Odlično je Vahid Halilhodžić uradio svoj posao. Trebalo je naći način da se brzonogi alžirski napadači ubacuju iza pomalo teretne zadnje linije Elfa. I našli su ga Alžirci, bilo je to nekoliko sjajnih napada, potencijalno potpuno čistih izlazaka pred gol Njemačke, ali Nijemci su nas opet sve zajebali. Stavili su, naime, Franza Beckenbauera na gol. Samo zbog sinoćnje utakmice Manuela Neuera bi trebalo proglasiti najboljim srednjim braničem prvenstva.
TAKO SE HRABRO GINE
Dojam koji je alžirska momčad ostavila hrabrom, napadačkom igrom, a Nijemci, nemojte me pogrešno shvatiti, nisu naviknuti da ih se napada, puno je bolji od onoga što kaže statistika. Ali to su takve utakmice, moraš imati igrače koji su na gornjoj granici svojih mogućnosti, a to je sinoć bio slučaj s kompletnom alžirskom momčadi.
Svi su igrali sjajno, koncentrirano, do te mjere da je inače smireni Thomas Mueler potpuno izgubio supermoći pa je u jednom trenutku montipajtonovski posrnuo u tijeku uigranog izvođenja slobodnog udarca. Neuer je bio najbolji branič na terenu, a Rais Mbolhi najbolji vratar. Nije bilo lako njemačkoj momčadi, imali su jednu fazu igre u kojoj se činilo da su uplašeni, nikako im nije uspijevalo razviti igru, ali na koncu smo opet imali prigodu vidjeti koliko su dobro tjelesno spremni pa u 120 minuti utakmice djeluju da bi mogli odigrati još jednu istu takvu utakmicu.
Zaslužila je alžirska momčad onaj počasni pogodak, imali su svoje šanse, da nije bilo sjajnog Neuera i da je bilo malo više sreće možda bismo danas govorili o najvećoj senzaciji prvenstva. Vaha je bio u suzama. Bila je to jedna od onih utakmica u kojoj si, u isto vrijeme, tako blizu a tako daleko.
Bilo je dirljivo vidjeti momčadski duh Vahine momčadi, bilo je dirljivo vidjeti kako ga igrači nakon poraza svi redom grle i zahvaljuju mu, jer znaju da je on tip koji je iz njih izvukao maksimum i učinio ih, kroz ovih nekoliko utakmica, boljim igračima nego to jesu. A, pri tome, gledali smo jednu izrazito fer utakmicu, bez ikakvih prljavština. Tako se hrabro gine, a ne onako kako su učinile neke srcu nam puno bliže momčadi.
NEMA PROSTORA ZA SENZACIJE
Stvari, kako sam i predviđao, dolaze na svoje mjesto. Više nema prostora za senzacije. U igri je, za sada, još sam Kostarika. Nigerija je uspjela zakočiti do sada sjajnu Francusku, ali tek nekih 70 minuta.
Izgleda da smo imali nesreću igrati protiv, mimo Alžira, najozbiljnije afričke momčadi. To što su imali suvislu igru i odličnu momčad nije bilo dovoljno za pobjedu protiv moćnih Francuza. Jer i njihova pobjeda, baš kao i ona Nizozemska ili Njemačka, nije ništa drugo do demonstracija moći. Previše se energije potroši kako bi ih se zaustavilo, tako da zbog toga pati završnica, a onda, onda oni pospreme svoje prigode u tvoj gol, a ti ideš kući. A kad im je to potrebno pomazi ih i sreća.
Vratimo se Njemačkoj. Bilo koja druga momčad bi po nogometnom usudu bila kažnjena zbog propuštenih prigoda, ali ne i Njemačka. Bojim se da ne postoji zanost koja bi nam to mogla objasniti. Ali uvijek nam, kao objašnjenje, ostaje ona stara Linekerova maksima.
(zurnal.info)