KAUČ SELEKTOR: Katastrofalne odluke Roya Hodgsona koje dovode do ludila

KRATKI REZOVI

Mnogi su jedva čekali da vide tu utakmicu. Razlozi su bili uglavnom nenogometni. Albanija je odgirala koliko može. Zapucala je tri mrtve šanse. Sadiku ne zaslužuje ime Armando obzirom na to kako je reagirao u ključnim trenucima.

Švicarska je neosporno kvalitetnija, ali dojma sam da ta momčad ima puno veći potencijal nego ga pokazuje. Možda je razlog njihove suzdržane igre upravo u onim nenogometnim razlozima zbog kojih su neki ljudi jedva čekali vidjeti sraz Albanije i Švicarske.

Možda je razlog u Petkoviću koji još nije našao način da stvori pravu kemiju u ovoj i više nego solidnoj momčadi koja bi, po imenima, trebala igrati puno bolje i, realno gledano, bi mogla ozbiljno ugroziti svakog protivnika na ovom Euru.

Moje je mišljenje da i Wales mora igrati puno bolje. Postoji osnova za takvo što. Momčad čiju kičmu čine Allen, Ramsey i Bale morala bi igrati puno smislenije nego je to Wales činio protiv Slovačke. I ostatak momčadi je sasvim solidan. Prosječni su to, doduše, igrači iz Championshipa i Premieleague, ali oni bi trebali biti samo osiguranje, temelj koji igra jednostavno i prepušta ključnom trojcu da oplemeni i pokreće igru.

Nije mi baš najjasnija Colemanova odluka da igra bez Leicesterovog Kinga. Mislim da bi on dao nekakav doprinos tome da igra Colemanove momčadi bude nešto smislenija. A djelovali su kao prosječan premijeligaški klub. No, i takvi su uspjeli pobjediti Slovake. Kod njih mi pak nije baš jasno zbog čega je izgradnja igre išla preko Weisa umjesto preko Mareka Hamšika. Neke odluke slovačkog izbornika kao da su isključile Hamšika iz igre. Možda je to bio pokušaj lukavosti, ali nije upalio. Colemanu je valjda jasno da u momčadi treba pomenutog Kinga kao i Robson – Kanua.

Ovaj mu potonji treba kako bi rasteretio Balea, jer sjajno igra centarfora razbijača, koji razgrađuje obranu svojim postavljanjem, a kako smo vidjeli zna i zabiti gol. King mu je pak neophodan zbog energije koju donosi. Na krilima ove pobjede Wales bi se mogao prometnuti u iznenađenje Eura.

Ovo je za sada dovoljno da pobjeđuju mediokritetske momčadi koje takvima čini sustav (čitaj Slovačka). A ako Bale „poludi“  mogu i više od toga.

PRIČA DANA: ENGLESKA

Samo je jednom u dosadašnjih 14 prvenstava Europe momčad koja nije pobjedila prvu utakmicu uspjela osvojiti naslov prvaka. To Engleskoj, za koju otvoreno navijam, statistički umanjuje šanse da vrati nogomet doma. No, u dosadašnje četiri utakmice francuskog Eura, Engleska je momčad ta koja je igrala najbolji nogomet unatoč katastrofalnim odlukama Roya Hodgsona koje su me dovele do ludila.

Rooney se pokazao sjajnim na poziciji famozne Cruyffove „četvorke“. I to ne možemo zamjeriti Royu Hodgsonu. Ali odluka da utakmicu počne Raheem Sterling, dečko koji je cijelu sezonu potpuno izvan forme je bila jedna od stvari zbog koje će ga tradicionalno ljubazni otočki novinari sigurno razapeti. Naime, pripremne utkamice Engleske reprezentacije pokazale su da Kane i Vardy sjajno djeluju kao tandem. Mijenjaju se na mjestu „devetke“, jedan se uvijek izvlači na krilne pozicije, sjajno surađuju, odlično osjećaju jedan drugog i da sam nekim slučajem izbornik Engleske uopće ne bi bilo upitno da su njih dvojica starteri.

Rusi su bili blijedi, Engleska ih je trebala „prebiti“ u nogometnom smislu. Ali Hodgson se odlučio igrati oprezno, a to mu konstelacija momčadi ne dozvoljava. On mora igrati na gol više i nadam se da je to shvatio nakon meča s Rusijom.

