PSG još uvijek uči kako se postaje veliki. Nakon prilično sumanute utakmice, koja je djelovala kao da je igraju dvije na brzinu skupljene all star momčadi, jedna bi stvar ljudima u PSG – u trebala postati jasna. Da bi pobjeđivao i prolazio istinske velikane klub mora biti veći od pojedinaca koji ga predstavljaju na terenu. Real to jeste i zbog toga je pobijedio i utakmicu na Parku prinčeva.
Liverpool je igrao utakmicu u kojoj se trudio ne trošiti previše. Porto je igrao utakmicu za čast. Nula prema nula na Anfieldu za Redse je bio dobro odrađen posao, a za Porto ublažavanje gorkog okusa zbog poraza koji bi manje stabilnu momčad mogao traumatizirati.
Basel se, kao i Porto, pokazao stabilnom ekipom. Uspjeli su postati jedan od rijetkih klubova ove sezone koji je uzeo mjeru momčadi Pepa Guardiole. Nisu došli u Manchester uplašeni. Dapače, došli su igrati nogomet protiv momčadi protiv koje ti se takve namjere mogu obiti o glavu. Njihova hrabrost je na koncu nagrađena.
OPET JUVE
Postoje u nogometu scenariji koje mogu ispisati samo talijanske momčadi.
Sve je djelovalo lijepo za Tottenham. Na domaći teren donijeli su i više nego pristojan rezultat. Uzvratnu utakmicu su otvorili tako da su ponovno sivma pokazali zašto su jedna od najuzbudljivijih momčadi u Europi. Ono što je posebno imresioniralo je način na koji su kontrolirali utakmicu. Pogotovu u trenucima kada je Juventus imao posjed lopte. Spursi su i tada usmjeravali igru tamo gdje to njima odgovara i bez ikakvih problema kontrolirali događanja na terenu. Još su i poveli i sve je mirisalo na njihov veliki trijumf. Bio bi to njihov istinski iskorak na veliku scenu. Izbaciti Juventus u knock out fazi nekog natjecanja je svakako jedan od najvećih mogućih pothvata za momčad za koju svi još uvijek smatramo da je u razvoju ali i za one klubove koji su u povijesti znali ići do kraja.
Juventus je pokušavao parirati Tottenhamu svojom klasičnom formacijom 3 – 4- 3 ali stvari nisu dobro funkcionirale. Činilo se da sve vodi trijumfu mlađe, snažnije i brže momčadi. Kao da je londonska momčad govorila iskusnjarama iz Torina: sklonite se, dolazi nova generacija.
A onda dolazi šezdeseta minuta utakmice. Allegri mijenja formaciju. Poduplava i jača bokove ulaskom Assamoaha i Lichtsteinera. I to rezultira, zapravo, ulaskom i konačnim pojavljivanjem Paula Dybale na Wembleyiju. Argentinac je do tada bio praktički nevidljiv. Odjednom je Tottenham imao ozbiljan problem. I dok su se Spursi na terenu i Pochetino pitali otkud sad ovaj, Juventus je već okrenuo rezultat. I jednako kao što se Juve iznenadio kad Tottenham nije kapitulirao nakon što je primio dva gola u Torinu tako su se ovaj put Spursi naučili jednu bitnu lekciju. Nije gotovo kad je gotovo nego kad Juventus kaže da je gotovo. Spursi trebaju još rasti i učiti kako bi se do kraja uključili u bitku za trofeje. Lijepo ih je gledati ali kontrolu moraju konkretizirati. Veliki klubovi s iskusnim momčadima neće nikada dozvoliti da ih slomije jedan gol zaostatka. Karakter imaju, pokazali su ga u Torinu ali za postati šampion trebaju nešto više.
Jeste li spremni ikada otpisati Juventus? Ja nisam. Oni ove sezone ne djeluju moćno i razigrano kao prethodnih godina ali uvijek imaju dovoljno unutarnjih rezervi i iskustva da situaciju okrenu sebi u korist. I, što je najbitnije, njihov mentalitet ne priznaje ikomu da je bolji od njih. Tamo su gdje smo ih svi navikli vidjeti. U četvrtini finala Lige prvaka.
(zurnal.info)