U Čitaonici Žurnal čitajte nove pjesme Milija Đukića iz zbirke "Sparina. Nigredo" (Amplituda, Mostar)

Posljednjih tjedana često susrećem ljude koji imaju potrebu prokomentirati ovu knjigu, prije ili nakon čitanja. Drag mi je taj interes, osobito jer osjećam kako postoji neka zajednička nit koja povezuje naša mišljenja. U nizu svih tih dojmova najsnažnije mi ipak odjekuje onaj prijatelja pisca – bili smo premladi da budemo Kiševi suvremenici, no imamo sreće biti suvremenici Semezdina Mehmedinovića.

Narodi koji su kasno postajali nacijama, pogotovo nacionalnim državama, dugo žive stanovitu dvojnost u sebi samima: ponašaju se i kao narod i kao nacija. Teško je odrediti pouzdana mjerila identifikacije u takvu slučaju, čak i tamo gdje se služimo manje ili više istim jezikom: dokle smo jedno a odakle drugo, što smo u danoj prilici više a što manje, kad i kako smo oboje u isto vrijeme.

U trećem nastavku Dossiera Divljeg detektiva Damir Šodan predstavlja prozaika, dramatičara i pjesnika Dana Fantea.

Pomogao si mi da shvatim čime pisac ne sme da se bavi kad dospe u poodmakle godine. Pod uslovom da u njih dospe.

U Čitaonici Žurnal objavljujemo kratke proze iz knjige Lidije Budimović "Glavno da si tu"

U Čitaonici Žurnal čitajte odlomak iz novog romana Nenada Stipanića "Život u topu kojeg nema" (Sandorf, Zagreb, 2025)

Iz Sarajevskih sveski prenosimo pismo koje je 1939. godine Zija Dizdarević poslao Miroslavu Krleži

Kutijica od školjki rekonstruira iščezlo vrijeme, grad/ gradove, jezik ondašnjeg Trogira, recepte i odjeću, međuljudske odnose i vrijednosti svijeta okrenuta budućnosti, pripovijedajući priču o zabranjenim ljubavima u kojoj se sreću Junak našeg doba i Gradić Peyton, mediteranska romansa i socijalistički zanos, progres i konzervativnost.

Miroslav Krleža nije bio samo pisac nego i univerzalni duh, univerzalni genije i dozvolio je da mu se u kasnijim djelima (Zastave pa i drama Aretej), ta univerzalnost malo previše umiješa u književnost, ali je u Gospodi Glembajevima, Hrvatskom bnogu Marsu, Povratku Filipa Latinovića ostvario nenadmašnu književnu umjenost.

Na današnji dan, 2001. godine, napustio nas je veliki bosanskohercegovački pisac Dario Džamonja. Tim povodom objavljujemo tekst koji je prije pet godina za Žurnal napisao Semezdin Mehmedinović

Sudbina Dječjeg doma i danas je nepoznata pošto nije nađeno niti jedno dijete iz te skupine koje bi moglo posvjedočiti što se dogodilo. Može se naslutiti samo ono najgore.

Objavljujemo odlomak iz knjige Even von Redecker, Sloboda ostanka (Bleibefreiheit), s njemačkoga preveo Stipe Ćurković (AGM, Zagreb, 2025.)

U Čitaonici Žurnal čitajte izvrsne pjesme Ivane Maksić...

Pojmovnik koji je pred vama sačinio sam iz velikog broja različitih intervjua i video predavanja, iz knjiga "Lov na veliku ribu", "Soba za snove", "Lynch o Lynchu", filma "David Lynch: The Art Life", mojih bilješki... Koristio sam isti metod uz pomoć kojega sam dešifrovao njegovu umjetnost - intuiciju. 

Moja posmatranja su davno završena, a u mojoj arhivi dovoljno je lica za cijeli moj život. I ono najvažnije u arhivi je slika u kojoj sam spoznala da svi mi nosimo na licu poneku crtu nekog dugog, koji nam je u određenom, makar kratkom trenutku nešto značio. Svi postojimo tako što nosimo dijelove onih koji su nas dotakli.

I svi liježu ranije večeras. Sutra treba ponovo obnoviti svijet, i ponovo, po ko zna koji put, upitati se šta jesti i od čega živjeti.

I onda, ako smo sretni, ide „treća životna dob“. U kojoj smo, ako imamo sreće, relativno zdravi i bistri. I tad, nećete vjerovati, baš tad imamo jedinu mogućnost da živimo vlastiti film. „Meni nije važno imam li vode, plina, i koliko je hrane u frižideru“, govori slučana prolaznica, penzionerka, koju je zaustavila novinarska ekipa, da je pita kako preživljava. „Meni je važno da imam kablovsku televiziju i puno kanala koje ću da gledam. Znači, djeca mi plate struju, ja platim kablovsku. I meni dobro.“ I bila sam tužna kad sam to čula

Pijanistica Marija Bajo za Žurnal piše o svojoj multimedijalnoj monodrami o kulturi sjećanja na rat u Bosni i Hercegovini.