Kako pisati o utakmici koju su oba protivnika nazivala suvišnom? Brazil je, možda, mogao spasiti malo časti, oprati, kako se to kod nas kaže, obraz, ali umjesto toga uslijedila je još jedna bruka.
Osim Nizozemaca ovaj im je put presuđivao i sudac, iz istog onog ešalona koji im je pomogao da uopće dođu do polufinala. Jer, ponovimo to još jednom, Brazil je do utakmice za treće mjesto došao isključivo igrajući na strahopoštovanje protivnika i uz pomoć sudaca.
OVO NISU BRAZILCI
Odbijam vjerovati da je ovo brazilska momčad. Ovo što smo gledali u njihove posljednje dvije utakmice je samo bijedan izgovor za Brazil. Sjećam se Zica, Socratesa, Carrece, Romarija, Bebeta. Svi se dobro sjećamo Ronalda, Ronaldinha, Kake i baš nitko iz aktualne brazilske momčadi ne može stati u istu rečenicu s nabrojanim igračima. Brazil je tako dočekao momčad koja će ući u legendu po 10 prema 1 gol razlici u dvije utakmice.
Žalosno je gledati rušenje jednog mita. Srećom, brazilsko je mučenje završilo. A mi i dalje možemo žaliti zbog one tučnjave koja je izbacila Kolumbiju sa prvenstva, jer, siguran sam, gledali bismo čuda potpuno drugačije vrste.
PAKLENA NARANČA S MEDALJOM
Paklena naranča je na koncu otišla kući se medaljom. Nizozemci po prvi put jedan Mundijal završavaju pobjedom. Makar onom utješnom. Možda baš ona označi okretanje nove stranice u njihovoj nogometnoj povijesti. Pobijediti Brazil, makar i ovakav, je velika stvar. Pogotovo kad to učinite s pola snage.
Nije to to. Utakmice za treće mjesto nešto znače samo nogometno malim nacijama. Možda ih stvarno ne treba igrati. Ali, eto, FIFA mora zarađivati i na utakmicama koje se nikome ne igraju.
(zurnal.info)