KRATKI REZOVI
Kratko su živjeli ostvarenje sna, ali barem jesu. Irci su dali sve od sebe, poveli su iz penala, ali vidjelo se i tada da njihova strast i želja neće biti dovoljne da bi se pobijedilo Francusku koja se konačno otkočila, oslobodila grča. Kao da im je bilo potrebno da Irska povede da bi se razbudili i sjetili se da su oni ti koji bi morali kontrolirati zbivanja na terenu.
Kada je Duffy dobio crveni karton stvar je bila gotova. Sve e moglo biti još i puno gore po Irsku da su francuski igrači sve prigode pospremili u mrežu. Gignac se propisno ispormašivao a Payet je konačno mogao igrati rasterećeno jer su i drugi igrači davali doprinos. Jedini francuski problem je prevelika želja Paula Pogbe da dokaže da nije bez razloga prozvan jednim od najboljih igrača svijeta. Događa mu se da u toj želji izgori. I ozbiljne momčadi bi baš na toj činjenici mogle graditi strategiju protiv Francuske.
Ali Francuzi su konačno djelovali moćno, poletno, razigrano. Pokazali su da na cijelom turniru stvari polako dolaze na svoje mjesto. Po tome ovaj Euro pomalo počinje podsjećati na Mundijal iz Brazila gdje su kroz prvu fazu natjecanja autsajderi uspijevali iznenaditi, ali kako je turnir odmicao favoriti su počeli pokazivati zašto ih se tako naziva.
S Gomezom u provj postavi Njemačka igra je postala konkretnija. Low je, sad je to jasno, potpuno odustao od igre s lažnim napadačem i Njemačka mašinerija, ta savršeno izbalansirana igra u kojoj se nitko posebno ne ističe je postala ubojitija. Slovake je fenomenalnim golom načeo Boateng. I prije, i nakon tog gola, bilo je samo pitanje s koliko će golova razlike Njemačka pobijediti. Nemamo tu što posebno isticati. Njemci ne kalkuliraju. Kod njih nema ziheraštva, čekanja i pametovanja. Igra se da bi se pobijedilo, da bi se pokazala nadmoć. Kako se osjećaju njihovi protivnici najbolje se vidjelo na licu Martina Škrtela. Kao da mu nije bilo najjasnije što se događa, kao da je teško povjerovati da netko može igrati tako kako igraju njegovi protivnici.
PRIČA DANA: BELGIJA
Kako rekoh, stvari dolaze na svoje mjesto. Favoriti su pustili kočnice. Više ne dopuštaju iznenađenja. Tako je i do sada neuvjerljiva Belgija potpuno razmnotirala Mađarsku. Ključ konačnog belgijskog buđenja je buđenje njihovog kapetana koji je tek sada shvatio da njegova momčad treba pravog vođu na terenu jer bez obzira na taktičke manjkavosti i limitiranost njihovog trenera momčad s takvom koncentracijom kvaliteta mora igrati lepršavo i na gol više bez obzira o kojoj razini natjecanja je riječ i bez obzira na protivnika. Ako su već najbolji onda to moraju pokazati. Ne samo pobjeđujući nego i pobjeđujući sa stilom. Od ovakve momčadi kakva je Belgija to se mora zahtijevati bez obzira ili baš unatoč potkapacitiranosti Marca Wilmotsa.
Cijelu se sezonu mučio. Njegovom klubu nije dobro išlo. Dobar dio krivice svaljen je na njegova pleća. Počeo je Euro, on se i dalje mučio. Kritike su se množile i onda kao da nam je odlučio pokazati od čega je napravljen. A bilo je pitanje je li napravljen od materijala od kojeg su napravljeni pravi, veliki šampioni, oni koji povuku kada treba, oni koji su sposobni biti vođe. Eden Hazard je konačno istaknuo svoju kandidaturu da bude među najboljim igračima turnira. Tek u četvrtoj ali i najbitnijoj utakmici svoje reprezentacije na Euru. On je zapravo razigrao svoju momčad u potpunosti, njegov doprinos je bio ključan da se belgijska igra otkoči u svim segmentima.
No, i dalje sam pomalo skeptičan. Ždrijeb im se otvorio, doduše, ali ova belgijska generacija još uvijek nosi breme činjenice da nikada nisu pobijedili niti jednu veliku momčad. Dok to ne naprave ni oni neće postati istinski velika momčad. Čeka ih Wales, ekipa koja ih je uspjela pobijediti u kvalifikacijama. Tu će pokazati od čega su napravljeni. No, pravi izazovi čekat će ih tek ako prođu među četiri najbolje momčadi turnira.
(zurnal.info)