Sport
KAUČ SELEKTOR: Francuska je konačno skinula kletvu nepobjedivosti Njemačke
Jedva čekam utakmicu koja će nam, nakon skoro mjesec dana, pomalo čudnog, na trenutke mučnog, turnira dati odgovor na to koja europska zemlja ima trenutno najbolju nogometnu momčad
Zanimljiv je profil igrača koje Cholo Simeone bira za Atletico Madrid. Najbolji primjer cholove selekcije je čovjek koji se u polfinalu prometnuo u MVP igrača tekućeg Eura. Griezmann nije samo ubojit golgeter. Ono što posebno impresionira jeste njegov utjecaj na kompletnu igru francuske momčadi. Također je fascinantno koliko je tjelesno dominantan ako uzmemo u obzir sezonu koju ima iza sebe u kojoj je njegov klub dogurao do finala Lige prvaka, borio se za titulu prvaka Španjolske, igrao i Kup kralja do četvrt završnice. Tome je sada dodao maksimalan broj utakmica na europskom prvenstvu ali i dalje je neumoran svih 90 minuta.
Posebno je impresivan način na koji postiže prednost u trku, naročito u kontranapadima koje povuče samostalno, u malo duljim sprintevima kada ga prate protivnički igrači. Griezmann ih pušta da trče s njim rame uz rame u prvih nekoliko koraka, trči sitnim korakom, zatim ga malo produži i kad osjeti da pratitelj gubi dah mijenja pravac i produžuje korak. U tom trenutku je već pred protivničkim kaznenim prostorom i skoro uvijek ima barem dvije različite opcije za odigrati. Sve to govori o njegovoj nogometnoj pismenosti. To su detalji koji se uče i kojima se u vrhunskim nogometnim školama pridaje velika pažnja. Svaki igrač se može dodatno usavršiti, svakom igraču ponaosob treba posvetiti pažnju i njegovoj igri dodati ono što joj nedostaje. Antoine Griezmann je gotovo dosegao svoj puni potencijal, a u Atletico je došao tek kao potencijalno sjajan golgeter. U sustavu koji je više napadački orijentiran nego onaj kojim igra njegov matični klub pokazuje se kao savršen finišer. Atletico mu je donio sve ono drugo u njegovoj igri. Obzirom na svoju konstituciju izrazito je čvrst u duelu, sjajan je dribler - protiv Njemačke je imao stopostotan skor uspješnih driblinga, uspjelo mu je pet od pet varki - odlično prati igru i ima broj ključnih pasova poput glavnih veznih igrača a broj pretrčanih kilometara je uvijek impresivan.
Mogli ste primijetiti jednu stvar koja je ključ francuskog uspjeha na ovom Euru. Nakon svake utakmice kao najbolji igrča meča izdvoji se neko drugo ime iz Francuske momčadi. Upravo to nam govori da oni jednostavno raspolažu najboljim igračkim kadrom na Euru. Vi zatvorite Payeta iskoči Giroud, zatvorite Girouda iskoči Griezmann, a uvijek morate jednim okom motriti Paula Pogbu, koji izgara u svojoj želji da se nametne kao ključni čovjek. A on je autor antologijske nogometne psine koja je prethodila drugom francuskom pogotku u polufinalnoj utakmici. Tad su se najviše razotkrile njemačke slabosti koje su Francuzi uspjeli iskoristiti. Njihova obrana je jako ranjiva kad nema Mattsa Hummelsa. A imali su nesreću da im se ozljedi i Jerome Boateng. Tako da su dobar dio polufinala igrali s trećom pa čak i četvrtom opcijom za liniju koja igra ispred Manuela Neuera.
Glavni razlog njemačkog poraza jeste upravo nedostatak Mattsa Hummelsa, drugi je izostanak Samija Khedire. Legendarni Schweinie jednostavno više nije u stanju odigrati 90 minuta na vrhunskoj razini. A Khedira je bio u odličnoj formi, na ovom turniru je bio jedan od onih igrača koje bi poželio baš svaki trener na svijetu. Bez Khedire i učinkovitost Tonija Kroosa nije na vrhuncu i sve su to stvari s kojima se Joachim Loew morao baviti i problemi koje je morao rješavati i to u jako nezgodnom trenutku, pred polufinalnu utakmicu Eura. Deschampes je imao manje problema, a i alternacije koje ima za ključna mjesta u momčadi su približno iste kvalitete. Kako rekoh, treba to podvući opet, Francuska je momčad s najboljim igračkim kadrom na prvenstvu, a uspjeli su i dobro tempirati formu i konačno su uspjeli skinuti s leđa tešku nogometnu kletvu koja kaže da Francuska jednostavno nije u stanju dobiti Njemačku u ključnim utakmicama.
Francuska je odlučila napasti Njemačku u prvom dijelu utakmice. No, uspjeli su samo nametnuti visok tempo igre kakav smo, doduše, i očekivali od dvije momčadi koje su napadački orijentirane i nemaju običaj mudrovati s obrambenim koncepcijama. Naime, bilo je jasno odmah da ne mogu njemačkoj reprezentaciji podvaliti isti recept kao Islandu, bilo je od njih blesavo da su to uopće i pomislili, ali vjerojatno je Deschampes računao na mogući faktor iznenađenja. No, jednu stvar treba uvijek imati na umu. Njemci su ti koji određuju kakvu ćemo utakmicu gledati kad god su oni na terenu. Tako je bilo i ovaj put. Ali Schweine i Can nisu mogli nadomjestiti Khediru i to je bio ključ njemačke jalovosti u prvom dijelu utakmice. Tada je upravo impresivan bio angažman Griezmana, Matuidija pa i Girouda u sredini terena. Trebalo je nekako i pomoći Sagni i Evri koji su detektirani kao najlsabije točke francuske momčadi i to su odlično radili Payet i Sissoko. No, čudi me da Loew nije više pritiskao bokove već je dopustio da dobrim dijelom lopta ide kroz sredinu. Svejedno, gledali smo dosta dobrih akcija, ali bez završne efikasnosti nije bilo eksplozije.
