Oni jednostavno vole ovaj turnir. Znaju kako ga igrati i puno je velikih nogometnih priča vezanih upravo uz njihove nastupe na europskom prvenstvu. Najveća je sigurno onaj čuveni jedanaesterac hladnokrvnog Antonina Panenke. Ali ni četiri gola u četiri utakmice Patricka Schicka nije priča koja je došla do svog kraja.
Mnogi od nas su prizivali nešto nalik onoj čuvenoj utakmici s Eura 2004. godine. Ali ni Češka niti Nizozemska nisu onako jake momčadi kako su to bile u Portugalu. Dobro, možda još uvijek nismo svjesni koliko je zapravo jaka Češka, oni su često postajali veliki upravo na turnirima na koje su došli kao nepoznanica. Možda je to i ovaj turnir kada ćemo shvatiti koliko je dobar, recimo, Souček iako smo ga gledali u West Hamu. Bez obzira na to nikada do sada nisam primijetio koliko me podsjeća na Srećka Kataneca tog velikog, sjajnog, upornog igrača bez kakvog nema velikih momčadi.
A od početka Eura činilo mi se da ovoj Nizozemskoj nedostaje onaj faktor X koji bi ih učinio istinskim favoritom prvenstva. Ne može Memphis Depay biti glavni napadački oslonac istinski velike, pobjedničke momčadi. A svo vrijeme su jednog takvog imali na klupi. Na njihovu žalost to je odavno penzionirani Ruud Van Nistelrooy, cinični finišer kakvog je Nizozemska imala u svim velikim generacijama a kakav je neophodan i ovoj. Mogle su se, doduše, stvari razviti i u drugom smjeru ali Nizozemcima se nije otvorilo. Onda se dogodio crveni karton De Ligta i Česi su krenuli po ono što im je pruženo u tom trenutku. Nizozemci su djelovali istinski šokirano nakon utakmice, kako oni na terenu tako i oni na tribinama jer su bolno prizemljeni što očito nikako nisu očekivali. To je i mali znak arogancije, kao da su zaboravili što Češka može na europskim prvenstvima a toga smo rijetko bili svjesni dok nam nisu pokazali ranije postignutim uspjesima i trenucima koji su ušli u povijest ovog natjecanja.
Češka ide na Dansku i to će biti velika prigoda i za jedne i za druge da ugrabe trenutak slave kakvom se prije prvenstva ni jedni ni drugi nisu nadali. U jedno sam siguran - bit će to sjajna utakmica. Od onih na koje nismo računali a kakve u pravilu ostanu upamćene kao trenuci istinske radosti igre.
Pitanje koje mi se nametalo u svezi Belgije jeste to može li ta momčad biti cinična kada je to potrebno, igrati koliko im treba, ne trošiti sve kapacitete u jednoj utakmici koja je tek jedna stuba na putu ka pobjedničkom postolju. To je posebno bitno kada na drugoj strani stoji jedna od takvih momčadi, onih koje ne igraju dobro ali uporno guraju ka cilju. Belgija se odlučila za takvu utakmicu, onu koju će riješiti na raznovrsnost i kvalitetu, jednim bljeskom nečijeg talenta i onda zatvoriti prilaze golu i čekati protivničku grešku. Na žalost po njih za protivnike su imali Portugal koji je u periodima nemoći krenuo raditi ono što oduvijek radi a to je da utakmicu gurne na rub masovne tučnjave. Belgija je zbog toga ostala bez De Bruynea, a kasnije i Edena Hazarda. Portugal je nakon toga uradio sve u svojoj moći ne bi li došao u egal, stvorili su u toj ludnici i nekoliko izrazitih prigoda ali to ovaj put nije bilo dovoljno za poravnanje. Belgija je ostvarila jednu od onih pobjeda kojom je pokazala da je konačno spremna na sve kako bi otišla do kraja natjecanja. Možda je ovaj Euro konačno onaj turnir koji će najboljoj belgijskoj generaciji donijeti zadovoljštinu i trofej koji već godinama svi očekujemo od jedne takve ekipe. A sada ih čeka raspjevana i razigrana Italija i Mancini koji je, valjda, protiv Austrije osvijestio da će katkad morati odustati od prvotnog plana kako bi ostvario pobjedu. Trebala bi to biti sjajna utakmica između jedne sazrele Belgije i neke nove Italije koja tek gleda u budućnost kakvu za sebe mašta ova generacija belgijskih nogometaša.
Bez priča ne postojimo kao vrsta. A bez obzira na čudne uvjete u kojima se igra ovo prvenstvo pred nama su neke priče koje će ostati za povijest. Možda je to još jedna Češka ili Danska bajka. Možda radost Italije ili konačna potvrda belgijskog nogometnog puta. Još je sunčanih dana pred nama i još puno igre i radosti koju ona budi.
(zurnal.info)