KAUČ SELEKTOR: Volio bih Francuzima vratiti za Mujdžinu nogu i irsku ruku

REVOLUCIJA

Stvari će vjerojatno doći na svoje kako prvenstvo bude odmicalo. No, ovaj Mundijal definitivno će promijeniti suvremeni nogomet. Ne znam da li je do klime, brazilskog ugođaja, hrane, vode, zvukova sambe ili nekog drugog ludila u zraku, ali nogomet se ovih dana vratio kući, vremeplovom, u doba kad su latinoamerički dječaci po prvi put zapanjali Europljane nekim drugim stilom igre od onoga kako su propisali engleski nogometni priručnici.

Kreolski nogomet razvijao se u predgrađima velikih južnoameričkih gradova. U Argentini se poseban stil nogometa razvijao paralelno s tangom i taj je strastveni ples uticao na stil kojim su igrali argentisnki dječaci. U Brazilu nogomet se inspirirao ratničkim plesom, capoeirom. Strast i želja za slobodom, to je ono što je zapanjilo europske poklonike nogometa početkom 20. stoljeća. A, evo, čini se da je to slučaj i stotinu godina nakon toga.

Ponovno otkrivamo Ameriku. Dok europske momčadi stoje u svojim precizno iskalkuliranim formacijama, dok se igrači kreću točno određenim pravcima, za to vrijeme latinoameričke momčadi žude za slobodom. Stoje čvrsto i disciplinirano kada se brane, a kada krenu u napad teren postaje njihov plesni podij. Baš kao u tangu, iz mjesta, s vrhova prstiju, čovjek odapne tijelo u piruetu, napravi energičan iskorak, djeluje odlučno jer zna da u ljudskom životu nema puno izbora, ili ljubav, ili smrt. I zato, što god se dalje događalo, hvala Čileancima, Kolumbijcima i Kostarikancima. Idemo se igrati, plesati, radovati se.

UBOJICE FAVORITA

Nisu Ticosi sitni džeparoši. Nikoga nisu opljačkali. Pobijedili su časno, bez kalkulacija, nitko im ništa nije poklonio. Igraju onako kako se njihova malena zemlja razvija u posljednje vrijeme. Indeks sreće po kojem su redovito među prvima u svijetu prenio se na njihovu igru. Samopuzdani su, vjeruju u ono što i koliko mogu. Osim toga Campbell i Ruiz su igrači kakvih nema puno. Costa Rica je već sada napravila onoliko koliko zemlje s puno većom nogometnom tradicijom nisu u stanju ni da igraju još 20 Mundijala. Izbacili su Englesku, a da još nisu ni igrali s njima. A izbacili su s turnira i nekoga iz dvojca Urugvaj, Italija.  

PIJETLOVI

Sudeći po onom što su do sada prikazali Francuzi su se prometnuli u jednog od favorita Mundijala. Iskreno, vjerovao sam da će Švicarci staviti pijetlove u kavez, ali to se nije dogodilo čemu je vjerojatno presudio rano primljeni gol. Pomalo žalim što se gadim francuske momčadi, koja igra zbilja sjajan, neopterećen nogomet, ali moram s vama podijeliti jedan perverzan san.

Htio bih da idemo na Francuze u osmini finala. Htio bih da baš bosanskohercegovačka momčad osveti Mujdžinu slomljenu nogu, ruku kojom su Irci eliminirani, htio bih da udarimo šamar onom ljigavom Blatterovom nasljedniku, čije ime ne zaslužuje stajati uz Maradonino, Socratesovo, Garinchino, iako je bio veliki igrač, jedan od najvećih. On je svoj put zacrtao nakon karijere. On sam želi da ga se pominje uz Havelangea i Blattera. Pa neka mu bude.

ECUADOR I HONDURAS

Nitko nije davao pet para na ovu utakmicu. Na nju se gledalo kao na nekakav derbi malezijske lige. Ali mogli smo vidjeti jednu dojmljivu utakmicu između dva protivnika kojima možda manjka stvarne kvalitete u određenim segmentima, ali želja, htijenje, strast su tu.

Honduras je postigao svoj prvi pogodak na Mundijalima nakon 22 godine. Posljednji pogodak dali su još na prvenstvu u Španjolskoj. To im ipak nije bilo dovoljno da pobjede Ecuador. Kratko su sanjali. Utakmicu u kojoj se dogodio preokret nikako ne možemo nazvati lošom pa čak ni prosječnom. Ecuador nije nimalo bezazlena momčad.

(zurnal.info)