KAUČ SELEKTOR: Bože čuvaj kraljicu... od engleskog nogometa.

Ljepota je na prvom mjestu. Pobjeda tek na drugom. Zapamtite, ono što je najznačajnije jeste užitak!
Dr. Socrates

Nema mjesta za za ovakve maksime u današnjem nogometu. Sve je dozvoljeno. Pobjeda je sveti Gral kojem je sve podređeno. Ona, pobjeda, naprosto jeste korak ka zarađivanju što više novca. Tako je namješten cijeli svijet. Suvremeni život je, donekle, tek simulacija suvremenog nogometa. Bezglavo trčanje za što više novca, za tom mrkvom na štapu zbog koje zaboravljamo da je, na koncu, kad smo već tu samo određeno vrijeme, najbitnije uživati. Takvo razmišljanje sa mnom zasigurno ne dijele mamlazi koji pale zastave i trgaju tuđe ligamente.

Govoreći o tome kako je, zapravo, postavljen suvremeni svijet, stari urugvajski as, Jose El Pepe Sasia je jednom prigodom rekao nešto što važi kako za teren tako i za tribine, a bogami i ono van njih, na ulicama gradova po kojima jurcamo tražeći osvetu za bogtepitaj što.

Nikom se ne dopada ako baciš prašinu golmanu u oči, ako se to ne vidi!

No, živimo u doba kad se sve vidi, kako na terenu, tako i u životu u kojem smo vječno gladni senzacije, priča iz kronike, razoraznih trivija i dokaza kako neprijatelj nikad ne spava. Ali, nitko neće reagirati na prljave prekršaje, čak i ako ih vidi, ukoliko će to doprinijeti da, na koncu, pobjedi njegova ideja o nogometu i životu. To je specifična vrsta sljepila koja ima za cilj masi dati privid da ona ima slobodu formirati vlastito mišljenje.

UŽITAK

Negdje potkraj 1993. godine na Riverovom Monumentalu u Buenos Airesu igrala se kvalifikacijska utakmica za svjetsko prvenstvo u SAD – u. Bila je to po mnogočemu bitna utakmica, ali ono najbitnije jeste što je odlučivala o izravnom plasmanu na Mundijal. Nitko nije očekivao ono što je usljedilo, pogotovo ne 50 tisuća argentinskih navijača koji su salvama zvižduka i uvrijeda dočekali Kolumbijsku momčad. U Kolumbiji ta je utakmica kasnije dobila naziv očeubojstvo obzirom su upravo Argentinci najviše doprinijeli razvoju kolumbijskog nogometa.

Valderama, Rincon, Valencia, Asprilla i ostali razmontirali su Argentinu utrpavši joj 5 golova usred Buenos Airesa. Publika ih je, na koncu, ispratila ovacijama, zato što im je kolumbijska momčad pružila vrhunski užitak. Latinoamerička publika još nije zaboravila što je najbitnije u nogometu. Zbog toga možda gledamo jedno od najuzbudljivijh Svjetskih prvenstava u povijesti.

A jedna od najintrigantnijih momčadi u dosadašnjem tijeku prvenstva je upravo momčad Kolumbije. Ova kolumbijska generacija je možda čak i bolja od one koju je Monumental ispratio ovacijama. Postoji jedan čovjek koji povezuje te dvije generacije. Faryd Mondragon sa svoje 42 godine još uvijek je član kolumbijske nacionalne momčadi.

KLASIK

Bože čuvaj kraljicu... od engleskog nogometa. To je jedan od šaljivih facebook komentara nakon utakmice između Engleske i Urugvaja. Kakav susret! Miris nekog starog vremena. Sraz dvije momčadi koje gaje prilično konzervativan nogomet. Dovoljan je pogled na klupe reprezentacije i pogled na dvije trenerske njuške kakve sve rijeđe viđamo.

Nekada davno, Urugvaj je važio za izrazito prljavu momčad. Takav mentalitet promjenio je Oscar Tabarez, kojem su nakon neuspješne kampanje na Mundijalu u Italiji urugvajski novinari zamjerali upravo to što je zakočio taj udarački stil nogometa. No, Urugvaj ne može bez Maestra Tabareza, a ne može ni bez popularnog Gricka, čini se. Svi govore Neymar! Svi viču Messi! Deru se Ronaldo! A Gricka Suareza su svi zaboravili kao jednu od najsjajnijih zvijezda svjetskog nogometa. Čak i ozlijeđen Suarez je pokazao klasu. Drzak i neukrotivog karaktera, ali neopisiv velemajstor.

To je Luis Suarez. On je nesavršen, ali strastveno želi postojati i biti ono što jeste, zato u njegovom nogometu ima više duše nego u Neymarovom, Messijevom i Ronaldovom zajedno. Zato ga i volim više nego pobrojani trojac. Naravno, neću biti licemjer, mojoj ljubavi spram Suareza doprinosi i činjenica da u stvarnom životu nosi dres Liverpoola, i to onaj mitski, sa brojem 7.

JALOVOST

Naprosto, Alberto Zaccheroni ne može promjeniti jednu stvar. A to je poslovična japanska neučinkovitost kada treba postići pogodak. Sve ide u redu, propisano, školski, do protivničkog šesnaesterca, a onda, kada igra pada na pleća igrača, na njihovu ideju, šut, nastaju problemi. O Grcima je izlišno pričati. Nevjerojatno su hrabra i srčana momčad, ali dosada koju su nam isporučili u suradnji sa Japancima neoprostiva je.     

(zurnal.info)