Sport
KONAČNA ANALIZA: Kauč selektor ocjenjuje pojedinačnu igru i bira najbolju postavu Reprezentacije BiH!
Naša najbolja postava izgleda ovako: Begović – Mujdža, Šunjić, Spahić, Kolašinac – Hajrović, Pjanić, Bešić, Lulić – Džeko – Ibišević. To je momčad koja ima dovoljno brzine, snage, nogometne inteligencije i znanja da se suprostavi baš svakoj momčadi svijeta
Bila je to utakmica poslije koje čovjek ne zna što bi o svemu mislio. Vjerujem da je većina ljudi pred malim ekranima bila šokirana postavom koju je Sušić poslao na teren protiv Irana. No, ovaj put je, za razliku od utakmice s Ngerijom pogodio.
Suština je bila u tome da nije dirao formaciju koju je uigravao na pripremama. Ostat će vječni misterij zašto nas je izbornik pokopao protiv Nigerije, zašto je mijenjao postavku igre koja je konačno mirisala na čvrst, ozbiljan nogomet. Još uvijek nismo dobili objašnjenja što je točno htio postići, ali na stranu sad sve to. Reprezentacija Bosne i Hercegovine vraća se kući nakon tri odigrane utakmice. Prtljaga im sadrži dva poraza i jednu, istinski povijesnu, pobjedu.
AMIDŽIN MALI
Sven Tin Sušić u prvoj postavi bio je Papetov srednji prst svima nama. Dečko je odigrao dobru, korektnu utakmicu, ali on definitivno nije materijal za prvu momčad. Prije svega, jer imamo boljih od njega. No, momak će se valjda sad prodati i ubuduće će svoje mjesto u momčadi morati izboriti na terenu, dokazujući da je bolji od drugih kandidata.
BRATOVI PULENI
Anel Hadžić je bio nevidljiv. Nije pokazao nikakav igrački karakter i stvarno ne znam čime je zaslužio ekskurziju u Brazil. Nije griješio, ali nije ništa posebno ni odigrao.
Avdija Vršajević je odigrao odličnu utakmicu. Uvijek ću stati na njegovu stranu bez obzira tko mu je menadžer i to samo iz razloga što je nevjerojatno borben i uvijek daje sve od sebe što, naravno, katkad nije dovoljno, ali njemu se ne može prigovarati zbog nezalaganja. Njegova brzina je uvijek upotrebljiva pogotovo u momčadi kojoj je brzina osnovni nedostatak.
PREVAGA
Iran je, jednostavno, najlošija momčad skupine. No, gdje je bio ključ naše dobre igre? Uz zahvalu za sve što je učinio za reprezentaciju, ključ je bio u neigranju Zvjezdana Misimovića koji nam je često bio igrač manje, pogotovu u srazu s tjelesno moćnom Nigerijom. Konačno je Sušić stavio Edina Džeku na Misimovićevo mjesto i to se pokazalo kao pun pogodak. Protivničke odbrane će uvijek izlaziti prema njemu, a to će, baš kako je to bio slučaj u jučerašnjoj utakmici, otvoriti puno praznog prostora na bokovima i rasteretiti Ibiševića.
Uostalom, sjetite se, nije bilo tako davno, dobar dio pogodaka u kvalifikacijama postigli bismo nakon što bi se Džeko izvukao na stranu ili malo povukao ostavljajući puno više nebranjenog prostora Vedadu Ibiševiću. Tako smo, recimo, postigli gol koji nas je odveo na Mundijal. Džeko zna igrati nogomet, može biti i razigravač, a svojom snagom uvijek se može izboriti za šut s vanjske pozicije.
ZALOG ZA BUDUĆNOST
Najveći dobitak za našu momčad kroz pripreme za Mundijal i utakmice koje smo odigrali svakako je Muhamed Bešić. Agresivan, pravovremen, brz, moćan. Još kad se riješi kompliciranja prigodom iznošenja lopte bit će idealan zadnji vezni.
Drugi najveći dobitak je Toni Šunjić. Dečko je odigrao dvije besprijekorne utakmice. Pokazao se psihički puno stabilnijim od svojih kolega u odbrani. On i Spahić čine se kao rješenje, odlično se nadopunjuju kao stoperski par. Pitanje je samo koliko će još dugo Spahić igrati. No, čini se. Šunjić bi mogao biti netko sposoban zamjeniti kapetana.
Trenutačno, ako mene pitate, naša najbolja postava izgleda ovako: Begović – Mujdža, Šunjić, Spahić, Kolašinac – Hajrović, Pjanić, Bešić, Lulić – Džeko – Ibišević.
To je momčad koja ima dovoljno brzine, snage, nogometne inteligencije i znanja da se suprostavi baš svakoj momčadi svijeta. Uostalom, to je slična postava koja je dobrim dijelom utakmice dominirala nad Argentinom.
PAPE
Safet Sušić je uradio koliko je znao. Uspio nas je konačno odvesti na jedno veliko natjecanje. Odigrali smo nekoliko velikih pa čak i sjajnih utakmica pod njegovim vođstvom, ali ova momčad treba nekoga tko će iz nje izvući maksimalan potencijal. Sušić je na Mundijalu pokazao da on nije taj. Ostat će upisan, kako se to voli reći, zlatnim slovima u povijesne knjige, ali vrijeme je za nekog ozbiljnog trenera.
NASLJEDNIK
Najviše se priča o Dušanu Bajeviću. Mislim da bi on aklamacijom bio prihvaćen kao Papetov nasljednik. Osobno, slab sam na tog čovjeka, on je vodio onu sjajnu generaciju Veleža sredinom osamdesetih, a trenerski CV mu je ispunjen raznim trofejima koje je osvojio u jednoj ozbiljnoj ligi poput Grčke. Reprezentacija ne bi smjela biti poligon za izučavanje trenerskog zanata i zbog toga je jedini ozbiljan kandidat, mimo Dušana Bajevića, još jedna legenda Veleža, Vahid Halilhodžić, ali taj film mislim da nećemo još dugo gledati.
Iskreno, ako Duško i Vaha nisu rješenja, možda ne bi loše bilo da se netko sjeti Džemala Čorbe Hadžiabdića.
Ali eto, vidjet ćemo čime će nas ljudi iz Saveza iznenaditi ovaj put.
QUEIROZ
Na opasku Safeta Sušića kako je očekivao ofenzivni Iran, Carlos Queiroz je, ustvrdivši kako je BH po njemu najbolja momčad skupine, odgovorio: „Drugi put neka on vodi Iran, a ja ću BiH pa ćemo vidjeti kako napada.“
Čovjek se sam ponudio.
(zurnal.info)
