Ako izostane promena načina funkcionisanja globalnog kapitalizma, neevropskim izbeglicama će se uskoro pridružiti reke ljudi iz Grčke i drugih zemalja unutar Unije. Kada sam bio mlad, takve pokušaje regulacije smo nazivali komunizmom

Rođen je 19. januara 1948. godine u Banjoj Luci. Radio je kao mornar, ribar, konobar, poštar, radiospiker, novinar…

Ako pretpostavimo da je količina rada neophodnog za funkcionisanje društva manje-više konstantna, kako je moguće da smo produktivniji i imamo više radnika, a ipak provodimo više sati na poslu? Mora da je u pitanju nešto drugo

Pričaj Lilit je kao krajnji proizvod vrlo kvalitetna pjesnička knjiga – vjerojatno jedna od zanimljivijih koje smo proteklih godina mogli čitati na našem jeziku

Ne možeš piti. Ne možeš hodati. Ne možeš disati. Ne možeš spavati. Cvrčci su udruženi u manijakalni jazz orkestar koji od zore improvizira jednu jedinu frazu na osnovu sunčevih notnih zapisa

Odlaskom Dade Matijevića više nemamo pravo biti djeca. Ono što nas osobno pogodi kod smrti heroja našeg djetinjstva jeste vjerojatno svijest o tome da se red pomjera. Kad ode kapetan našeg djetinjstva znamo da je konačno gotovo

Podsjećamo na već kultni odlomak iz knjige "Nacionalizam ili demokracija"profesora Milana Kangrge (1923 - 2008). Budite slobodni da čitajući tekst razmišljate o ponašanju vlastite nacije

Jebeš toleranciju. Tolerancija podrazumijeva tek snošljivost. Razumijevanje je ono što će nas promijeniti, a samim tim promijeniti i okruženje u kojem živimo

Grčki ministar finansija Yanis Varoufakis napisao je knjigu „Ovaj svet može da bude bolji – Moji razgovori s ćerkom o ekonomiji“ u kojoj je na jednostavan i precizan način objasnio suštinu nejednakosti u svijetu

Naši su gradovi postali gradovi za najam, a mi smo postali ljudi za najam. Nešto se, ipak, mora raditi i od nečega se mora živjeti

On nikome ne može pomoći, sve što taj radi jeste to da pokušava učiniti da se svi ljudi osjećaju usrano poput njega

Pamti li itko da su ljudi živjeli od rada tvornica koje su danas ostale sablasno prazne, privatizirane, raspljačkane, poslane u stečaj, uništene? Znači li to još išta ikome?

Ugleda sebe kao čovjeka koji se vozi cestom prema Panami, preko te iste Costa Rice kojoj je upravo pjesmu pjevao, mada nikada u bjegove i izlaze nije vjerovao

Kada ujutro kročiš na ulicu upadneš u mašinu koju čini deset milijuna ljudi koji se sumanuto mimoilaze u predivnoj prljavštini tog velikog grada čiji je svaki djelić povijest koju svi znamo i o kojoj smo sanjali

Objavljujemo razgovor koji je 1980. godine sa Milanom Kunderom vodio Philip Roth. Ovaj tekst se nalazi u knjizi eseja i razgovora "Čitajući sebe i druge" koje je objavila izdavačka kuća Buybook

U posljednjem nastavku evropskog dnevnika Marko posjećuje muzej namještaja, čita pjesme u samostanu i zaključuje da čovjek ne može istinski napustiti neko mjesto niti mu se stvarno vratiti

U osmom nastavku dnevnika iz Evropske unije Marko uočava da je previše sentimentalan, sjeća se beskućništva u Trstu i provodi večer u mafijaškoj vili

U sedmom nastavku dnevnika iz Evropske unije Marko Tomaš piše o tržnim centrima, muzejima, drveću, cvijeću i nestajanju u gomili

U petom nastavku dnevnika iz Evropske unije Marko je pronašao imaginarnu prijateljicu, odveo je u muzej i slastičarnicu, upao s njom u policijsku istragu i na kraju je ispratio na voz