KAUČ SELEKTOR: More je slano, Vahid je Halilhodžić

Sunčano jutro, petak, 27.06., Bosna i Hercegovina otkrila Vahida Halilhodžića. Netko na radiju govori da je more slano. Rusi odlaze iz Brazila predvođeni najplaćenijim izbornikom svijeta.

VALJA GA I VIDIT

Mahnito, kako to kod nas biva, Vahid Halilhodžić ne samo da je odveo Alžir u osminu finala Svjetskog prvenstva nego ga BH mediji retrogradno prometnuše u ratnog heroja. Za takvo što stvarno nema nikakve potrebe. Vaha je sinoć nadmudrio Capella i možda je postao najbolji pokazatelj koliko dobar trener znači za jednu momčad. Brazil su već napustile puno jače i izvikanije momčadi od Alžira. Mnoge od njih, poput BiH i Hrvatske, doma odlaze zbog pogrešnih trenerskih rezona. Ali Alžir, ta simpatična skupina prosječnih igrača i fanatičnih boraca, ide dalje, ponajviše zahvaljujući Vahidu Halilhodžiću. Nisu ga uzalud redatelji prijenosa najviše pratili kamerama nakon što je utakmica između Alžira i Rusije došla svome kraju.

Lino Červar, osobenjak i proslavljeni rukometni stručnjak, rezigniran ispadanjem Hrvatske s Mundijala nazvao je novinare jednog dnevnog lista i ponudio im svoje viđenje hrvatskog debakla. Nabrajao je Lino sve grijehe Nike Kovača, ali za nas je najinteresantnija stvar koju je istaknuo kao najbitniju osobinu jednog trenera.

Strast, trener mora biti strastven ako hoće biti istinski veliki. Niko Kovač strast je imao na terenu, ali na klupi djeluje kao robot. Safet Sušić pak djeluje kao biljka. Vahid Halilhodžić u svakom trenutku izgleda kao da se sprema obuti kopačke i ući na teren. Vaha igra skupa sa svojim igračima. A i, što kažu gospođe u malo boljim godinama, valja ga i vidit.

Vaha je predvidio kakav će nogomet dominirati na ovom Mundijalu. Izgradio je brzu, pokretljivu momčad koja igra s puno križanja, izmjena mjesta i brzom predajom lopte. Capellu je, s druge strane, izgleda isteklo vrijeme. Njegov birokratski nogomet s puno jačom momčadi od alžirske ne može pobjediti baš nikoga pa, uvjeren sam, ni selekciju kafane u koju redovito izlazim.

Ipak, nije Vahid uspio samo zato što je postavio igru kako treba, uspio je zato što je prenio strast vlastitim igračima i usadio im vjeru da ne postoje nesavladive prepreke. Možda je Vahino prezime bilo predugačko za beogradske i zagrebačke semafore, ali, evo, nije za brazilske.  

Camus, Madjer, Zidane. U njihovoj zemlji, Halilhodžić je uspio postati nogometno božanstvo. Preko Brazila, zemlje u kojoj je nogomet božanstvo.

(zurnal.info)