KAUČ SELEKTOR: Grci su možda dosadni, ali su heroji Mundijala

Kao i u svakom „biznisu“ i u nogometu je puno pohlepe, nezajažljivosti, gladi za novcem koja uvijek prelazi granice dobrog ukusa. To ne treba posebno objašnjavati. Ali moram reći da mi je bilo pomalo žao zbog toga što su Grci ispali. Oni su, prije svega, skromna momčad svjesna vlastitih ograničenja, ali se nikad ne predaju jer čvrsto vjeruju da mogu pobjediti baš svakoga pa makar to bilo krajnje dekadentnim nogometom.

HEROJI, BEZ OBZIRA NA SVE

U poplavi informacija o raspadima afričkih momčadi, raspadima koji su se većim dijelom događali zbog raspodjele novca, a manjim dijelom zbog amaterizma koji vlada u njihovim nogometnim savezima, bilo je osvježavajuće čuti da se jedna momčad odrekla novca za premije.

Grčka momčad je svojim vlastima poslala pismo u kojem igrači objašnjavaju da se odriču premija u korist budućnosti grčkog nogometa tražeći da tim novcem počne izgradnja reprezentativnog kampa te da se dio novca uloži u razvoj mladih selekcija. Ako ni zbog čega drugog Grčki su igrači zbog ove geste za mene heroji brazilskog Mundijala bez obzira što su utakmice koje igraju mjerna jedinica za dosadu.

Upravo je fascinantna sposobnost Grčke momčadi da bez obzira s kim igraju uspijevaju, poput zmije koja vas hipnotizira, umrtviti igru i otupiti protivnika. Ovaj put su protiv sebe imali jednako skromnu, ali i jednako hrabru momčad, koja je s igračem manje uspjela doći do jedanaesteraca, a tamo su imali adut u vidu Keylora Navasa, koji je vjerojatno najbolji vratar dosadašnjeg dijela Mundijala bez obzira na čarolije njegovog meksičkog kolege, Guillerma Ochoe.

Ochoa nije mogao zaustaviti neminovno. Nebesa su za njega imala drugačiji plan. Njegov pogled prema nebu nakon što je Huntelaar zakucao loptu u mrežu dovoljno govori o tome.

Nema Ochoa što zamjeriti sam sebi, svi Meksikanci mu imaju čestitati što su uopće došli u prigodu igrati protiv Nizozemske, ali gospodari nebeskih travnjaka najnepravedniji su bili prema meksičkom kapetanu Rafaelu Marquezu. Čudno je da se baš njemu od svih igrača Meksika dogodilo da skrivi jedanaesterac.

RAFA JE MORAO BOLJE

A igrao je kao pravi vođa, njegova igra je bila upravo savršena, igrao je mirno, suvereno, pravovremeno, bio je i temelj svih meksičkih ofenzivnih akcija, sve do tog nesretnog trenutka kad je poput klinca nasjeo na tipično robbenovski trik. Ništa mu ne pomaže to što je sam Robben priznao da kontakta nije bilo, ali Rafa je morao znati bolje.

Umjesto da samo tijelom zagradi Robbena ispružio je nogu tik do Arjenove stajne noge, a ovaj je to iskoristio i iznudio penal. Događa se to i onima za koje se uvijek čini da vide, misle i predviđaju bolje od kolega na terenu.

Nisu Nizozemci zaslužili ovakvu pobjedu. Meksiko je bio sjajan, skoro je potpuno uspio neutralizirati narančasti vihor. Ali nisu se smjeli povući. Nizozemci su izvojevali pobjedu sličnu onoj Realovoj u finalu Lige prvaka. Uporno su ponavljali jedan isti obrazac, igrali su mirno, potpuno uvjereni u pozitivan rasplet događanja na terenu. Odbrana, naprosto, nikad ne može izdržati tako dug period pritiska, dovoljno je da koncentracija popusti u samo jednom trenutku i stvari odoše k vragu.

Meksiko jeste bio bolji, igrali su sjajan, živ, strastven nogomet, ali Nizozemska je jednostavno moćnija momčad. Teško je, gotovo nemoguće, da će potpuno iscijeđeni Tikosi dobiti bilo kakvu šansu protiv Nizozemske. No, nitko im nije davao šanse ni protiv Italije, Engleske i Urugvaja.

(zurnal.info)