BORUSSIA - REAL
Primjer onoga o čemu sam meditirao u tekstu o prvom kolu ovosezonske lige prvaka odigrao se na Westfalen stadionu. S jedne strane je stajala suvremena supermomčad, zabavljači, američki sportski proizvod. Protivnik im je bila momčad koja se oslanja na izgradnju, mukotrpan rad i pametnu selekciju, jer, iako bogati, iako i sami u vrhu europskog nogometa, oni ne mogu samo kupovati najbolje i instantno stvoriti najbolji tim.
Tuchel je nastavio Kloppovim putom, ali nemoguće je u okolnostima u kojima radi Borussija iz sezone u sezonu biti konkurentan najbogatijima. Bosz se našao u nezahvalnoj situaciji. Trebalo je nastaviti dobro zamišljeni projekt. Ali ne može se u svakoj generaciji pronaći jednako darovite klince koji odmah mogu odgovoriti na zahtjeve vrhunskog nogometa. Nemoguće je tek tako unaprijediti taktiku kojom bi se najboljima moglo parirati i priređivati im iznenađenja iz godine u godinu.
Vidjelo se na terenu. Borussija spada među najveće klubove Europe, ali ipak nije A liga. Oni su primorani biti na rubu te razine. Klasna podjela se događa jako brzo jer prije samo par sezona Kloppova Borussija je raspamećivala Real Madrid. Bilo je dovoljno da u Madridu lupe šakom o stol i kažu da se to više neće događati. Posegnuti za nenogometnim sredstvima je lako. Puno lakše nego posvetiti godine izgradnji pobjedničkog koncepta. Jednostavno kupiš sve najbolje što se nudi. Skratiš graditeljima manevarski prostor, počneš privlačiti talentirane klince igrajući na pohlepu njihovih roditelja i njih samih. Ne moraš klince ni koristiti, ali oslabio si konkurenciju.
Martin Odegard, na primjer, mogao je do sada, da je samo izabrao Liverpool ili Borussiju umjesto Reala, postati jedan od najboljih nogometaša u Europi, ali izgubio je par sezona tavoreći u Realu. On nije dobio ništa. Real nije od njega dobio ništa osim što je oslabio rečene klubove. Recept je to kojim se u njemačkim okvirima koristi Bayern. I ne govorimo o nečemu što je ilegalno. Jednostavno veliki neće dopustiti da se B liga poigrava s njima i njihovom reputacijom. Proći će godine, ako uopće dođe do toga, da Borussija opet može razbiti Real nekim inovativnim konceptom.
Real je impresivan. Makar nije zabavno gledati takvu dominaciju niti protiv APOEL – a, još je manje zabavno vidjeti da je i Borussija nemoćna. Dobro došli u vrli novi nogometni svijet. Spektakl, vrhunski proizvod po američkom receptu. Analize igre su nepotrebne u ovom slučaju.
Naprosto, Real je za ovakvu Borussiju nedodirljiv. Smjenom Tuchela čini se da su izgubili i onaj naboj kojim su zračili sve ove godine. Stroj je zaribao. Kontinuitet je prekinut. Borussija svoje šanse treba tražiti protiv klubova koji su na njenoj ili razini ispod njene. I to je to.
PSG – BAYERN
Bayern je u tranziciji. Vidjelo se već na kraju prošle sezone da ni Bavarci ne mogu tek tako izvršiti smjenu generacije. Oni su A klasa u Europi, ali sada mogu vidjeti kako izgleda kada se netko koristi njihovim receptom slabljenja konkurencije. Mislim da lagano možemo zaboraviti i Bayern kakav smo znali, klub koji je uvijek spadao među one koji su avangarda. To će postati relikt prošlosti.
Bayern će se sigurno upustiti u igru koju su na europskoj razini započeli Manchester City i PSG, a koju mogu pratiti još Real, Barcelona i Manchester United, eventualno Chelsea.
PSG je demolirao Bayern. Tek od ove sezone PSG je postao istinski izbalansirana momčad od vratara do vrha napada. A ono što impresionira je da je glavni kotač u tom balansu stari lisac Thiago Motta. NJegova me igra protiv Bayerna posebno impresionirala. Savršeno je diktirao tempom, za takvo što je bitna pokretljivost suigrača, ali lakoća kojom je Motta slao lopte u svim pravcima je istinski bila impresivna. Sada se vidi da je oduvijek bio potcijenjen igrač. Ima momčad u kojoj njegove kvalitete dolaze od izražaja i vidi se da uživa u tome.