Adam Lallana je odigrao sasvim solidnu utakmicu, ali ja bih razmislio da ga zamijenim bitno snažnijim i energičnijim Rossom Barkleyijem. A sve opet kako bih dobio taj neophodni gol više. Priča je na koncu, većinom zbog Hodgsonovih odluka, završila tipično engleski. Rusi su postigli zgoditak u 92. minuti utakmice.

Kada sam vidio da umjesto Ronneyija ulazi Wilshire rekao sam drugu Mili, s kojim sam gledao utkamicu, da će Engleska popiti gol u sudačkoj nadoknadi. Na moju veliku žalost bio sam u pravu. Arsenalov veznjak nije ni blizu razine na kojoj bi po talentu trebao biti. Osim toga, mijenjao je sjajnog Ronneyija, koji je obavio i puno posla u obrani, ali, prije svega, odlično je planirao napade Engleske. Bio je ona žuđena Cruyffova „četvorka“, čovjek koji drži centar igrališta i uvijek ima rješenje. Odigrao je to skoro pa na razini Xavija ili Luke Modrića. Ako je tko mislio da je Hodgson Rooneyija poveo na prvenstvo samo zbog starih zasluga  nakon današnje utakmice je valjda shvatio da se prevario. I ja sam mislio da treba pustiti mladost da se razigra, ali Rooney se pokazao nogometnim mudracem prve kategorije.

Jedini čovjek koji ga je trebao mijenjati je Jamie Vardy. S njegovom svježinom i energijom Hodgson bi dotukao Ruse. Ovako je, zatvarajući utakmicu, dopustio da izgubi dobijen meč i od gotovog, što se kaže, napravio veresiju. Ali, kako rekoh, nadam se da je shvatio da ova engleska momčad ne smije igrati oprezno, da mora igrati na gol više, da Raheem Sterling nema mjesta u prvoj postavi i da bi Lallana i Barkley trebali imati barem podjednaku minutažu.

Bit će ovo čudno prvenstvo. No, Englezi bi trebali proći dalje. Ako izvuku pouke iz meča s Rusijom i dalje sam uvjeren da mogu otići do kraja, ali povijest im ne ide u prilog. Jako je bitno dobiti prvu utakmicu. Pokazati da si tu da igraš veliku ulogu, stati u gard i natjerati druge da se prilagođavaju tebi.

Nadam se da Hodgson neće upropastiti prigodu jedne mlade momčadi da napravi ozbiljan rezultat na jednom prvenstvu na kojem su po svim parametrima jedna od momčadi koja s pravom može računati da ode do kraja i uzme pokal s imenom Henrija Delauneya.

NA MARGINI

Da, pokal se zove tako po čovjeku na čiju je inicijativu i pokrenuto prvenstvo najboljih nacionalnih momčadi Starog kontinenta. Tip je bio veliki romantik. Kao nogometaš nije bio neka faca, kao sudac je bio nešto bolji, ali kao funkcionar je prvi među zaslužnima što imamo prigodu gledati turnir na kojem snage odmjeravaju najbolje europske repezentacije.

Stari francuski romantik o Euru je pričao s velikim zanosom. Sanjao je Europu bez ratova. A jednim od političkih načina da se to postigne vidio je odigravanje prvenstva najboljih europskih selekcija. Držao se maksime da je nogomet rat drugim sredstvima i sanjao dan kada će ratovi istinski biti preseljeni na sportske terene, sanjao je Europu koja će svoje razmirice rješavati na travnjaku oivičenom bijelim krečom. I puno smo puta do sada na europskim i svjetskim prvenstvima svjedočili takvim dvobojima. Oni su ipak završavali bez ljduskih žrtava i to je najbitnije. Najveće posljedice su bile povrijeđen ponos. Osim kad se u priču uključe navijači.

Na žalost i drugi dan Eura protekao je u znaku navijačkog rata između engleskih s jedne i ruskih i francuskih navijača s druge strane. Možemo se samo nadati da taj sukob neće postati trend, da se druge navijačke skupine neće htjeti dokazati na taj način. Ipak je, ponovit ću to opet, Euro tu kako bi netko nekome prodao dribling i javno ga ismijao bez želje da ga ozljedi. Euro je tu kako bi mladi Dier dokazao nevjernim Tomama da zaslužuje biti u prvoj postavi Gordog albiona.

Euro je tu da pokaže ljudske slabosti i vrline. Recimo slabost Akinfejeva koji se nakon sjajnih obrana početnički postavi kod slobodnog udarca i omogući Dieru da pokaže cijelom svijetu kako treba šutnuti tu ludu okruglu stvar koje će naše oči pratiti tijekom narednih mjesec dana.

(zurnal.info)