Jeste li spremni za sudar njemačkih divova?

IVAN TURINA

Jutros me na portalima zatekla tragična vijest. Bivši golman zagrebačkog Dinama, Ivan Turina, preminuo je u 33. godini života. Smrt, najveći životni misterij, katkad ima čudne planove, ponekad odnosi i mlađe od nas, one koji su živjeli posvećen život, nisu igrali rulet sa zdravljem niti živjeli na rubu. Iza njih, kao u slučaju Ivana Turine, ostane obitelj, koja će u budućnost odnijeti ožiljke koji ne zacjeljuju.

HEYNCKES

Ne znam kako se trenutno osjeća Matthias Sammer, sportski direktor Bayerna, koji je prije par mjeseci potpisao Pepa Guardiolu. Nadam se da se osjeća onako kako danas izgleda u očima većine nogometnih zaljubljenika, kao magarac.

Potpisao je trenera čiji je nogomet u samo par mjeseci postao stvar prošlosti. U ropotarnicu povijesti tika taku je poslao čovjek kojemu se Sammer zahvalio na suradnji, Jupp Heynckes. Sumnjam da će ta činjenica od Sammera stvoriti alkoholičara i beskućnika, ali vjerujem da su mu u proteklih sedam dana narasle magareće uši.  Ne mogu smisliti niti jednu stvar, u nogometnom smislu, kojom bi Guardiola mogao unaprijediti nogometno čudovište koje je stvorio Heynckes prema šablonima Juergena Kloppa.

Guardiola nije ni sjeo na klupu Bayerna a nad njim se već nadvija velika sjena njemačkog nogometnog direktora. Njegova nogometna filozofija potučena je do nogu od strane čovjeka kojeg ima naslijediti. Sinoć je gledao kako njegovo životno remek djelo odlazi u penziju, a domniaciju na svjetskim nogometom preuzima filozofija koju bi on nečim, nečim nedokučivim trebao unaprijediti.

JAVI MARTINEZ

Uvjerljivo najbolji pojedinac sinoćnjeg meča. I sam sam se pitao zbog čega Bayern iskrcava desetine milijuna eura za jednog nedokazanog igrača. Odgovor sam dobio u dvije utakmice protiv Barcelone.

Potpuno je uštopao inače nezaustavljivog Iniestu i savršeno igrao isturenog libera. Bio je stopostotno koncentriran i pravovremen u svakoj sekudni koju je proveo u igri. Zajedno s Muellerom, Schweinsteigerom i Mandžukićem čini glavni sastojak Bayernove presing igre kojoj je osnovna odlika da nema povlačenja u trenutku kad se lopta izgubi.

Čak štoviše, upravo to su trenuci kad se cijela momčad pomjera prema naprijed, prvi napadač postane terijer ili neka vrsta dosadog insekta, a odbrambeni blok se fomira na području oko centra igrališta. U većini slučajeva takav pristup onemogućava bilo kakve napadačke namjere protivnika. Igrač poput Martineza je neophodan u takvoj koncepciji.

NEMOĆ

Sjećam se finala lige prvaka u kojem je Cruyffova Barcelona potučena od strane Milana. Ta je utakmica djelovala nestvarno. Ne samo zbog savršenog nogometa koji je igrao Milan, nego posebno zbog činjenice da je Barca djelovala nemoćno.

No, ta nemoć je neusporediva sa ovom koju smo vidjeli u odnosu na Bayern. Samo dvije ozbiljen prijetnje u 180 minuta igre! To nitko, ama baš nitko, nije očekivao. Posebno razočarava činjenica da se Barcelona unaprijed predala. Real je barem pokušao, grizao, i skoro došao na cilj. Barcelona nije niti pokušala. Strah i respekt su bili očiti od prve minute uzvrata na Camp Nou.

Na koncu se dogodilo ono čega su se igrači Barce pribojavali, potpuno su razbijeni u svakom segmentu igre. Nadtrčani su, nadigrani su, strast i želja su bili u grudima igrača Bayerna. Ako smo i sumnjali danas je postalo jasno: Barca mora na ozbiljan remont, a bogami i u potragu za ozbiljnim trenerom.

Villanova nije imao niti jednu smislenu reakciju u dvije očajne utakmice protiv Bavaraca. Bit će zanimljivo vidjeti kakva nas Barcelona očekuje naredne jeseni, pogotovo što im slijedi mukotrpan psihički oporavak nakon 7 prema 0, nakon što je njemački prvak razotkrio sve njihove slabosti.

Finale na Wembleyju imat će njemački štih. Sadašnjost i budućnost nogometa na kultnom travnjaku bit će izloženi kao novi model Bentleyja na nekom auto salonu. Moram priznati da jedva čekam sudar njemačkih giganata, iako obično ne volim kraj nogometne sezone.

Zakoračili smo u novu nogometnu eru.

(zurnal.info)