To je bila potpuno suluda utakmica. Ali upravo takve i volimo. Schalke je bio spreman iskoristiti prigode koje mu se pruže a Manchester City je na teren izašao pun samopuzdanja i uvjerenosti vlastitu neranjivost. Onda je krenulo onako kako je City zamislio. Pa se počelo događati ono čemu se Schalke nadao. A mi smo uistinu mogli biti sretni poput kladioničara koji je u nekom pijanstvu ovu utakmicu odigrao tako što je predvidio dvostruki obrat.
City je pokazao moć iako se umalo nije okliznuo na vlastito samopuzdanje. Pobjeda Cityija je bila i više nego očekivana. Svi smo odavno prežalili Schalke ali, ako ništa drugo, oni su učinili najviše što mogu i pružili nam, u koprodukciji s Guardiolinom momčadi, istinski nogomenti spektakl pun gotovo holivudske dramatičnosti.
Dominacija “otupjele” Barce
Lyon je momčad koja se polako, planski vratila u vrh francuskog nogometa da bi potom i u Europi napravili iskorak i vratili se tamo gdje su bili u prošloj deceniji, među najbolje momčadi starog kontinenta.
Ne znam koliko je to pokazala ova utakmica u kojoj je Barca bila očekivano dominantna ali moramo priznati da je Lyon pokazao da bi mogao ozbiljno nauditi Barceloni. Uostalom, kad su već izvukli neodlučen rezultat doma onda je najbolje da je to skor s nulom na obje strane.
A Barca, eh Barca, u posljednje vrijeme se muči, dominiraju, to je jasno i očekivano ali ono što im nedostaje u posljednjih nekoliko utakmica jeste ona prepoznatljiva neumoljivost kojom kažnjavaju svoje suparnike i svaku njihovu makar i najmanju pogrešku. Kao da im je otupjela oštrica. Upravo tako u zadnje vrijeme djeluje i momčad Liverpoola. Nedostaje im neumoljivosti, oštrine i konkretnosti u završnici akcija.
Zadnjih par mjeseci kao da vidim isti stari Liverpool, psihološki blokiran pred samom mogućnošću uspjeha. Vrlo je vjerojatno da me taj dojam vara. Problemi Liverpoola u realizaciji uistinu dolaze iz psiholoških problema ali to je opterećenje izazvano obrambenom nesigurnošću do koje je došlo zbog niza ozljeda koje su prorijedile Kloppove obrambene opcije.
U dotadašnjem tijeku sezone forte Liverpoola bila je upravo čvrsta obrana čime je Klopp promjenio prošlosezonsku paradigmu po kojoj je Liverpool uvijek bio u stanju postići gol više od suparnika. Ove sezone više nisu tako efikasni u napadu ali zato primaju jako malo golova. To je dobro poznati Van Dijk - Becker efekt. Bili su djelići slagalice koji su nedostajali Liverpoolu za konkretan i otvoren napad na staru, drevnu žudnju zvanu titula prvaka Premier league. Bio sam uvjeren da će Liverpool tankirati kupove pa i Ligu prvaka kako bi se koncentrirao isključivo na napad na osvajanje titule u prvenstvu. Ali Klopp izgleda misli drugačije.
Liga prvaka ipak donosi poeseban prestiž, a tu je i nezaobilazni i nezanemarivi novac. Dakle, moj je zaključak da Liverpoolu nedostaje neumoljivosti i konkretnosti u završnici napada jer ih psihološki destabilizira, ne samo situacija da mogu uspjeti nego, prije svega činjenica da u obrani vlada propuh koliko god ljudi hvalili učinak Brazilca Fabinha na poziciji stopera.
Bayern je pak u fazi smjene generacija, točnije smjene dinastije. Ribery i Robben lagano odlaze u ropotarnicu povijesti i njihove pozicije zauzimaju neki novi klinci i vidi se da zbog toga cijeloj momčadi nedostaje ona tipična bayernovska samouvjerenost. Bio je to, dakle, susret dva velika kluba ali koja, u ovom trenutku, imaju očite nedostatke u momčadima. Bayern može biti sretan izvučenom nulom i činjenicom da su taktički većim dijelom utakmice neutralizirali Liverpool, ali ovakav rezultat, remi bez golova, mislm da više odgovara Liverpoolu. Samo jedan gol u gostima i Bayern će biti u ogromnim problemima.
Muke “stare dame”
Bio je to drugi veliki derbi ovog kola. U Madridu su igrale momčadi koje, prema svim pokazateljima, imaju najbolje obrambeno posložene momčadi u Europi. Utakmica je opravdala očekivanja, na terenu je vladala prava autentična nogometna tenzija a onda se u drugom dijelu drugog poluvremena utakmice dogodilo nešto čudno.
Juve je ostao paraliziran u par situacija a Atleticu je to bilo dovoljno da postigne dva gola i igrače i navijače Stare dame ostave u nekoj vrsti šoka, jer teško je reći što se zapravo dogodilo. Atletico je na Juventus djelovao poput zmije čiji te otrvo paralizira pa nemušto gledaš kako te druge zvijeri tako paraliziranog jedu dio po dio.
Mislim da su igrači i stručni stožer Juventusa još uvijek zbunjeni razvojem događaja u Madridu. Juventus se nadao kruni prvaka Europe ove sezone ali bojim se da će morati čekati narednu sezonu kako bi probali realizirati te ambicije. Makar s njima se nikada ne zna. Atleticu je teško dati tri gola ali ako netko to može siguran sam da je to Juventus.
(zurnal.info)