Bilo bi interesantno da netko sastavi kompilaciju isključivo njegovih poteza na ovoj utakmici. Dobili bismo pravu malu školu kako zadnji vezni treba igrati u svim fazama igre.
Ancelotti je smisleno postavio igru. Izostavio je Robbena i Riberyija htijući Muellerom i Jamesom dobiti više na kotroli lopte. Kontrolu i posjed je dobio, ali Bayern je igrao bez oštrice. Lewandovskom, da bi eksplodirao, trebaju inicjalne kapisle u vidu bočnih suigrača a James je igrač koji više koristi u igri niskog intenziteta i tempa. Time je Don Carlo htio staviti pod kotrolu strašni PSG – ov napad. Htio im je uskratiti loptu. I tu je pogriješio. A događa se i najboljima što Don Carlo sigurno jeste.
Moje je skromno mišljenje da bi Bayern izvukao bolji rezultat da je prepustio loptu Parižanima i igrao s Franckom Riberyijem i Arjenom Robbenom na bokovima. Vjerojatno je Bayernu i Don Carlu bilo ispod časti igrati igru malih klubova, ali ovako su se suočili sa svim problemima koje imaju tijekom ove smjene generacija. A da su stali natrag, pustili posjed PSG – u Riberyijeve i Robbenove godine ne bi došle do izražaja, trčkarali bi i ometali vezni red Parižana a ispaljivali se punim intenzitetom tek u polukotrama i kontrama.
Mislim da je to bio jedini način da ovakav Bayern dobije ovakav PSG. Ali bilo im je ispod časti dopustiti sebi takvo što. Treba i to cijeniti. Ancelotti je zbog posjeda igrao sa Javi Martinezom u zadnjem redu, htio je što više igrača jakih na lopti, onih koji mogu loptu sačuvati i usporiti tempo utakmice. Nije mu išlo na ruku ni to što je Bayern bio bez Neuera, niti to što je Alaba potpuno izvan forme, a ova mu utakmica sigurno neće pomoći u psihološkom smislu jer ga je Mbape u suradnji s Alveom potpuno pregazio. A on nije imao pomoć od Jamesa. Ribery bi ipak više vezao Alvesa, rasteretio Alabu pa bi i on mogao dati nekakav doprinos prema naprijed. No, jednostavno ništa nije išlo u korist Don Carlovih zamisli, pogotovu to što su prvi pogodak primili odmah na otvaranju utakmice.
Emery je sjajno posložio zadnji red, mudro zadržao Thiaga Mottu kao ključnu poveznicu između obrane i napada, sredio igru po bokovima i rasteretio zvijeri koje ima u napadu.
Nešto slično što je Zidane uradio s Realom. PSG zato djeluje strašno moćno. Čak i kada se sudari s velikim Bayernom. Upravo je to bio protivnik po mjeri da pokažu svoju stvarnu moć. Niti Ancelottijeva kemijanja ne mogu ništa protiv onakvog napada kojem pomažu još i sjajni Alves i Kurzawa, a leđa im čuvaju Veratti i odlični Rabiot pa još taj Thiago Motta koji je uvijek tu kada ne znaš što ćeš s loptom. Impresivno, nema što.
BRZI PREGLED
Liverpool pod hitno treba balans. Nesigurna obrana očito je uvijek na pameti igračima sredine terena i onima u napadu. To radi puno štete Liverpoolu i Kloppovim idejama. Zato i samo remi protiv Spartaka. Zato još jedna sezona u kojoj će Liverpool igrati toplo - hladno.
Sevilla je prilično lagano razmontirala Maribor. Andalužani djeluju dobro i ove sezone. Opet rade iskorak unatoč mnogim promjenama u klubu. Trenutno su ogledni primjer onima iz B lige kako to treba raditi da bi se puhalo za vratom najvećima.
Odigrao je Šahtar poštenu utakmicu, ali malo je momčadi u Europi trenutno koje mogu ozbiljnije zaprijetiti Manchester Cityiju. Sjajna momčad sa sjajnim strategom koji se odrekao vlastitih dogmi jer je skužio da do rezultata može puno brže nego da uči plaćenike tiki taku. To ga u mojim očima čini još većim trenerom makar volim fanatike Bielsinog kova koji tjeraju po svome i kada je očito da ne ide.
