KAUČ SELEKTOR: Možemo biti patriote, ali sport je jedna realna stvar

FIFA go home! Tako glasi jedan od transparenata koji ovih dana na brazilskim ulicama nose prosvjednici. FIFA neće otići doma, ali zato hoće dobar dio europskih momčadi. Među njima i neke momčadi koje smo smatrali jednim od glavnih konkurenata za svjetski naslov. Nakon Španjolske, kufere mora pakirati i selekcija Italije. Azzuri su do sada važili za majstore turnirske igre, ali, evo, već drugi put za redom događa im se da idu doma već nakon prvog kruga natjecanja.

GOSPODIN ČOVJEK

Nakon poraza od Urugvaja, u utakmici u kojoj je za prolaz trebao samo bod, Cesare Prandelli nije poput hrvatskog i bh izbornika javnosti nudio isprike, nije prodavao priču kako su i on i igrači dali sve od sebe. Jedna od dužnosti trenera je, osim što treba biti autoritet igračima, da dečke koje je izabrao zaštiti od gnjeva javnosti. Zato je gospodin Prandelli svu odgovornost preuzeo na sebe rekavši kako je ispadanje Italije, prije svega, neuspjeh njegovog osobnog projekta.

Signore Cesare je ponudio ostavku, nije komentirao dvojbeno suđenje, nije krivio više sile i vremenske uvjete, jer kako je to u svojoj kolumni napisao bivši stanovnik Merseysidea, Igor Bišćan. „Možemo biti ne znam koliki domoljubi, ali sport je jedna konkretna, egzaktna i realna stvar.“ Prandelli, za razliku od balkanskih baba vračara, to vrlo dobro zna.

Vjerujem da zbog toga talijanski nogometni savez neće prihvatiti ostavku koju je Prandelli ponudio. Uostalom, ako ništa drugo, čovjek je uspio talijansku squadru učiniti simpatičnom. Majstore bunkera pretvorio je u majstore romantike. S Italijom se, na žalost, opraštamo od Gigija Buffona i Andree Pirla. Ovo je vjerojatno posljednje veliko natjecanje na kojem smo ih gledali.

No, uzgred, znamo i da ih ima tko naslijediti. I vratar i „novi Pirlo“ stanovnici su Pariza. Sirigu i Veratti bit će dostojne zamjene za stare majstore.

GRICKO SUAREZ

Gricko Suarez je opet imao svoj dan. Urugvajski savez je za ovaj Mundijal, čini se, trebao angažirati Liverpoolovog klupskog psihologa koji je Gricka držao pod kontrolom. Vrlo je lako moguće da je onim jučerašnjim ugrizom Suarez sam sebe eliminirao sa Mundijala. A to je velika šteta. Gricko je među pet najboljih današnjice. Samo bi, možda, trebao češće jesti prije utakmice.

Ticosi su natjecanje u skupini završili jošjednom velikom utakmicom. Kakav god Gordi Albion bio, svatko voli reći da je uspio s njima odigrati barem remi. Jučer smo u utakmici protiv Costa Rice vidjeli budućnost engleskog nogometa. Ima tu materijala, ali netko od svega toga mora skrojiti igru koja će Englesku vratiti na stare staze slave.

Kolumbija je isprašila Japan. Spremni su za velike stvari. No, svi to već govore, najdirljiviji trenutak utakmice bio je ulazak matorog Faryda Mondragona na teren. Kolumbijski vratar od jučer je zvanično najstariji igrač koji je ikad nastupio na Mundijalima. Lijepo je od Pekermana da vodi računa i o takvim stvarima. To su sitnice koje momčadi znaju dati dodatni impuls, učiniti je emotivnijom i motiviranijom.

DROGBA NA KOLJENIMA

Nevjerojatno je da nitko ne uspijeva momčad koja ima Drogbu, Kaloua, braću Toure, Tiotea učiniti pobjedničkom. Bila je to dramatična i za Obalu Bjelokosti tragična utakmica. Utakmica u kojoj su upravo igrači afričke momčadi protivniku poklonili pobjedu.

A Grčka momčad poklone je objeručke prihvatila. Kad im je dosuđen penal odmah sam se sjetio portugalskog Eura. Teško je i ovdje očeikvati sličan rasplet, ali pokazalo se da se s Grcima nikad ne zna. Možda igraju negledljiv nogomet, ali je isto tako istina i da su beskrajno hrabri, da nikad ne odustaju, da uvijek vjeruju da su sposobni nadići sami sebe. A onda, katkad, zbog svega toga budu nagrađeni. Veliki Drogba je ostao na koljenima.

Vjerujem da je ovo posljednji Mundijal na kojem smo ga imali prilliku vidjeti. Dolaze neka druga vremena, epohe se mijenjaju i, kad ste nogometni zaljubljenik, opraštanja od velikih igrača podsjete vas na vlastitu prolaznost i kako sve uvijek neumitno ide k vragu.

(zurnal.info)