KVALIFIKACIJE ZA EURO 2020: Imamo pravo na optimizam

Nema puno reprezentacija na svijetu protiv kojih male zemlje poput naše mogu igrati one utakmice kojih ćemo se sjećati kao kultnih. Nazovite to mazohizmom, ali već godinama priželjkujem da nas ždrijeb navede na Englesku. Igrati protiv Engleske i dalje je posebna stvar bez obzira što su neki naši protivnici prethodnih godina ostvarili puno bolje rezultate od Albiona. Svaka čast Španjolcima, Portugalcima ili Francuzima, ali priča koja se uvijek stvori oko utakmica protiv onih koji su nogomet izmislili stvara poseban romantični kontekst.

Brazil i Argentina na stranu, svega su tri europske reprezentacije koje mogu stvoriti taj posebni, romantični nogometni štih. Englesku sam već naveo. Slijedeća je Njemačka. A kad već nismo izvukli Engleze onda mi je drago što ćemo imati prigodu odigrati dvije natjecateljske utakmice protiv Italije. Par je razloga zašto je tomu tako.

ITALIJA

Italija kao nogometna nacija ima posebno mjesto u povijesti ove igre. Višestruki svjetski su prvaci, ali ono što je još bitnije za kontekst jeste to što su Talijani često bili nogometna avangarda i što nam je njihov nogomet podario ponajviše priča koje će nogometni romantičari prenositi s koljena na koljeno. To je to, nakon tko zna koliko godina patnje konačno imamo prigodu odigrati dvije utakmice o kojima ćemo pričati našim unucima.

Drugi razlog zašto mi je drago da ćemo igrati protiv Italije jeste taj što mi se čini da u ovom trenutku od svih velikih europskih momčadi Talijani predstavljaju možda i najlakšeg protivnika. Njihov reprezentativni nogomet je već par godina u krizi. Ne samo da imamo prigodu odigrati dvije kultne utakmice, mišljenja sam da možda možemo i ostvariti tu neki uspjeh pa će cijela priča dobiti na povijesnoj težini. Pobijediti Talijane, Engleze, Njemce, morate priznati da je to poseban osjećaj čak i kada samo pomislite na tu mogućnost.

Zalog mom optimizmu jeste činjenica da su nositelji naše igre ujedno i nositelji igre u talijanskim klubovima koji su u vrhu njihove lige. Pjanić je konstanta u Juventus, a Roma bez Džeke teško postiže golove. Govori to pomalo i o krizi talijanskog nacionalnog nogometa. Njihov najbolji igrač u ovom trenutku uopće ne igra na Apeninima već kruh zarađuje u Parizu. Govorim, dakako, o Marcu Verattiju. Osim njega, ako isključimo obranu, Talijani u ovom trenutku nemaju svjetskih klasa. Ima onaj mali na Sardiniji, za sada još uvijek više tinjajuća nada talijanskog nogometa nego ostvareni potencijal, Nicolo Barella se zove, ali nije li to premalo da bismo se u ovom trenutku plašili talijanske momčadi? Da, mišljenja sam da nas može plašiti samo ime protivnika, ali protiv njih ionako nemamo što izgubiti tako da nas nije ni briga, možda je vrijeme da, na neki način, nogometno odrastemo i damo malo romantičnih nota našoj blatnjavoj nogometnoj povijesti.

O, već me prolaze trnci od same pomisli. Igrat ćemo protiv Azzura ali, nadam se, to nije more u kojemu ćemo se utopiti.

GRČKA I FINSKA

Opet nas je zapala ta Grčka, kao sudbina, momčad koja će u našem imaginariju izgleda postati arhetip nogometnog neprijatelja. Imamo s njima nekih neraščićenih računa, pomalo smo i sami krivi ali definitivno je vrijeme da pokažemo da smo bolji od njih, sada smo jednako tvrdi, ali nikada, nikada nećemo biti toliko dosadni kao igra kojom Grci dave svoje protivnike.

On je strah i trpet Championshipa. Zove se Temu Pukki i najveći je adut Finske reprezentativne momčadi. Opasni su, ali i s njima se kao i sa Grcima trebamo pokazati da smo zreli za još jedno veliko natjecanje.

Raspored utakmica nam ide na ruku kad već mnogi smatraju da nam ždrijeb nije išao. Do utakmice s Italijom odigrat ćemo utakmice s Grcima i Fincima, a na samom početku, i to je dobro za dobar ulazak u kvalifikacije u goste nam dolazi Armenija. Armenija i Lihtenštajn su najslabije momčadi u našoj skupini i tu se nema što posebno pričati. Ako nam oni zagorčaju život onda sve nade treba ostaviti u nekoj neizvjesnoj budućnosti.

Jeste, dobili smo tvrdu, neugodnu skupinu, ali nisam mišljenja da je toliko to problematično kao što tvrdi većina komentara koja se pojavila na nogometnim forumima proteklih dana. U komentaru skupine naš kapetan je tipično demagoški rekao kako smo dobili skupinu u kojoj se može protiv svakoga igrati. No, napomena da je Italija papirnati favorit govori nešto o novostečenom samopouzdanju naše momčadi. Ako netko poznaje Talijane onda je to Edin Džeko. Azzuri su tu da raspale maštu, a drugi protivnici u skupini su ako ništa drugo naša razina. Da smo s takvima naučili, pokazala je Liga nacija. Zato je dobro da se ona igrala. Pokazala je da znamo kako rješavati te al pari situacije. Zato imamo pravo na optimizam. Ionako možemo biti relaksirani, jer smo već izborili baraž.

(zurnal.info)