Roky je živio u jako mnogo svjetova, niste ga mogli slijediti. Živio je intenzivno i ne uvijek na ovoj planeti

Želi savršeni snimak dolaska smrti, želi zabilježiti prelazak, isticanje života, strašnu misteriju. U memoriju telefona, tamo gdje su viber, emotikoni, instagram, želi zarobiti veliku Zvijer. Biće to senzacija, update života

Ima li išta dostojanstvenije nego biti kreten u društvu u kojem je Milorad Dodik Predsjedavajući Predsjedništva? Kada Dodik za nekoga kaže da je kreten to je siguran znak da se radi o visokomoralnoj osobi

Kada sam bio dječak, vjerovao sam da željezarski radnici nisu sposobni za zlo. Nisam bio pod utjecajem socijalističke propagande, u tom dobu nisam je ni razumio. Utjecaji su bili mnogo bliži.

Za naš trud nagrađeni smo kućerinama na Poljinama, vilama na Dedinju, hacijendama kod Mostara i iznad Visokog, jahtama, kompleksima apartmana na Bjelašnici i crnogorskom primorju... Otkupili smo fabrike, odmarališta, hotele, porodično upravljamo energetskim sektorom, telekomunikacijama, zdravstvenim sistemom

Domovina je snažna majka, lijepa djevojka, nedužna djevica, mudra starica, ona je prkosna, slobodna i ponosna, ona je ljubav s kosom zlatnoga žita i maše mašinovođi a lokomotiva vrisne. Patriote se obavezno raznježe na ova poređenja, stave ruku na srce i čeznutljivo gledaju u daljinu

Autobusne bilješke o kiši, izbjeglicama, turistima, mraku, brodovima i lijepim ženama

Uvijek iste bolesne ambicije, ista žudnja za moći, iste prijetnje, iste laži, sve je isto i sve ostane isto, ostanemo na vrhu istog starog vašarskog točka, ni tamo ni ovamo, ni gore ni dole, sve oko nas škripi i sve se raspada, muka nam je i bojimo se

Bilješke o saobraćajnim nesrećama, Pessoi, noćnim farovima i kućama u mraku. Uz odgovarajući soundtrack

Kada sam ga prvi put vidio bio je početak marta, kupovao je cvijeće. Lijep, kao i uvijek. Hladan vjetar širio mu je mantil, tanak kao košulja. Skupljao ga je oko tijela. Dok sam prešao ulicu on je već nestao

O autobusima, vozačima, ribarima, kućama, Mlinarecu, Cioranu, Zuki Džumhuru, Aleksandru Makedonskom...

Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća kolona radnika silazila je s mosta. Bulevar zimi mete oštar vjetar, još je jači u okuci rijeke, ali oni studen nisu osjećali. U debeloj koloni gazili su kroz smog i riječnu maglu preko puste ledine

Nikoga nije potresla činjenica da smo obezbijedili džeparac čovjeku koji je iz hira ubio dva fratra na pragu njihovog samostana, poklonili stipendiju hladnokrvnom ubici zarobljenika, dali hiljade maraka mučiteljima civila u Bugojnu i Mostaru, nagradili ubice iz Trusine, Konjica… Kako?

Sve su obesmislili, isprljali i osramotili. Nakon okončanja pljačke grada (koju su oni nazvali tranzicijom & privatizacijom) konačno su se obrušili na samu riječ. Sada su smislili način da svim drugima naplate njeno korištenje a oni će nastaviti da je zloupotrebljavaju i još da dodatno zarade

Čak i takvi kakvi jesu, svakoga prezira vrijedni, naši narodni poslanici i poslanice nisu najopasniji dio ovoga društva. Nisu to ni nacionalisti, taman posla, nisu nit četnici, ustaše a ni mudžahedini, nisu ni kriminalci, ni ratni zločinci, dementni generali nit psihopatski heroji

Garantirano ljudsko pravo svakoga Bosanca i Hercegovca trebalo bi biti da se dovoljno iskače. I to u miru i rahatluku a ne da ga podjebavaju kojekakvi humoristi i šovinisti

Kad govori o patriotizmu, domoljub ne misli na prirodu i živa bića, srce mu ponosno bije samo pri pomisli na državni aparat. Oduševljava ga činjenica da je taj aparat, kao što dobro znamo, najobičnija zajebancija, šklopocija koja škripi na sve strane

Bosna i Hercegovina je temeljno podijeljeno društvo. Podjele su počinjene, ne hladno matematički, logično ili trezveno, nego strastveno, sa bolesnom mržnjom, bez mogućnosti skorog spajanja

Takav mrak se u Bosni i Hercegovini najčešće pojavljuje kada se rješavaju nacionalna pitanja, kada ljudi pomisle da će nestanak neke druge nacije, rase ili vrste učiniti da život ostalih, u svim svojim vidovima, postane bolji