će okončati i Dodikland

Mi smo genetski jači, bolji, ljepši i pametniji. Sjetite se koliko je Muslimana bilo među deset najboljih đaka, studenata, vojnika. Malo

Fabriku posmatrač doživljava kao šiljast, taman horizont, kao nesnosnu buku, vrevu, kolone radnika... Gotovo nikada kao pojedinačne sudbine.

Nije vrijeme za eskapizam ma koliko stvarnost bila depresivna. Naprotiv, krajnje je vrijeme da se suočimo s njom. Za taj poduhvat nema boljeg soundtracka od albuma “Fun House”

Kada bogati pljačkaju siromašne, to je biznis a kada sirotinja uzvrati, onda je to nasilje

Dosadašnji napadi na LGBT osobe u Bosni i Hercegovini, na svu sreću, završavali su se na uvredama i lakšim povredama. Nikoga ne bi smjeli iznenaditi incidenti mnogo većih razmjera s mnogo tragičnijim posljedicama jer je teren dobro pripremljen

Bilo bi sasvim neozbiljno malu knjižnicu optužiti za podstrek na ubistvo i pomirenje sa samoubistvom. Skromna je, ima tek dvadesetak naslova. Čitava može stati u jedan ranac i pročitati se za jedno ljeto

Nije važno za koga glasate kada će kroz razne koalicije širokog spektra, čudesnim matematičkim operacijama vlast suštinski ostati nepromijenjena. Nema više ni pozicije niti opozicije, svi su na istom kazanu

Dio javnosti u Hrvatskoj rezultate referenduma doživio je kao nacionalnu sramotu. Da se ne lažemo, skor od 33,59 procenata za Bosance i Hercegovce nemoguća je misija

Nakon “European Son” naučiš da je tolerancija izazov, “drugačije” prestaje biti opasnost, naprotiv, ima draž novog iskustva

Klub CBGB je zatvoren prije tačno sedam godina. Sefke Records vas podsjeća na neke pjesme koje su svirane na njegovoj pozornici

Uvredljivo je kada nam identitet nameću drugi. Posebno je gadljivo kada se radi o Tokiću, Alispahiću, Izetbegoviću, Ceriću, Lagumdžiji (uz pomoć Saffa), Zukorliću i sličnim za koje sam mislio da su zauvijek izgubili kredibilitet da bilo kome na kugli zemaljskoj objašnjavaju bilo šta o bilo čemu

Bili smo podstanari u kući koju su mrzili njeni vlasnici. Svaki dan su govorili da su u svom gradu, odakle su prognani tokom rata, ostavili mnogo ljepšu. Nama su iznajmili prizemlje koje su smatrali najružnijim dijelom rugobe

Postplažna depresija nastaje usljed iznevjerenih očekivanja od godišnjeg odmora, od rasprsle nade da će sve biti mnogo bolje samo zato što smo, i to na kratko, otputovali na neko drugo mjesto

Današnji blog je malo ljubavno pismo upućeno knjigama. Jer, knjiga je slatko obećanje predaha. Prije nego što je otvorim, mogu smireno odlagati užitak, znam da mi je lako dostupan. Zadovoljstvo koje krije je uvijek novo, jer nikada, niko ne može znati šta se može dogoditi u tom malom, naizgled sasvim praznom, prostoru između očiju i stranice

Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna. Ako se ta slučajnost sretnim slučajem slučajno desi, niko sretniji od autora...

Umjesto sveopšte bošnjačke, panislamističke džihad ofanzive, u vašu uređivačku politiku umiješao sam se samo ja - izvjesni Selvedin Avdić

Želio sam vam, uz što više konkretnih podataka, objasniti da Prijedor mora ostati u centru i domaće i međunarodne javnosti jer je uspio tokom 1992. godine uspostaviti čak tri koncentraciona logora što je, priznaćete, za tako mali grad vrlo solidan skor u mračnoj istoriji zločina