KAUČ SELEKTOR: Barska tučnjava u Fortalezi

Sve je tu bilo potpuno europski. Ispeglano kao odijelo, daviteljski poput kravate. Pravo dosadni birokratski nogomet. Utakmica koju je igralo dvadesetak činovnika. Zakočena kao razgovor na šalteru. Dosadna kao Rimsko pravo. Eto što smo, po meni dobili, od dvije europske nogometne velesile. Pravi natjecateljski nogomet. Bljuc, bljuc!

PRILAGOĐAVANJE LUDORIJAMA

Ne znam točno što se dogodilo Loewu, ali njegova momčad nije ni nalik onoj kojoj smo se divili na Mundijalu u Južnoj Africi. Možda mu je dosadilo biti prvi po dojmu a treći po plasmanu. Vrag bi ga znao. Svakako, ima nešto fascinantno s njemačkim igračima.

Nevjerojatna je njihova sposobnost da se u par dana prilagode bilo kakvoj ludoriji njihovog izbornika. Ako Loew zahtjeva da igraju okomit totalni nogomet oni to čine. Ako traži da igraju Guardiolinu slina – taku oni bez problema učine i to. Ako pak Loewa opsjedne duh Helenia Herrere njegovi igrači već naredni dan igraju catenaccio kao da to čine cijeli život i imaju talijansko državljanstvo. I, ono što je najbolje, uglavnom pobjeđuju. Unatoč tome što su žrtve trenerovih psihičkih problema.

Francuska momčad pak ničim nije zaslužila pobjedu protiv Njemačke. Imao je Benzema svojih trenutaka, ali to je bilo sve. Gizdavi Galski pijetlovi, koji su odigrali par sjajnih utakmica na ovom Mundijalu, potpuno su se transformirali u utakmici protiv Njemačke, u pileću juhu. Vrlo je vjerojatno da su tome doprinijeli njemački igrači koji im, jednostavno, nisu dali igrati.   

Nakon europske nogometne gnjavaže jedva sam čekao da na teren izađu igrači Kolumbije, najljepša priča ovog Mundijala. A onda sam umjesto blistavog kolumbijskog nogometa svjedočio pravoj barskoj tučnjavi u Fortalezi.

Kolumbijce su pobjede koštale i  neke odluke njihovog trenera koji je, kako to treneri znaju učiniti, išao izmišljati toplu vodu i ostavio, kažu zbog svađe s igračem, Jacksona Martineza na klupi. Brazilski buldog u liku Fernandinha tako je za zadatak imao samo da ubije boga u Jamesu Rodriguezu. A sudac Velasco mogao mu je dodijeliti barem četiri žuta kartona što, naravno, nije učinio već je dopustio da se na terenu razvije obračun latinoameričkih bandi. To je išlo na ruku Brazilu, a zakočilo Kolumbijce.

Tučnjava koju je Velasco dopustio učinila je to da nogometaši potpuno zaborave bilo kakve obzire pa smo nakon jednog krajnje neopreznog starta ostali i bez Neymara što bitno smanjuje izglede Brazila u utakmici koju će igrati protiv Loewovog nogometnog ludila. Da se u Fortalezi igrao samo nogomet Kolumbijci bi imali bitno veće šanse. Ali ne može se naći ni puno zamjerki snažnim i odlučnim Brazilcima.

POBJEDA KAO SVETAČKA SUZA

Kad pobijedite pogotokom poput onog koji je postigao David Luiz pobjeda je čista kao svetačka suza. Ospina se loše postavio, skrio se iza živog zida koji je sam postavljao, ali teško da bi zaustavio Luizov šut da je i bio tamo gdje je trebao, barem pola metra više primaknut lijevoj stativi.

Osim toga, Kolumbijcima je poništen regularan gol. Prema novim naputcima o zaleđu ono se ne dosuđuje ukoliko se lopta prvo odbije od braniča bez obzira što su igrači koji su u napadu prigodom upućivanja lopte stajali u zaleđu. No, Velascov pomoćnik je sudio zaleđe iako je upućena lopta prvo dodirnula Davida Luiza. Kolumbija nije izjednačila a Brazil je u narednom napadu dobio slobodnjak iz kojeg je Luiz zakucao loptu u nogometnu vječnost. Pravde, dakle, nema. Barem je nije bilo jučer. 

(zurnal.info)