KAUČ SELEKTOR: Ovo nije zabava a nije ni rat

Ovo što je ostalo nije nikakva zabava. Nije ni rat. Ovo su teški, iscrpljujući mirovni pregovori. Takav je nogomet koji gledamo. Kao da sve momčadi preostale na Mundijalu za osnovni cilj imaju ne dati protivniku da igra. Ako netko uopće pokaže takvu ambiciju. U zemlji, na kontinentu preciznije, gdje je igra pretvorena u umjetnost ta ista umjetnost je umrla.

UBIJANJE GLEDALACA

Najviše uzbuđenja u proteklih desetak dana vidjeli smo u produžecima tako da se nekome sinoć otelo kako treba ukinuti regularni dio utakmice i odmah igrati produžetke. Htjeli su Nizozemci igrati nogomet, ali Costa Rica je morala igrati na jedini mogući način koji im je osiguravao kakve takve izglede za prolazak. Nitko ih zbog toga ne može kriviti. Napasti Nizozemsku bilo bi samoubojstvo. Ovako su samo ubili nas koji smo gledali 90 minuta umrtvljivanja igre.

Louis Van Gaal učinio je neviđenu stvar. Poznat kao čovjek spreman na sve, čovjek koji uvijek ima plan B, C, D i tako dok ne nestane slova, spremio je rezervnog vratara da brani jedanaesterce, sačuvao je posljednu mogućnost izmjene sve do 120. minute. To nitko nikada nije vidio. Bilo je u tome i vrlo suptilne psihologije. Igrači Costa Rice prije nego su pristupili izvođenju penala sigurno nisu mogli izbiti iz glave činjenicu da je Tim Kruul ušao u igru samo kako bi branio jedanaesterce. Još onako arogantan i samopouzdan sigurno im je olabavio živce. Radili su Tikosi naporno, ali ih je Van Gaal na koncu fakinski izdžepario. Bio je to plan Š ili koji već.

JEDAN TRENUTAK MAGIJE

Samo jedan trenutak inspiracije, jedan trenutak magije. Na to igra Argentina. Ovaj put mađioničar se ukazao u liku Gonzala Higuaina. Nitko nije očekivao da će ošamariti, jer teško je ono nazvati udarcem, loptu iz prve. Lopta je odsjela u mreži a onda su Argentinci Belgijancima ukrali dinamit, eksplozivnost i pustili ih da sami sebe muče do kraja utakmice. Kako je utakmica odmicala Belgijanci su sve više postajali žrtve vlastite nemoći. Velike momčadi katkad znaju tek natjerati protivnika da igra sam protiv sebe. Sad je jasno da ova Argentina nije nikakva umjetnička skupina, ali da su velika momčad nitko im ne može osporiti.

Bit će to čista klasika. Stara dobra dosadna birokratska Europa, ali s kakvim takvim napadačkim tendencijama, protiv latinoameričkih šljakera, koji će iz rukava izvući svaki uličarski trik da bi pobjedili. Stvari su na svom mjestu. Nema tektonskih poremećaja, nitko nije promjenio svijet, ali, ako je netko primijetio, nedostaju nam još samo Talijani da bismo mogli reći da je sve baš onako kako je oduvijek bilo. Neki se vrag, dakle, ipak dogodio.     

(zurnal.info)