KRATKI REZ
Francuske su se muke nastavile. Odigrali su Francuzi najbolju svoju predstavu na Euru. Ali protiv sebe su imali najozbiljnijieg protivnika u skupini i nije im uspjelo postići pogodak. Deschamps je malo presložio momčad i dao je prigodu nekolicini igrača koji su do sada utakmice većim dijelom promatrali s klupe. Jedan od njih je bio i Johan Cabaye za kojeg sam i ja, kao i neki drugi kolege, smatrao da bi možda mogao biti čovjek koji bi dao stabilnost francuskom srednjem redu. I možda je to Cabaye pokazao u ovoj utakmici, ali francuskoj je jako nedostajao Payet koji protiv Švicarske nije dobio dovoljnu minutažu da i ovaj put riješi utakmicu u korist svoje momčadi. Švicarci pak i dalje ostaju jedno od najvećih razočaranja Eura. Dobro su se branili, ali još jednom su pokazali nekonkretnost u fazi napada. Bilo kako bilo, uspjeli su se domoći drugog mjesta što je i bio njihov predviđeni domet.
PRIČA DANA: ALBANIJA
U utakmici koja je djelovala kao borba za opstanak u nekoj prosječnog europskoj ligi, Albanci su ispisali povijest. Ostvarili su prvu pobjedu, postigli prvi zgoditak na velikom natjecanju i izbacili Rumunje s turnira. To bi mogao biti sasvim dovoljan opis svega što se događalo na terenu unatoč nekolicini prigoda koje su stvorile obje momčadi izrazito limitirane kvalitetom. Ali talijanski stručnjak na klupi Albanije, Gianni De Biasi nešto je taktički urednije i pametnije složio svoju momčad za ovu utakmicu nego što je to uspjelo legendarnom Iordanescuu i to je bio jezičak na vagi u ovoj utakmici.
Armando Sadiku bio je razlog tomu što se mnogi Albanac proteklih dana hvatao za glavu. Pisao sam da taj dečko nikako ne zaslužuje broj 10 na leđima i pogotovo to slavno ime ispred svog prezimena. Ne znam da je ijedan napadač na Euru zapucao toliko prigoda koliko albanska desetka. Na koncu je ipak uspio. Kad je bilo najvažnije. Pružio je komadić raja svojim navijačima i upisao se u povijest. Time je svoju momčad ostavio u igri za naredni krug, ali za takvo što moraju čekati rasplet u ostalim skupinama.
NA MARGINI
Prve dvije utakmice u skupinama rekle su nam sve o većini momčadi. Još uvijek nisam siguran kako bih ocijenio ovaj format Eura.
Kvaliteta jeste razuđenija, ali manje je prostora za opuštanje. Nogomet je napredovao, pogotovu taktički, jer sve pa i one najslabije momčadi naučile su se čvrsto i organizirano braniti. Za napadačke opcije momčadi trebaju ipak nešto više kvaliteta u nogama nogometaša.
Bilo kako bilo, lijepo je da je pružena prigoda nekim potpunim autasjderima da se domognu velikog natjecanja. To je neprocjenivo iskustvo i vjerojanto će utjecati na povećanje kvalitete nogometa u europskim nogomentim provincijama, jer uspjeh uvijek ima pozitivne posljedice, veći broj klinaca želi sudjelovati u tome, širi se baza, automatski se mora ualgati u infrastrukturu i posljedično stvari napreduju.
Ipak, kako sam već pisao, Europu više nitko ne shvata ozbiljno. To pokazuje huliganizam na stadionima i ulicama Francuske. Sustav se ne zna nositi s problemima. A narod traži ispušni ventil. Još je puno vremena i utakmica do kraja Eura i možemo se samo nadati da sve neće kulminirati nekom ozbiljnom katastrofom.
Kroz par utakmica isprofilirali su se i favoriti natjecanja.
Ukoliko se uspiju psihički oporaviti, ukoliko uspiju periode sjajne igre produljiti na cijelu utakmicu, hrvatski nogometaši su po meni najveći favoriti Eura. Uz bok njima su Španjolci i sraz ovih momčadi u posljednjem kolu u skupini na neki je način i prvi sudar izrazitih favorita na ovom natjecanju. Obje ekipe dosta ovise o glavnim veznim igračima. Modrića sigurno neće biti u utakmici protiv Španjolske, a Del Bosque će moguće odmarati Iniestu. Tako ćemo vidjeti za što su sposobne ove momčadi bez metronoma koji određuje ritam njihove igre. Po meni je vrijeme da Čačić isproba napadačku opciju s Kramarićem, ritam prepusti Rakitiću i Brozoviću i provjeri u kakvom je stanju Kovačić na poziciji desetke. Ne bi možda loše bilo da poziciju zadnjeg veznog prepusti nekom krvožednijem poput Tina Jedvaja jer ovo će biti utakmica kada će leđa veznom redu morati čuvati netko tko teži jednostavnim rješenjima u fazi obrane. Španjolci će uvijek igrati isto bez obzira na kadar na terenu.
Treći izraziti favorit je Njemačka. Ne izgledaju uvjerljivo kao ranije, ali to u njihovom slučaju ne znači ništa. Teško je nadomjestiti dugogodišnjeg vođu Lahma, teško je pronaći takvog desnog beka. S potpuno oporavljenim Schweinsteigerom srce njihove igre zakucat će malo snažnijim ritmom i vidjet ćemo nešto moćniji Elf. Sigurno su formu tempirali tako da se dižu kako turnir odmiče.
Talijani su se vratili iz ponora. Povratili su vjeru u svoj nogomet. A kad se oni napune sampouzdanjem malo je momčadi koje ih mogu slomiti. Conteova sreća je što uopće ne mora brinuti o obrani što mu daje vremena i prostora da se posveti isključivo razvoju napadačkih opcija.
Krug favorita zatvaraju Francuska i Engleska. Hodgson je valjda shvatio da Jamie Vardy mora biti unutra, da Sterling može biti tek dobra zamjena. Time će se Englezi staviti u poziciju da ih drugi moraju ganjati. Jer protiv koga god da igraju oni moraju igrati na gol više. Imaju takvu momčad i takav nogometni mentalitet. Imaju šansu kao nikada do sada da izgrade novi identitet koji će im biti zalog za budućnost. Ako se domognu polufinala Engleska će ponovno postati velesila, a to je pozicija koju su izgubili u posljednjih dvadesetak godina.
Francuzi su domaćini Eura i samim tim favoriti. Imaju i sjajnu momčad. Nakon dugo godina imaju u Payetu igrača koji ih može skupiti da svi rade za isti cilj. Očiti teret im je veliki broj mladih zvijezda željnih dokazivanja i zbog toga sklonih sebičnim rješenjima. Cabaye je zbog toga moguće rješenje njihovih problema. Samo još da im proradi neka od špica i nametne se kao nezamjenjiva devetka. Obrana im je nekoodirnirana i zato moraju sve karte baciti na napad.
(zurnal.info)