SPEKTAKL
Sevilla koja je pobjedom završila nastup u finalu Europske lige kao da nema baš ništa zajedničko s momčadi koju sam prošle jeseni gledao kako na Kantridi čupa bod protiv Rijeke.
Ovo je neka potpuno druga momčad. Samopouzdana, lepršava, rastrčana. Kad sam ih ja gledao djelovali su kao skupljeni s plaže. A to su, objektivno, i bili. Natjecanja su tek počela, kako nacionalna tako i europska. Veliko je majstorstvo to tempiranje forme. A Unay Emery već dvije sezone za redom pokazuje da je u toj sferi trenerskog posla doktor.
Iskreno, pomalo žalim Dnjipro. Došli su na korak od sna, ali Sevilla je ipak barem za klasu bolja momčad i to je presudilo borbenoj ukrajinskoj momčadi koja je samim plasmanom u finale Europa lige napravila senzaciju. Senzaciju su napravili, ali čudo nisu ostvarili. Odigrali su još jednu poštenu, otvorenu utakmicu i pružili su gledateljima, skupa sa Sevillom, nogometni spektakl kakav rijetko viđamo. Pet golova u jednoj finalnoj utakmici bilo kojeg natjecanja je spektakularno.
TRI POTEZA
Prštalo je na sve strane. Igralo se otvoreno. Ili kako bi doajeni kauč izborništva rekli – za gol više. Ali tri su poteza začinila tu ključalu nogometnu čorbu i od nje napravila poslasticu za prave nogometne gurmane.
Prva stvar je gol Nikole Kalinića. On igra na bljeskove a ovo je bio jedan od njih. Prvo je poslužio kao mantinela i glavom proslijedio loptu na krilo. Okrenuo se i dijagonalno ušao u šesnaesterac i pospremio u mrežu idealan ubačaj Matheusa. Odigrao je napadačku akciju kao iz nekog nogometnog doktorata.
Jose Antonio Reyes je u ovoj utakmici bio kapetan Seville. A ona asistencija za Baccin prvi gol bila je pravo nogometno majstorstvo. Jednim je potezom potpuno otvorio obranu Dnjipra, a Bacca je stvar završio na pravi način.
Trećoj majstoriji je kumovao Sevillin neiskusni vratar Rico. Postavio se očajno kod slobodnog udarca koji je Rotan izveo savršeno, čak se onom sporom loptom pomalo narugao mladom vrataru. Lopta je putovala cijelo stoljeće prema vratima Seville, ali Rico je bio toliko daleko na drugoj stativi da je ni takvu nije mogao uhvatiti. Trijumf iskustva, ali i majstorstva. Savršeno plasirana lopta i odgojna klempa za Rica.
ATKINSON
Spektaklu je doprinos dao i engleski sudac Martin Atkinson. Sudačke greške su dio igre i ja to ne bih mijenjao nikakvom tehnologijom, ali bih, da se mene pita, većinu ključnih međunarodnih utakmica dodjeljivao engleskim sucima.
Njihov odnos prema duelima i glumatanju dopušta igri da se razvije. A to je najbitnije, to omogućava momčadima da igraju u kontinuitetu. Česta prekidanja igre zbog svake sitnice su čisto nasilje. A Atkinson je pokazao takt pravilnim puštanjima prednosti nakon očitih prekršaja.
LIGA EUROPE
Nema tu glamura kao u Ligi prvaka, nema ni toliko novca, ali baš zato momčadi dopuštaju sebi više ulaženja u rizik i većina utakmica u ovom natjecanju je odlično ako ne i spektakularno. Momčadi koje igraju ovo natjecanje dobile su i motiv više budući je od ove sezone nagrada z apobednika izravno sudjelovanje u Ligi prvaka.
Tako da mi se puno više dopada način na koji se razvija ovo podcijenjeno natjecanje nego kako se razvija Liga prvaka. Ovdje finale igra i neki tamo Dnjipro. Titulu uzme, recimo, CSKA iz Moskve. Rijeka uzima bodove Sevilli. Tu je još uvijek sve moguće. A jebeš svijet u kojem nisu moguće senzacije, iznenađenja, čuda.
(zurnal.info)