Pep je prošle sezone shvatio da njegove dogme neće tako lako pasti na plodno tlo u Engleskoj pa se posvetio slaganju obrane i pustio najbolje što ima da igra kako zna. Tu trebaju tek male smjernice. I tako dobijemo zastrašujući Manchester City.
Ovo je najbolji Napoli u povijesti. Maradonin je osvajao trofeje ali nije bio ovako dobar. Maradona je sve to vukao na svojim plećima. Napoli je sada impresivna momčad a Mauricio Sarri je trenutno, za mene barem, najluđi trener u Europi. Najluđi po svojim briljantnim idejama i nonšalanciji kojom neodoljivo podsjeća na El Loca Bielsu. Feyenord nije imao šanse. U ovom trenutku Napoli djeluje kao jedina B momčad koja može nanijeti neku ozbiljniju štetu velikima.
Samo neka ovako nastave. Ja ću uživati.
U kakvim uvjetima igraju turski klubovi najbolje oslikava situacija u kojoj igrač Leipzeiga traži izmjenu jer ne može podnijeti buku na stadionu. Preporučam mu da ide u teatar.
Senol Gunes ima odličnu momčad a složio ju je tako da Besiktas trenutno djeluje fenomenalno. Lijepo je vidjeti da igrači uživaju u igri. A Gunesove trupe djeluju tako. RB Leipzeig ima još puno toga za učiti.
Monaco kašljuca. Bez Mbapea, Bernarda Silve to nije to. Još na golu nije bilo ni Danijela Subašića. Svejedno nisu si smjeli dopustiti ovako lagan poraz protiv Porta koji se uspio trgnuti nakon suočavanja s Besiktasem koji ih je porazio, čini se, nimalo slučajno već zato što je najbolja momčad skupine. Na to nitko od nas nije računao.
Tri komada Harry Kanea. Čovjek je trenutno najbolji engleski igrač. A, moramo priznati, Tottenham uopće nije loš. Čak štoviše. APOEL je tu neka vrsta ukrasa. Neka uživaju dok mogu. Uskoro neće moći igrati na ovoj razini. Klubovi poput njih postat će nepoželjni.
Nemam riječi. Basel je utrpao Benfici pet komada. Benfica pri tome nije uputila niti jedan udarac u okvir gola nabrijanog domaćina. Nije pametno otpisati Benficu ali kako stvari stoje CSKA i Basel će se tući za drugo mjesto u skupini.
Prvo je rezervirano za najnoviji model stroja Josea Mourinha pod imenom Manchester United. United djeluju autoritativno. Liči na svog trenera pa na momente djeluje i arogantno i bahato. Rezultati im trenutačno daju za pravo. CSKA bi ovu lekciju trebao shvatiti doslovno tako – kao nogometnu školu.
Celtic se oporavio od knock outa koji mu je priuštio PSG. I to iznenađujuće dobro. Odavno nisam vidio škotski tim tako samouvjeren. Odavno nisam vidio Celtic da u Europi pobjeđuje bez mučenja. Sve je bilo glatko. A to znači da je Andrelechtu bilo grbavo.
Quarabag se borio pošteno, ali više od časnog poraza nisu mogli izvući. Roma je odnijela pobjedu, ali ja bih na njihovom mjestu bio zabrinut. Ovo je bila utakmica koju su trebali riješiti s puno manje stresa.
Chelsea je uspio dobiti Atletico. Utakmica je manje više bila sudar podjednakih protivnika. Chelsea je jednostavno imao više sreće. A, čini se, da će i Simeone morati početi s odsutajanjem od svojih dogmi ako ostati u vrhu europskog nogometa. Mora imati više opcija od run and gun nogometa. Pogotovu kad je na drugoj strani Antonio Conte koji lagano slaže novi moćni Chelsea.
Juventus je pobijedio neuvjerljivi Olympiacos. Moglo je to autoritativnije, ali treba ima vremena da se poslože nakon nenadane i neplanirane rekonstrukcije ovog ljeta. Bitno je bilo oporaviti se od šamara koje su primili od Barcelone.
Time su kupili vrijeme potrebno da poslože prije svega svoju, do ove sezone, briljantnu obranu.
Barca je s puno muke dobila Sporting. Tako kaže rezultat utakmice. Sporting ih je dobro ometao makar je bio prilično tup u napadačkom segmentu. Prošli su ipak bolje od Juventusa. A Barca se drži pobjedničke staze.
(zurnal.info)