Njemcima je falio i Gomez, jer Mueller na ovom turniru nije onako efikasan kako smo to od njega navikli. No, Francuzi su energetski djelovali puno bolje, bilo je više zanosa, više radosti u njihovom pristupu bez obzira na Njemačku dominaciju i onda se dogodio trenutak pomračenja uma najiskusnijeg njemačkog igrača i to kad je to bilo najpogubnije po njih, na koncu prvog poluvremena.
Griezmann nije dao Neueru nikakvu šansu i Francuzi su stekli ogromnu prednost jer su Njemce gurnuli u situaciju da moraju loviti rezultat i strahovati od ubojitih francuskih kontri. A sa potpuno skrpljenom obranom igra Njemačke jeste bila dominantna ali se osjetila nesigurnost koja je za svoj rezultat imala i slabu koncentraciju u završnici pa su prigode odlazile tik uz vratnicu ili ih je sjajni Lloris zasutavljao.
Sigurna i stabilna njemačka momčad bi barem 50 posto onih šansi koje su stvorili zabila. Ali rezultati u nogometu na koncu često ovise i o psihološkim detaljima. Destabiliziranim momčadima često nedostaje snage i preciznosti u završnim udarcima jer mislima nisu sto posto u trenutku.
Njemačka je kao i obično bila najstabilnija momčad turnira, njihova igra nije oscilirala kao kod drugih momčadi. Uvijek je to isto. Oni krenu i jednostavno prelaze prepreke, ali kad su došli do najkvalitetnijeg mogućeg suparnika čak ni oni nisu mogli riješiti probleme u koje su po putu do polufinala upali. To je tako, to je nogomet. Ono što je meni kod Njemačke bilo sjajno jeste činjenica kako su kompaktno djelovali, kako nije bilo pojedinaca koji su iskakali kao što je to bio slučaj s Francuskom, ali, s druge strane, primijetio sam jednu veliku razliku u odnosu na momčad koja je osvojila Mundijal u Brazilu. Bez Phillipa Lhama to nije ni približno jednako moćna Njemačka. Lham jako nedostaje ovoj skvadri. Ali vidjeli smo na ovom turniru njegovog legitimnog nasljednika, u polufinalu se drznuo to nam i pokazati s par sjajnih pokušaja. Na narednom turniru Njemačkoj neće toliko nedostajati maleni Lham jer tada će na njegovoj poziciji vladati jednako sićušni čovjek velikog snažnog karaktera i s puno više utjecaja na igru. Kimich će popuniti tu rupu koju je iza sebe ostavio Lham, ali pitanje je tko će biti zeko iz njemačkog šešira koji će moći nadomjestiti Hummelsa ili Boatenga.
Francuzi su krenuli u turnir traljavo ali su onda nošeni publikom, i kako su pojedinci lagano ulazili u formu, počeli postajati momčad kakvu smo prije turnira očekivali – najveći favorit za osvajanje titule. Stvorili su manje šansi od Njemačke ali su to činili s više stila, bilo je tu više umjetnosti u odnosu na jasnu geometriju njemačkih napada. To govori o kvaliteti, talentu kojim raspolažu. Ali u finalu ih čeka momčad sa skoro jednako toliko talenta, ali talenta koji se podlo skriva ispod teškog, mučnog nastojanja da se ne izgubi utakmica.
Utakmica između Njemačke i Francuske je bila, kako to volimo reći, finale prije finala. Njemačka je takvu utakmicu igrala i protiv Italije. A Francuzima ipak ostaje ono jedino pravo finale gdje ih čeka Cristiano Ronaldo sa željom da potvrdi da je veći od Lea Messija. Ovo mu je jedinstvena prigoda. Ako uspije uzeti trofej s reprezentacijom bit će veći od magičnog Argentinca kojem to nije uspjelo niti će mu uspjeti obzirom se oprostio od nacionalnog dresa nakon poraza u finalu Copa Americe. Možda Portugalac jeste naučeni igrač, mašina koju je stvorilo puno rada, možda su Messijevi driblinzi intuitivniji i prirodniji, ali ako Naučeni uspije odvesti reprezentaciju do trofeja pokazat će da je sposobniji kao lider, vođa, a i te se odlike računaju u vaganju nogometnih teškaša. Kako bi to postigao Ronaldo mora nadmašiti francuskog zlatnog dečka Griezmanna, njegovi suigrači moraju uštopati magičnog Payeta, neutralizirati Pogbu, potući se s Giroudom, nadrtčati Matuidija i Sissoka i pomoći mu da gurne loptu iza leđa do sada fenomenalnog Hugo Llorisa. Francuska će igrati onako kako ovom Portugalu odgovara. Zato jedva čekam utakmicu koja će nam, nakon skoro mjesec dana, pomalo čudnog, na trenutke mučnog, turnira dati odgovor na to koja europska zemlja ima trenutno najbolju nogometnu momčad.
(zurnal.info)
