Kada govorimo o umjetnosti, govorimo o pomjeranju granica. Kada pristanemo na granice, odustajemo od slobode. A kad odustanemo od slobode… Nismo je ni zaslužili

Tamo negdje, u lavirintu šaltera, čekaonica i ordinacija, iza nekih vrata, pokriven zavjesom od uputnica čeka moj fizikalni terapeut. Nakon očajničke potrage nisam ga uspio pronaći

Siguran sam da se i danas u redakcijama mogu pronaći dobri reporteri. Također sam siguran da su danas još manje cijenjeni nego prije četvrt vijeka. Bilo bi lijepo kada bi se takav odnos malo promijenio

Opet umišljaš? Jedva, kao što vidiš. U prošlom tekstu skupio sam sedam, a u ovom samo pet

Prije dvije godine, povodom nasilja u Kriterionu, napisao sam tekst u kojem sam proglasio slobodan lov na "drugačije". Danas sam ga pročitao i shvatio da u njemu nema niti jednog navoda koji se ne može primjeniti i danas. Uvjerite se i sami

Jedini spas za nesretnike koji ne pripadaju zlatnoj mladeži jeste da postanu nezavisni od nezavisne Bosne i Hercegovine

Umišljaš Avdiću? Pomalo i to u slobodno vrijeme

Ovdje je novogodišnja bajka nemoguća. Svaka, ne samo takva, bajka je nemoguća, naši pripovjedači ne koriste metafore, oni otvoreno lažu, ovdje lovac ubije vuka da bi sam pojeo Crvenkapicu

Kroz razgovore, dopisnice i linkove predstavljamo vam album "Savršen metak", produkt bezuslovne saradnje pjesnika Mehmeda Begića i muzičara Nedima Zlatara i Lea Šarića

Kako je snimljen album "Ravno do dna", šta se dešavalo na koncertima u Kulušiću i kako su Glavan i Luković doživjeli ploču

Muzeji nisu poželjni tamo gdje je vrijeme obezvrijeđeno, gdje ne postoji budućnost. Zašto bi se naše vlasti brinule o prošlosti Bosne i Hercegovine, kada ih ne zanimaju njena sadašnjost niti budućnost? Zašto im treba podsjećanje šta smo bili i saznanje u šta smo se pretvorili?

Bila bi velika nepravda da je Dženat Dreković odlučio da bude nešto drugo. Nepravda prema nama prije svega, a on bi se već snašao

Branimir Štulić danas slavi 62. rođendan. Prije šest godina izabrali smo najzanimljivije izjave iz njegovih intervjua i napravili ovaj tekst. Zanimljiv je i danas

Nije me iznenadilo to što ministar Rešidat ne ljubi književnost, ali me jeste šokiralo što je javno priznao. Jer, ljudi koji ne čitaju knjige rijetko to javno priznaju

Šteta je da ne upoznate Mešu Begića. Najlakše ga je upoznati onako kako sam ja uradio - pročitati njegovu zbirku pjesama “Sitni sati u Managvi”

Ovih 20 godina, u kojima je vrijeme nasilno zaustavljeno, kao da živimo u kući Velikog brata. Znate već šta se dešava u tim kućama, u njih zatvore ljude i zabavljaju ih s kojekakvim igricama i iskušenjima

Svako malo navratim do njega, da vidim šta radi, “ko mu ima”, kako je zdravlje, trebal šta... Uglavnom je dobro, onako starački, često prelistava stare fotografije, prepričava anegdote iz mladosti, u kućnom ogrtaču i papučama

Nevolja kod svake iluzije je to što ona prije ili kasnije mora biti raspršena, sve dok u njoj ne ostane da prebiva samo njen onemoćali tvorac. Tako će okončati i Dodikland

Fabriku posmatrač doživljava kao šiljast, taman horizont, kao nesnosnu buku, vrevu, kolone radnika... Gotovo nikada kao pojedinačne sudbine.