DIVLJA IGRA: Tužno je bilo vidjeti Vahu na klupi

VAHA

Nekako smo skrajnuli činjenicu da Bosna i Hercegovina ima čak dva izbornika koji sudjeluju na Mundijalu u Brazilu. Vahid Halilhodžić je iz drugog pokušaja uspio doći na Svjetsko prvenstvo. Svi znamo kako je završilo prvi put, ada je smijenjen ni tri mjeseca prije početka Mundijala u Južnoj Africi. Ovaj put je uspio ostati na kormilu selekcije Alžira, iako je i ovaj put bilo govora o tome da bi mogao biti smijenjen prije nego dospije do Brazila.

Belgijanci jesu bili favoriti, mnogi smatraju da bi mogli otići jako daleko. I uspjeli su  pobjediti Alžir. Uvjerljivom, ali pomalo taktički divljom igrom. Ali i zahvaljujući činjenici da momčadi s Magreba i Sjeverne Afrike uopće, imaju čudan mentalitet. Uvijek im se dogodi sličan scenarij. Uspijevaju biti disciplinirani i rastrčani do posljednjeg kvartala utakmice i onda se raspadnu. Tako je bilo i ovaj put. Tužno je bilo vidjeti Vahida Halilhodžića kako i nakon utakmice sjedi na klupi i gleda u prazno pitajući se što se dogodilo njegovoj ekipi.

OCHOA I RAFA

Meksiko nije bio ni nalik onoj ekipi koju je naša momčad razbila prije par tjedana. Jedine odlike koje su prenijeli i u utakmicu s Brazilom su agresivnost i hrabrost. No, sada su djelovali taktički puno suvislije čak i od Brazila koji pomalo izaziva gađenje. Pogotovo kad se čovjek sjeća Socratesa, Zica, Falcaa, Romarija, Carrece, Bebeta, Ronalda, Kake, Ronaldinha itd. No, i takav Brazil je stvorio nekolicinu izrazitih prigoda, onih tzv. mrtvih.

Govorilo se, prije Mundijala, da je vratarska pozicija najveća slabost meksičke momčadi. Ali protiv Brazila se dogodio Ochoa. Izvadio je iz gola Neymarov šut glavom u prvom dijelu utakmice, a do kraja je odbranio sve Brazilske prigode sjajnim postavljanjem na gol crti. Postoje i takve utakmice, one u kojima vratar naprosto poludi i djeluje kao neka gravitacijska sila na lopte koje protivnički igrači upute prema njegovom golu.

Ova utakmica usprkos rezultatu nije bila nogometno ništavilo. Katkad i vratari mogu biti zvijezde večeri. Ne smijemo zaboraviti ni starog dobrog Rafu Marqueza koji je odigrao pravi kapetanski meč, a prije nekih 17 godina sasvim je slučajno dospio u Meksičku nacionalnu momčad. Tadašnji izbornik Meksika, Bora Milutinović htio je zapravo pozvati Cesara Marqeuza, igrača meksičkog Atlasa. No, netko je u savezu zabrljao napisavši na pozivnicu ime Rafaela Marqueza. Srećom, stari mudrac Milutinović odlučio je ipak pogledati ovog ovog mladca na treninzima i legenda je rođena.

A onaj, sad već pomalo dekadentni književni kritičar, Luis Felipe Scolari, nakon ove je utakmice rekao prostu istinu: Nije dobro.

DOSADA

Malo je nedostajalo da utakmica između Rusije i Južne Koreje zauzme mjesto kao najdosadniji meč dosadašnjeg tijeka Mundijala. No, na našu sreću to se nije dogodilo. Svejedno, bilo je to nogometno mrcvarenje. Možda Vaha ako nekako uspije posložiti svoju momčad da ne potone nakon 70 – ak minuta igre ipak uspije proći grupu. To bi, doduše, bilo veliko iznenađenje, ali kako se sad čini borba za drugo mjesto u skupini vodit će se između tri prilično jalove i nekonkretne momčadi.  Prvo mjesto bi trebala zauzeti Belgija koja je u odnosu na ostale momčadi u skupini, kako se čini po prvim utakmicama, jedan sasvim drugi nogometni svijet.

(zurnal.info)