Nakon otvaranja Eura reklo bi se da je ljude zahvatila euforija zbog koraka kojeg smo napravili ka starom, poznatom nam i time ugodnom načinu života. A onda se u 43. minuti utakmice na travnjak stadiona Parken u Kopenhagenu srušio Christian Eriksen i svijet je zanijemio. Kozmos kao da nas je podsjetio koliko je život neobična i krhka pojava. Srećom po sve nas, iako ćemo sigurno imati trajnu traumu zbog prizora kojeg smo vidjeli, Simon Kjaer je reagirao puno brže nego je do naše svijesti moglo doprijeti čemu smo to svjedočili. Njegova reakcija je vjerojatno spasila život Eriksenu.
Reakcija nakon toga spasila je dostojanstvo života ispred kamera gladnih tragedije.
ŽIVOTNA DRAMA
UEFA je, nakon što se doznalo kako je Eriksen stabilno i u svjesnom stanju, donijela odluku da se utakmica odigra do kraja. S tom su se odlukom složili i svi igrači. Poruka je, pretpostavljam, trebala glasiti – život je pobijedio i nastavlja se dalje. Ali, vjerujem ipak nekako da je kod ljudi iz UEFA – e prevagnulo izvršavanje obveza prema sponzorima jer nastavak života odavno znači nastavak kruženja i gomilanja novca. Možda griješim dušu ali sama činjenica da se kamere nisu odmah isključile s Parkena mi je iznimno problematična. Što je to? Koja je poruka toga? Nogomet je i životna drama?
Hoće li se netko konačno zapitati koliko utakmica i napora kroz sezonu trebaju ti ljudi odigrati kako bi se namirili svi koji trebaju biti namireni? Pitam se kako bi na ovo reagirao Maradona, ili kakve bi im psovke uputio Harald Schumaher, što bi rekao Dr. Socrates? Istina je, život mora ići dalje, ali pod svaku cijenu tjerati ljude u stanju šoka da igraju utakmicu mi izgleda suludo.
Zdušno sam navijao za Dansku ali Finci su na svoj suludi način odnijeli pobjedu. Jednim udarcem prema golu. I to zbog toga što je spomenuti Kjaer duhom bio izvan utakmice i daleko od vlastite pozicije kao i Schmeheil kroz kojeg je lopta prošla kao da je Kasper dobri duh. To je potvrdila i reakcija danskog izbornika koji je odmah nakon toga mijenjao Kjaera. Pita li se itko kako je bilo Hjojbergu koji se ne bi našao u situaciji da šutira penal da je Eriksen bio na terenu? Ne znam. Puno mi se dilema mota po glavi. Ali u jedno sam siguran, dominantnim Dancima je za pobjedu nedostajala upravo klasa Christiana Eriksena.
PROSLAVA ŽIVOTA
Nikad mi neće biti jasno kako netko poput Garetha Balea toliko izgubi voljni moment. Kako od dječaka, koji je u mlađim uzrastima bio toliko dominantan da mu je bilo zabranjeno igrati prirodnom, lijevom nogom kako bi protivnici imali šansu za pobjedu, nastane netko bez ikakve potreba da pokaže svima tko je gazda na terenu? Švicarci jesu bolja momčad ali s pravim Baleom Wales bi im bio ravnopravan.
Momčad Walesa jeste izborila remi ali to imaju zahvaliti ponajviše ranom povlačenju Švicaraca, jednom dobrom potezu Kieffera Moorea i izvrsnim reakcijama vratara Warda u par navrata. Švicarce je vjerojatno najviše potopio izbornik Petković odlukom da se povuku nakon vodstva. Kao da je precijenio kvalitetu svoje momčadi u odnosu na Wales.
Ne razumijem kuknjavu za formom Edena Hazarda i izostankom De Bruynea. S njima dvojicom to na papiru izgleda zastrašujuće ali s ovakvim Romeluom Lukakuom već protiv Rusije je na terenu izgledalo zastrašujuće. Njegova moć i lakoća postizanja pogodaka prethodnica su i ravni onome koje već sezonu i pol opjevavamo kod mlađahnog Halanda. Belgijanci, doduše, i dalje imaju isti problem kao i prethodnih godina – nemaju pravog vođu na terenu. Ako je suditi po utakmici protiv Rusije mogli bi otići do kraja. Martinez je izostanak vođe na terenu nadomjestio svojim autoritetom i okupio momčad oko svojih ideja ali nisam siguran da će to biti dovoljno kada dođe izlučna faza i utakmice protiv momčadi koje su puno jače od Ruske.
I dalje ne mogu izbiti iz misli Christiana Eriksena. Život mu je spašen ali to što mu se dogodilo trebalo bi nam svima biti upozorenje a pogotovu odgovornim ljudima iz nogometnih krugova. Sjetimo se i Davidea Astorija, Marca Viviena Foea… Igra ne smije biti stvarna borba za život. Ona ga treba slaviti.
(zurnal.info)